Dojiti ili ne dojiti – za mene nikada nije bilo pitanje

PIŠE: Lara,forumašica na portalu Roditelji.me

Pisala sam na forumu portala Roditelji.me već na temi dojenja, ali sam željela napisati nešto drugačije o ovoj temi. Ono što ću reći ne odnosi se nikako na žene koje imaju opravdan zdravstveni razlog zbog kojeg ne mogu dojiti, već na one koje to ne žele ili vrlo lako odustaju.

Dojiti ili ne dojiti – za mene nikada nije bilo pitanje. Uvijek sam znala da ako se ostvarim kao majka prvo što ću uraditi jeste staviti bebu na grudi. Nisam razmišljala o tome, jednostavno sam osjećala da tako treba, da je jedino tako ispravno, prirodno, da tako mora biti. Kasnije čitajući detaljnije o dojenju, samo sam bila još srećnija što sam, kao majka, učinila najbolje za svoje dijete.

Neću pisati o koristima dojenja, toliko je već o tome rečeno, samo ću reći da sam se u momentima kada sam u bolnici čekala da mi nadođe mlijeko, ili dok sam se sa drugim djetetom borila da dobije na težini, osjećala kao najgora majka na svijetu – majka nesposobna da doji svoje dijete i pruži mu ono što mu je potrebno. Pa čemu nam je onda bog ili priroda, kako god, namijenio dojke? Da dobro izgledamo, da se razlikujemo od muškaraca,  da bi sebe ili partnera seksualno uzbudile, da bi nam na ulici dobacivali i gledali nam u dekolte… – da i za to? Prije svega da budemo MAJKE svojoj djeci. Pa i majmuni znaju da su sisari, a mi ljudi to zaboravljamo.

Niko od nas se ne može sjetiti šta je osjećao kao beba, ali naravno da je sve to dio našeg bića, da skupljamo i ugrađujemo u sebe i svoju ličnost sve na svom putu, još iz stomaka. Ono što je činjenica jeste da beba u stomaku sve što joj je potrebno dobija preko pupčane vrpce, a dojenje je samo nastavak toga, kada prekinu vrpcu, sisa preuzima njenu ulogu. Kad žena odbije da doji svoje dijete, kao da traži da joj ranije prekinu pupčanu vrpcu, meni je to ravno tome. Neće je ubiti, to je razlika, ali će joj uskratiti sve ono što joj je neophodno za normalan rast i razvoj.

Pomenula sam da se ne sjećamo tog perioda, ali pokušavam zamisliti kako je malenoj bebici koja prvi put ugleda svijet, doživi takav šok kao što je porođaj, navikla samo na majku i njenu matericu, prvo što joj proradi je instinkt sisanja i potreba za majkom, a ona umjesto majčine blizine i ljubavi koju može najbolje osjetiti dojenjem, umjesto tople majčine sise, dobije hladnu plastičnu/staklenu flašicu, odnosno cuclu. I prihvata je, mora, jer glad je jača od svega, ali koliko gubi tim činom.

Zapitaju li se to majke koje su odlučile da to ne pruže svome djetetu. Gubi taj osjećaj da je voljena, da osjeti da će sve biti u redu kad je majka tu… A zašto? Da bi ta majka sačuvala grudi, da može ostaviti bebu kad hoće, da izbjegne bol, da bude moderna fensi mama kojoj je važno samo šta će obući svom djetetu… samo sebičnost  i ne postojanje bezuslovne ljubavi prema djetetu, i ne postoji drugi razlog. Kako drugačije da shvatim majku koja uskraćuje svome djetetu ono što je njemu najvažnije i najpotrebnije u prvim mjesecima života.

Stvarno mislim da one ne vole dovoljno svoju djecu. Očekujem da me zaspu uvredama i negativnim komentarima, ali ja zaista tako mislim. Kada rodimo dijete ono nam postaje centar svijete, za njega bi sve učinile, život dale, pa valjda su nam djeca prioritet u životu, a ove majke stavljaju sebe na prvo mjesto, a svoju djecu odbacuju i čine da se onako mali i još uvijek nesposobni da prežive bez nas, osjećaju nesigurno i nedovoljno voljeno i zaštićeno. Pa kako mogu da pogledaju  u oči svojoj djeci?

Ma onaj osjećaj kada primaknem dijete sisi, kad je zgrabi uz najiskreniji osmjeh na svijetu, ma ne bih to dala ni za šta, a kamo li za kakve svoje male lične koristi. Koliko tada osjećam ljubav svog djeteta, koliko sam tada srećna… Pa mogla bih dovijeka dojiti.  A tek kada je beba tužna, nervozna, kada joj nešto fali, ma znaju li one koliko je lijepo utješiti dijete tako što će ga staviti na sisu, pružitu mu ljubav, sigurnost, i vidjeti osmjeh zadovoljstva i zahvalnosti… I neka kažu da sam nepravedna, da nemam pravo da kritikujem nečiji izbor, nije me briga, nije kad njih nije briga što su svoje dijete ostavile bez onoga što bi ono sigurno izabralo, samo da može.

Odužih previše, izvinjavam se zbog toga, ali sam bijesna kada čujem da u Crnoj Gori samo 18% žena doji duže od mjesec dana. Da li je to moguće?

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. macence

    Lara, zaplaka me i ostavi bez teksta! Ako se obruse negativni komentari na ovaj tvoj fenomenalni tekst, podijelicemo ih jer potpisujem svaku tvoju rijec!

  2. Još i još,i puno ovakvih tekstova treba da se napiše.Dosta je bilo izvještačenosti,vratimo se na trenutak prirodi,ako ništa onda u činu dojenja.Neću da budem fensi i da dam bebi Aptamil,ja nisam-in,šik,i kul,moja bebica miriše na majčino mlijeko i sisa kao malo mačence.I srećna sam zbog toga.

  3. jelena78

    hvala na ovakvom tekstu, ima nas još koji dijelimo mišljenje i iskustva kao i vi. potvrdiću samo da zaista nema ljepšeg doživljaja od onog kad stavite bebu na grudi i ona od sreće zakoluta očima.
    moje prvo dijete je sisalo godinu i sedam mjeseci a moje drugo dijete koje sada ima godinu i sedam mjeseci još sisa.sin je morao da prestane sa sisanjem jer sam ostala trudna.
    da li sam morala prestati sa dojenjem? neko kaže da neko kaže ne……
    mjesto i vrijeme nisu bili bitni, bitno je samo da je beba srećna a onda i mama

  4. bubilino

    Ja ne mogu a da se ne oglasim na ovu temu. Ja nisam dojila ni prvo a ne dojim ni drugo dijete. Loša sam majka? Ne slažem se sa ovakvim a ni sa sličnim konstatacijama. Majčino mlijeko jeste najzdravije ali razlozi zašto mnoge žene ne doje su raznovrsni. Mišljenje sam, da je to u najmanju ruku, radi dopadanja drugim muškarcima ili čuvanja grudi. Ne kažem da nema i toga kod nekih. Ja zapravo mislim da nešto ide ili ne ide. A ako majka na silu hoće pa hoće, a ne može da doji, to je loše i za nju i za bebu. Djetetu treba zdrava i smirena majka da bi i ono napredovalo, pa sad vještačkim ili majčinim mlijekom stvar je izbora ili nužde.

  5. lara92

    Vase je pravo da se ne slozite, a moje da iznesem svoje misljenje. Ono sto je problem u vezi dojenja su mnoge zablude koje postoje, kao i to da majke nemaju pomoc ni podrsku, prvo od zdravstvenih radnika, a zatim ni od okoline. Zbog toga su ceste konstatacije “ne moze da doji”, “nema dovoljno mlijeka”, “mlijeko nestalo preko noci” i sl. Ako bi imala prave informacije i pomoc, onda bi svaka majka (osim u slucaju medicinskih razloga) mogla da doji, i bila i smirena i srecna, a narocito jer zna da svome djetetu pruza najbolje. Niti jedan problem sa dojenjem, niti toliko neprospavanih noci, ne moze ugroziti moju srecu sto (i kada) dojim bebu. A dojenje svakako utice pozitivno i na zdravlje majke. Apsolutno ne kritikujem i ne kazem da su lose majke one koje su pokusale, dale sve od sebe, nisu imale pravu pomoc, i nisu uspjele. Tekst se odnosio na one koje ne zele i to im je svjestan izbor, a takvih je sve vise.

Leave a Reply