Preobimni nastavni programi

Photo: Vijesti

U Crnoj Gori oko 70 odsto direktora gimnazija i osnovnih škola smatra da su nastavni programi preobimni, a isto misli i 43,4 odsto nastavnika u srednjim i 47,6 odsto nastavnika u osnovnim školama.

Na predstavljanju rezultata istraživanja projekta pod nazivom “Evaluacija reforme obrazovanja u Crnoj Gori (2010-2012)”, je saopšteno da su istraživači posmatranjem časova utvrdili da su nastavnici u gimnazijama češće usklađivali časove u skladu sa ciljevima reforme nego što je to u osnovnim školama.

Smanjenje obima nastavnih programa, timski rad, izgrađivanje kritičkog mišljenje đaka i aktivno učenje, kao i uvođenje svaobuhvatne školske samoevaluacije, preporuke su za bolje sprovođenje reforme osnovnog i gimnazijskog obrazovanja u Crnoj Gori.

Prema rezultatima istraživanja, diktiranje obuhvata 0,47 odsto nastave, prepisivanje s table 0,70 odsto, učenje informacija napamet 0,53, dok je čitanje i memorisanje tekstova 0,55 odsto.

Jedan od autora istraživanja Tomislav Reškovac kazao je da u Crnoj Gori treba ozbiljno razmisliti o redukovanju sadržaja u nastavnim programima, tamo gdje je to moguće. On je istakao i da treba raditi na edukaciji nastavnika, autora i recezenata udžbenika.

“Druga sugestija je bila da se postojećim specifičnim ciljevima i standardima znanja dodaju još neke stvari u vezi sa aktivnim učenjem, kritičkim učenjem, komunikacijskim vještinama. Stara je priča – đaci uče kako nastavnici pitaju, a nastavnici pitaju po programu koji predviđaju šta djeca moraju znati”, kazao je on.

Reškovac je dodao i da je proces reforme obrazovanja dugotrajan i da sadašnji sistem počiva na konceptu iz 19. vijeka kada se težilo prihvatanju što većeg broja informacija.

Nastavnici su izuzetno zadovoljni programima stručnih usavršavanja koje organizuje Zavod za školstvo.

“Tako 55 odsto osnovnoškolskih i 53 odsto gimnazijskih nastavnika procjenjuje da im ti programi u određenoj mjeri mogu pomoći da unaprijede svoju nastavu. Ono što prilično odudara od nastavničke procjene je činjenica da gotovo trećina osnovnoškolskih i gimnazijskih nastavnika u proteklih pet godina nije prisustvala nijednom seminaru ili drugom obliku usavršavanja”, navodi se u istraživanju.

Pomoćnica ministra prosvjete Vesna Vučurović kazala je juče da je istraživanje dalo jasne preporuke za unapređenje kvaliteta i reformu obrazovanja.

Na istraživanju reforme obrazovanja radio je 51 istraživač, a obuhvaćeno je 25 osnovih škola i 17 gimnazija. Posmatrano su 152 nastavna časa, a individualno su intervjuisani i anketirani nastavnici, roditelji, zaposleni u školama, učenici i građani. Tokom istraživanja analizirao je i više od 50 udžbenika i radnih svesaka i nastavnih programa.

Istraživanje je sprovedeno u organizaciji NVO Pedagoškog centra Crne Gore, Foruma MNE, Udruženja roditelja Crne Gore, a uz podršku ključnih institucija obrazovnog sistema – Ministarstva prosvjete i sporta, Zavoda za školstvo, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva i Ispitnog centra, a finansirala ga je Mreža fondacije za otvoreno društvo.

Istraživanje je obuhvatilo i primjenu inkluzivnog obrazovanja. Kao najveće probleme nastavnici su prepoznali nedovoljnu edukovanost za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju, nedostatak asistenata, kao i nepoštovanje standarda o broju djece u odjeljenjima u kojima se obrazuju djeca sa smetnjama u razvoju.

Roditelji pozitivno ocjenjuju efekte inkluzije, ali smatraju i da nijesu dovoljno informisani o mogućnostima da njihova djeca pohađaju redovne ustanove obrazovanja. Oni su saradnju sa školom ocijenili visokom ocjenom.

Ipak, izgleda da su najviše kritike na inkluzivno obrazovanje dali direktori specijalizovanih zavoda za djecu.

“Oni navode da se u promjene ušlo prebrzo, da su nastavnici needukovani, da u značajnoj mjeri nedostaju resursi, da je ocjenjivanje djece sa posebnim potrebama krajnje formalno i da u stvari ne doprinose dječijem razvoju”, navodi se u izvještaju.

Ocijenjeno je da djeca prelaze skoro formalno iz razreda u razred, što stvara velike probleme na višim nivoima školovanja.

Svi ispitanici procijenili su da je kvalitet obrazovanja na visokom nivou, a najkritičniji su bili u Centralnom informacionom sistemu (CIS) i nastavnici u gimnazijama. Istraživanje je pokazalo i da pozitivan stav o reformi imaju i direktori i zaposleni u školama, ali i roditelji.

Roditelji i dalje smatraju da treba da se pojave u školi samo na poziv, priznaju da su prisutni u ustanovi jedino kad je njihovo dijete u pitanju, dok je roditeljski sastanak najčešći oblik saradnje.

Aktivno učenje manje je prisutno u nastavnim programima i udžbenicima nego što je to potrebno, naročito za osnovne škole. Kako se navodi u istraživanju, najviše je kritičkog mišljenja kod stavova nastavnika osnovne i srednje škole, osnovaca, zaposlenih u školama, roditelja i gimanazijalaca, dok je mnogo manje kod zaposlenih u institucijama sistema i direktora.

Posmatranjem nastave, kao i analizom udžbenika i nastavnih programa utvrđeno je da nastava relativno malo doprinosi razvoju učeničkih kompetencija za demokratsko građanstvo. Istim metodom utvrđeno je i da je nizak stepen timskog rada tokom nastave.

Izvor: Vijesti

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply