Dodatni troškovi i preko hiljadu eura

Svi parovi koji imaju problema sa plodnošću i odluče se na postupak vantjelesne oplodnje, osim sa strpljenjem i upornošću moraju se “naoružat i ” i spremnošću za dodatne troškove, koje država ne pokriva obaveznim zdravstvenim osiguranjem.

Iako su od nedavno o trošku države omogućena tri besplatna pokušaja, dodatni troškovi koji nijesu uračunati mogu biti od 400 pa i do hiljadu eura i više. Visina dodatnog troška, kako objašnjavaju stručnjaci, zavisi od količine ljekova koji su potrebni parovima.

Tridesetogodišnja Cetinjanka, koja se nedavno podvrgla drugom pokušaju IVF, kazala je “Vijestima” da je u toku postupka imala troškove za koje nije ranije znala.

“Dvije ampule cetrotida platila sam 95 eura, za stop injekciju i menopur ampulu više od 100 eura, a radila sam i hormone estradiol progesteron i FSH, koji su koštali 24 eura. Od embrioransfera pa nadalje, zavisi koliko dana, koristi se lijek utrogestan, čija jedna kutija oko 7,5 eura, a traje pet dana. Ja sam potrošila na to oko 30 eura”, kazala je ona.

Spisak se međutim nastavlja, pa je za dvije analize, APCR i protein S platila 47,5 eura, dok su antitrombin i protein C imali u Kliničkom centru Crne Gore.

“U laboratoriji KC nijesu imali reagense za hlamidiju, i to sam platila 15 eura, dok beta HCG test, koji se radi 14. dan nakon embriotransfera košta 15 eura. Za konzilijum KC i nalaz urologa za supruga platila sam 55 eura, dok je spermogram koštao 20 eura”, navela je sagovornica “Vijesti”.

Načelnica Odjeljenja za reprodukciju dr Tatjana Simić-Motrenko, kazala je da je cijena koju je odredio Fond zdravstva za postupak i koju refundira onima koji imaju pravo na IVF o trošku države 1.035 eura, što je niže nego u regionu, a vjerovatno i u Evropi.

“Inače, ukoliko pacijent plaća, cijena u privatnim centrima u državi i u okruženju je od 1.600 do 2.200 eura, zavisno od centra i metode. Odobreno je besplatno korišćenje 2.250 jedinica gonadotropina, a troškove preko te doze snosi pacijent. Mlađim pacijentkinjama je potrebna manja doza, tako da one rijetko prelaze pomenutu količinu, dok je sa rastom reproduktivne dobi i smanjenjem ovarijalne rezerve potrebna veća količina gonadotropina za stimulaciju”, kazala je Motrenko-Simić.

Ona je naglasila da je ta doza često dovoljna, ali da za oko 40 odsto pacijenata nije.

“Treba razdvojiti postupak IVF-a kao jedan trošak, a ljekove kao poseban, jer na njega centri nemaju uticaja, već formirane cijene ljekova za svaku državu, što zavisi od proizvođača i distributera. Neki su ljekovi kod nas mnogo jeftiniji nego u drugim državama i obrnuto”, objasnila je Motrenko-Simić.

U Sloveniji, kako je kazala, postupak košta od 1.440 do 1.600 eura u državnim bolnicama, dok je u Srbiji oko 2.200 eura za državne centre, a 3.000 eura za privatne zajedno sa ljekovima.

“Lično smatram da je sastavljanje usluge sa ljekovima opasno, jer će uticati da centri primijene protokole koji troše manje gonadotropina za stimulaciju, a ne najadekvatnije za pacijenta, kao i jeftinje i manje kvalitetne ljekove, ne bi li tako smanili trošak”, kazala je ona.

Kada je u pitanju tako zahtjevan i sofisticiran postupak kao IVF, Motrenko-Simić smatra da nije mudro zbog štednje od 100 do 200 eura ugrožavati uspjeh metode koja se sastoji od desetine koraka od kojih svaki utiče na ishod.

“Najskuplji IVF ne znači i najkvalitetniji, mi na humanoj reprodukciji u principu radimo po najnižoj pomenutoj cijeni usluga, ali kod ljekova i potrebnog potrošnog materijala uzimamo ono što treba, a ne ono što se čini najpovoljijim”, kazala je ona.

Sanja Simović iz Fonda za zdravstveno osiguranje je podsjetila da je Zakon o zdravstvenom osiguranju, čije su izmjene i dopune stupile na snagu sredinom marta, regulisao da se tri postupka vještačke oplodnje obezbjeđuju iz budžeta Fonda za zdravstveno osiguranje.

“Smatramo da je uvođenje trećeg postupka na teret sredstava Fonda doprinos povećanju procenta uspješnosti postupaka i to snižavanjem starosti žena koje ulaze u postupak, kao i činjenicom da je procenat uspješnosti trećeg i kasnijih postupaka daleko veći od procenta uspješnosti prva dva postupka”, pojasnila je ona.

Ona je naglasila da je Odlukom o ostvarivanju zdravstvene zaštite u postupku vještačke oplodnje bliže uređen način i postupak ostvarivanja prava na vantjelesnu oplodnju.

“Prema navedenoj odluci, postupak vantjelesne oplodnje podrazumijeva folikulometriju, aspiraciju folikula, laboratoriju (IVF ili ICSI), anesteziju i embriotransfer i do 2.250 jedinica utroška gonadotropina”, objasnila je ona.

Ostvarivanje prava na ljekove regulisano je Listom ljekova koji se odobravaju na teret sredstava Fonda i ako je osiguranik iz sopstvenog džepa nabavio lijek koji se nalazi na Listi ljekova, ima pravo na refundaciju istih.

U regionu nisu toliko velikodušni

Motrenko-Simić je naglasila da treba imati u vidu da je u Crnoj Gori omogućena vantjelesna oplodnja i kod pacijentkinja sa malim šansama za trudnoću, koje upravo troše najveće količine gonadotropina, što nije slučaj u ostalim zemljama regiona.

“U Srbiji Fond plaća samo ženama do 40 godine i sa zadovoljavajućom ovarijalnom rezervom, što je jedan od inkluzivnih kriterijuma. Slično je u Sloveniji, gde je granica 42 godine. U BIH se ženama do 35 godina plaća 100 odsto, od 35-40 godine 50 odsto, a nakon 40 samo 25 odsto troškova. Time država ne zabranjuje IVF pacijentkinjama koje ne zadovoljavaju kriterijume, ali ih ne plaća, već plaća one postupke koji imaju realne šanse da dovedu do trudnoće i rađanja, kao što pospješuje rađanje na vrijeme i racionalizuje potrošnju”, kazala je Motrenko-Simić.

Ona je postavila pitanje da li je racionalno trošiti novac ukoliko je šansa za trudnoću kod nekoga od dva do 10 odsto.

“Jeste humano, i ja razumijem da neko pokušava, jer bih i ja to radila, ali da li je opravdano s gledišta opšteg interesa i limitiranih sredstava. Da li ista prava i broj pokušaja treba da imaju parovi koji nemaju djece i oni koji imaju? Sadašnja pravila ne prave razliku, ali priznaćete da vam nije svejedno kad vam se obrati par koji ima troje ili četvoro djece i obrazloži vam da hoće da iskoristi svoje pravo, jer nijesmo definisali inkluzione kriterijume”, upozorila je doktorka.

Motrenko-Simić je kazala da je nedavno formirana komisija za asistiranu reprodukciju pri Ministarstvu zdravlja i da očekuje da će se neka pravila uskoro definisati.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply