UNICEF predlaže sezonsko povećanje pomoći

Photo: UNICEF

Država Crna Gora trebalo bi da razmotri sezonsko povećanje socijalne pomoći, a prije svega dječjeg dodatka početkom septembru kada se izdaci siromašnih porodica povećavaju jer djeca polaze u školu i obavljaju se pripreme za sezonu grijanja, preporučuje UNICEF-a.

U nedavno objavljenoj studiji siromaštva se navodi da bi to povećanje u određenoj mjeri amortizovalo teškoće siromašnih domaćinstava da djeci u tom periodu obezbijede kvalitetniju ishranu, topliju garderobu i neophodni pribor za školu.

U UNICEF-u smatraju i potrebnim da se radi na povećanju pokrivenosti siromašnih domaćinstava socijalnom pomoći i u skladu sa tim da se poveća stepen svijesti kvalifikovane populacije o postojećim programima socijalne pomoći kako bi bio povećan broj zahtjeva za njom.

Osim toga, preporučuje se i da se programi intervencija pozabave i administrativnim preprekama koje sprečavaju onaj dio siromašnih domaćinstava koja imaju prava na socijalnu pomoć da se za nju i prijave i da eventualno postanu njeni primaoci.

Centrima za socijalni rad je sugerisano da kroz terenski rad direktno kontaktiraju sa siromašnom djecom što se pokazalo kao dobar način u iskustvima drugih zemalja. Aktivnosti socijalnih radnika na terenu mogu biti usmjerene na smanjenje siromaštva djece kroz direktno i individualno ispitivanje potreba. Umjesto ustaljene prakse da socijalni radnici posjećuju siromašna domaćinstva tek kada konkurišu za socijalnu pomoć, zaposleni u centrima za socijalni rad trebalo bi da organizuju obilaske siromašnih djelova grada i udaljenih seoskih naselja. Na taj način bi mogli da ocijene kojim domaćinstvima je pomoć potrebna i da eventualno one koji nijesu upućeni u svoja prava na socijalnu zaštitu upute da imaju pravo na socijalnu pomoć i proceduru koju je neophodno proći.

U Crnoj Gori je u 2009. godini 14,5 hilljada djece živjelo ispod apsolutne linije siromaštva, što znači da svaki deseti maloljetni stanovnik nije imao na raspolaganju dovoljno sredstava za minimalno zadovoljenje osnovnih potreba. Teritorijalno posmatrano, sjever Crne Gore je ubjedljivo najugroženiji region, gdje je stopa siromaštva među djecom čak četiri puta veća nego u centralnom regionu i dva puta u odnosu na jugu. Siromašna djeca su u većini slučajeva stanovnici ruralnih naselja. Na sjeveru Crne Gore stopa dječjeg siromaštva iznosi 19 odsto, u ruralnim područjima 23 odsto.

Zbog toga u UNICEF-u kažu da programi podrške moraju biti prilagođeni ovim domaćinstavima s obzirom na specifičnost njihovih potreba, ali i manju dostupnost resursa. Tako, na primjer, djeca koja žive na selu češće imaju problem s udaljenošću škola koje pohađaju. Problem s prevozom posebno dobija na značaju tokom zimskih mjeseci.

U studiji je navedeno i da je ishrana siromašne djece zasnovana prije svega na malom broju namirnica i nije dovoljno kvalitetna. UNICEF predlaže ublažavanje tog problema dijeljenjem vaučera siromašnima, koji bi mogli da se koriste samo za kupovinu hrane kako bi se spriječile potencijalne zloupotrebe. Isti metod dijeljenja vaučera za posebnu namjenu, koje bi mogle da koriste samo ovlašćene osobe koje na to ostvaruju pravo, mogao bi se primijeniti za rješavanje problema odjeće, higijene, školskog pribora.

Finansijski problemi siromašnih porodica najčešše potiču od nemogućnosti pronalaska posla. Roditelji su uglavnom slabije obrazovani ili su u nekom trenutku ostali bez posla. Iz tog razloga potrebno im je pomoći u pronalasku posla, a na taj način i djeci. Aktivnosti koje bi poboljšale finansijsku situaciju siromašnih domaćinstava, a samim tim i siromašne djece, smatraju u UNICEF-u, mogu biti organizovane i kroz formu socijalnih preduzeća u kojima bi bili angažovani roditelji siromašne djece. Preko socijalnih preduzeća može se postići povećanje prihoda siromašnih porodica, ali se i direktno mogu rješavati problemi siromašne djece. Na primjer, organizovanje prevoza od kuće do škole za onu djecu koja žive u udaljenijim krajevima, organizovano prikupljanje stare dječje garderobe i njena dalja distribucija do krajnjih korisnika kojima je najpotrebnija, otvaranje marketa (prodavnica) za ugrožene kategorije stanovništva.

U UNICEF-u ocjenjuju da, uzimajući u obzir činjenicu da većina RAE živi od sakupljanja i prodaje sekundarnih sirovina, reciklaža se izdvaja kao prva oblast kroz koju bi se mogle unaprijediti aktivnosti usmjerene na povećanje zarade RAE populacije kao jednog dijela siromašne populacije. Socijalnim preduzećima bi bilo potrebno pružiti finansijsku, logističku i edukacionu podršku, koja bi obezbijedila pravedniji način distribucije profita, ali i smanjenje higijenskih rizika. Osim reciklaže, moguće je organizovati proizvodnju poluproizvoda na osnovu recikliranih sirovina kao što su na primjer plastične ploče.

U Uredbi o subvenciji za zapošljavanje određenih kategorija lica, koju je Vlada Crne Gore usvojila u martu ove godine, taksativno su navedene kategorija teže zapošljivih lica čije će se zapošljavanje subvencionisati. Mjere subvencije bi, kažu u UNICEF-u,trebalo u narednom periodu promovisati kod poslodavaca, a u kratkom roku evaluirati efekte Uredbe. Na osnovu tih rezultata treba revidirati predložene subvencije, ukoliko to bude potrebno, tako da se roditelji siromašne djece (samohrani roditelji, višečlana domaćinstva u kojima živi veći broj djece…) izdvoje kao teže zapošljiva kategorija.

Razvoj i obezbjeđivanje programa obrazovanja za odrasle, poput “druge šanse”, doprinijelo bi većoj konkurentnosti roditelja siromašne djece na tržištu rada. Takođe, roditelji siromašne djece, koji su bez formalnog obrazovanja, nerijetko posjeduju znanja i vještine koji su povezani s različitim zanatima. Za veliki procenat te populacije formalno vraćanje u „školske klupe“ je neizvodljivo i za njih bi se mogli organizovati određeni praktični ispiti na osnovu kojih bi dobijali sertifikate o savladanim vještinama.

U aktivnom traženju posla njima bi pomogli i različiti treninzi i dokvalifikacije. Za jedan dio nezaposlene populacije pomoć bi predstavljale i olakšice u vidu kredita za započinjanje sopstvenog malog biznisa. Na taj način bi se radno angažovali i ostali nezaposleni u porodici. Posebno bi trebalo obratiti pažnju na angažovanost žena, jer one u značajno manjem procentu traže posao i često kao razlog navode brigu o domaćinstvu.

Kako nalazi UNICEF-a pokazuju, i domaćinstva gdje su žene nosioci domaćinstva posebno su ugrožena. Ovakva situacija bi mogla da bude poboljšana, prvo, informisanjem žena o mogućnostima zaposlenja, a potom i njihovim stručnim obučavanjem za pojedine poslove u zavisnosti od nji hovih interesovanja, potreba i mogućnosti.

Autori UNICEF-ove studije navode i da je najvažnije na drugi način organizovati brigu o djeci kako bi majke, posebno one samohrane, mogle da rade. Zbog toga preporučuju poboljšanje infrastrukture predškolskih ustanova i vrtića tako da za veći broji žena postoji mogućnost ostavljanja djece u porodičnim dnevnim boravcima ili vrtićima dok su one na poslu. Stoga bi proširenje tih usluga i obezbjeđivanje pristupa tim uslugama oslobodilo stariju djecu i majke domaćih obaveza, a time bi im se otvorila mogućnost pristupa ućenju i zaposlenju.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply