Ko vam čuva djecu

PIŠE: Đuljdana Bero, diplomirana psihološkinja, članica udruženja Roditelji

Mnogi roditelji se u toku razvoja svog djeteta i njegovog odrastanja često nalaze pred teškom odlukom – da li da čuvanje djeteta povjere vrtiću, bebisiterki ili babi i djedi?

Kada je riječ o vrtićima, tu se nameće i još jedno pitnaje – da li izabrati državni vrtić koji je jeftiniji ali sa lošijim uslovima, ili privatni koji je skuplji ali su uslovi rada mnogo bolji?

Bake i djedovi su svakako besplatni, uvek dostupni, ali i često u poznim godinama i bolešljivi. Njihova prednost se ogleda u tome što su djeci poznati, pružaju im neizmjernu ljubav i nježnost, ali i dobru domaću kuhinju J. Međutim, sa njima nije problem u tome da li će umjeti da brinu o djetetu (uostalom kako su odgajali svoju djecu), već u tome da li će preći granice vaših očekivanja i preuzeti ulogu autoriteta i vaspitača djeteta. Stoga je vrlo važno od samog početka odrediti pravila ponašanja djeteta koja će indirektno određivati pravila ponašanja bake i djeda prema djetetu i spriječiti moguće konflikte i probleme u komunikaciji. Osim toga, potrebno je odrediti i kaznu koja slijedi ukoliko dijete ne ispoštuje ta pravila. Djetetu je potrebno i objasniti da postoje igre koje ne mogu da igraju s bakom i djedom (npr. preskakanje konopca) zbog čega bi bilo dobro pripremiti i uskladiti sve djetetove aktivnosti sa njihovom životnom dobi. S druge strane, baku i djeda treba upoznati sa porodičnim rutinama (vrijeme obroka, spavanja, igranja) vašeg djeteta i zamoliti ih da je poštuju.

Najteža odluka je svakako odabir bebisiterke. Pitanje je da li to učiniti preko agencije ili preporuke? U svakom slučaju, koliko god ta osoba imala kvalifikacija, iskustva, preporuka i pohvala, mora biti osoba od povjerenja za vas i vaše djete, a ne za druge ljude. I u ovom slučaju je jako bitno, da kada se odlučimo za određenu osobu, definišemo granice autoriteta i pravila ponašanja i za dijete i za osobu koja ga čuva. Da biste bili sigurni da je vaše dijete „kvalitetno“ provelo dan sa drugom osobom, najbolje je da prethodnog dana pripremite raspored aktivnosti i igre i gračke koje su potrebne za to. Ono što je najvažnije – osobi koja čuva djete neophodno je ostaviti vaše kontakt telefone i uputstva šta da radi u hitnim slučajevima.

Naposljetku, vrtić kao druga kuća, često kod djece i roditelja izaziva burne rekacije. Svako djete različito reaguje u početku – neka djeca negoduju, neka su ćutljiva i povučena, neka prihvataju vrtić bez problema, dok neka u početku prihvataju vrtić ali kasnije reaguju negodovanjem ili regresijom. Period prilagođavanja zavisi najprije od djetetove starosti, od razvijenih kontakata sa drugim osobama i drugom djecom, od ranijih odvajanja od roditelja, od ličnosti djeteta, ali i od toga kako je pripremljeno za polazak u vrtić. Priprema djeteta treba da počne mjesec – dva prije samog polaska u vrtić na taj način što ćete u tom periodu dijete naučiti da koristi nošu, da jede samostalno, da pije iz čaše, da se samo presvlači…a ako u tome ne uspjete, nikako ga nemojte tome učiti u periodu adaptacije u vrtiću. S djetetom treba razgovarati o vrtiću, o tome šta ga tamo čega, pričati mu pozitivno o vaspitačicama i drugoj djeci… U početku ga treba odvoditi redovno, bez izostanaka i kraće vrijeme (od 30 minuta do 2 sata), pa taj interval postepeno produžavati. Jutarnji rastanak je najproblematičniji! Trebalo bi da bude kratak i sladak – zagrljaj i poljubac uz riječi – Vidimo se….npr. poslije užine/ručka. Ono što je u našim vrtićima praksa jeste da se djete „otrgne“ na vratima od roditelja bez prilike za rastanak. Svakako nije preporučljivo dugo se odvajati, maziti, vraćati djetetu, ali nikako nije preporučljivo „pobjeći“  žurno, bez pozdrava. Još manje je preporučljivo plašiti dijete vrtićem i vaspitačicama. Nikako ne smijete dozvoliti da u momentima djetetove neposlušnosti vrtić koristite kao prijetnju i kaznu. Time se otežava adaptacija i gradi negativan stav prema vrtiću. Dolazak po dijete u početku treba da obavljaju roditelji  i uvijek u isto vrijeme. Po povratku iz vrtića trebalo bi provoditi što više vremena s djetetom (druženje, šetnja, igranje, maženje). Dobra komunikacija sa vaspitačima je od velikog značaja ne samo u periodu prilagođavanja, već i kasnije. Pred djetetom uvek pokažite smirenost i povjerenje, pokažite mu da ste ponosni na njega što ide u vrtić i da ga razumijete i podržavate čak i kada negoduje.

A da li ćete čuvanje djeteta prepustiti vrtiću, bebisiterki, baki i djedu ili ćete se odlučiti da to činite vi –  odluka je na vama.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Nikolina

    Dobar i poucan tekst 🙂
    Voljela bih kad bi bilo vise ovakvih tekstova i emisija(uzivo) o vaspitanju i cuvanju djece jer je to nesto sto se tice svih nas i da se malo edukuju roditelji,dede i babe, vaspitaci ….

Leave a Reply