Razvojna psihologija djeteta i uloga arhitekte u procesu oblikovanja prostora

PIŠE: mr Elvira Muzurović, dipl.inž.arh. članica udruženja Roditelji

Od kraja IX stoljeća pa sve do nedavno smatralo se da je najvažniji zadatak žene briga o djeci, da ih njeguje i da ih odgaja. Mnogo kasnije 1949.godine, tokom parlamentarne debate o formiranju predškolske djelatnosti, poznati poslanik parlamenta Axel Rubestat, izjavio je sljedeće: „Djeci je najbolje ako mogu držati svoje majke za suknje. Ona su tada najveselija, a isto tako i majka kad svoju djecu moze držati u krilu. Vjerujemo da je ovo ispravno za porodični zivot. Ne želimo da se izvjesni pojedinci školuju za vođenje brige o djeci, čime ih majke žele od sebe odbaciti.“

Govornik potvrđuje jedan, čak i za svoje vrijeme djelimično ekstreman stav-citat, i održava tipičan način gledanja koji je značio da žena koja je trebala privredjivati nije imala uspjeha u svom najvažnijem zadatku u životu. Državni ili opšti nadzor nad djecom bio je 1930.godine rijetkost, što ne znači da je bila rijetkost da tokom dana djecu njeguje neko drugi, a ne roditelji, budući da su i roditelji i starija braća i sestre radili. Sredinom 1950.- ih godina nastaju takozvane dječije jaslice koje su često osnivale privatne organizacije ili fondacije kako bi se brinuli o najsiromašnijoj djeci. Na više je mjesta pokrenuto osnivanje obdaništa, gdje su osobe u ulozi današnjih vaspitača nekoliko sati na dan vodili aktivnosti s djecom.

Značajan inspirator bio je njemački pedagog Fridrih Frebel koji je smatrao da bi djelatnost trebala proizilaziti iz dječije želje za aktivnošću, te da se putem igara i drugih aktivnosti koje bi vodili odrasli, dječiji razvoj usmjeravao u pozitivnom pravcu.

U tom periodu svaka četvrta švedska majka bila je zaposlena veći dio vremena dok su djeca bila mala. Sredinom 1960.-ih brojka je bila oko 2/3. Godine 1960. zanemarujući mali broj djece je imao mjesto u vrtiću ali je od 1975.god. taj broj porastao, pa je sredinom 1990.- ih oko polovine od ukupnog broja  djece u predškolskoj dobi imalo mjesto unutar društvene brige o djeci.

Koju funkcije treba da ispunjava predškolska ustanova

Predškolska ustanova predstavlja važan oblik podrške koju društvo nudi porodicama sa malom djecom. Ta se podrška svodi na više različitih stvari, između ostalog da pomogne roditeljima da budu „dobri roditelji“. Bez prihoda oba roditelja teško je djeci pružiti više od onog najpotrebnijeg, a osim toga zaposleni roditelji dobijaju i stimulans kroz svoj rad. Predškolska ustanova pomaže i sa savjetima o pedagoškom načinu ophođenja. Još jedna njena funkcija jeste da koliko i škola kompletira porodicu sa pedagoškom i socijalnom stimulacijom-osim što naravno ispunjava funkciju čuvanja djeteta dok su roditelji na poslu. Takođe, funkcija predškolske ustanove je da zadovolji djecu koja imaju specijalne potrebe.

Da li je dječiji vrtić dobar ili loš potez u odrastanju djeteta

Osjećaju li se djeca dobro u dječijem vrticu? Rasprava o tome mijenjala je smjer u raznim pravcima, zaviseći nekada i o ekonomskom stanju porodice. Ne postoji ništa što bi govorilo da je jedan ili drugi oblik društvene brige o djeci ispravniji ili prirodniji.

U svakom slučaju, od srednjeg vijeka do danas rijetka je pojava da su jedan ili oba roditelja vodila brigu o djeci u periodu dok su ona bila mala. Istraživanja ne mogu uvijek dati jasnu sliku pozitivnih ili negativnih efekata boravka u dječijim vrtićima.       Djeca imaju različite karakterne crte, različite potrebe, iskustva i dolaze iz različitih socijalnih sredina. Vrtići variraju po sastavu dječijih grupa, broju osoblja, obrazovanju odgoitelja, njihovim iskustvima i stavu naspram odgoja djece, uzrastu djece kada počinju ići u vrtić, gdje se dječiji vrtić nalazi i slično. Zbog toga se ne može uopšteno odgovoriti da li je za djecu i roditelje predškolska ustanova dobra ili loša institucija. Najveći dio ovih studija je američki, nekoliko njih švedski. Najveći dio ovih studija prati djecu do početka školovanja, pa je i zbog toga teško govoriti o dugoročnim efektima vrtića.

Postoji dio američkih istraživanja koja ukazuju na negativne posljedice boravka u vrtiću, prije svega za odočad. Mora se uzeti u obzir da se u SAD ne može odsustvovati s posla niti zbog njege bolesnog djeteta, dok to kod nas nije slučaj. Takođe, prilagođavanje sredini dječjeg vrtića u vezi je sa temperamentom djeteta, dolazi do toga da se oprezna i malo suzdržljiva djeca teško prilagođavaju, ali je poslije godinu dana najveći broj djece savladao ovu promjenu. Ona za mnogu djecu može biti teška, ali na kraju korisna.

Pages: 1 2 3

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply