Imam jednu nedoumicu. Moja ćerkica od tri i po godine koja je kod kuće jako pričljiva, vesela u vrtiću ili u prisustvu nepoznatih osoba neće ni da zucne. Kako da joj pomognem da nestane ta barijera.
ODGOVOR od psihološkinje Lidije Mirković, vrtić Kućica
Stidljivost je često ali nedovoljno shvaćeno osjećanje. Svako dijete se može ponekad osjetiti nesigurnim u novim društvenim situacijama. Međutim, stidljivost se ponekad može umiješati u optimalni socijalni razvoj djeteta i usporiti ga.
Neka djeca kao da su nasljedno predisponirana za stidljivost pa postoji veća vjerovatnoća da će u novim situacijama reagovati stidljivo. Ponekad i roditelji, potencirajući da su ima djeca ˝mnogo stidljiva˝ dodatno ohrabruju djecu da se osjećaju upravo tako.
Kako pomoći stidljivom djetetu?
- Ukoliko svakodnevno odgovarate na djetetova interesovanja i osjećanja, moći ćete da izgradite snažan odnos sa njim, pokazujući mu da ga poštujete. To će kod djeteta razviti osjećaj samopoštovanja.
- Pomozite djetetu tako što ćete ga hvaliti često ističući njegove vrline i dostignuća (okačite njegove radove na vidljivo mjesto, podstičite ga da pokaže vještine koje posjeduje…)
- Forsiranje, guranje djeteta u situaciju koja mu djeluje zastrašujuća neće pomoći djetetu da savlada stidljivost. Morate da pomognete djetetu da se osjeća sigurno i da mu omogućite da se postepeno uključuje u novu situaciju.
- Nemojte ga porediti sa drugom djecom iz okruženja ili u porodici.
- Radujte se njegovoj različitostiči. Prihvatajući i podržavajući njegovu različitost biće i vama bolje. Osjećaćete manje napetosti i više radosti što ste roditelj a i vaše dijete će to osjetiti.
- Skoro da ne postoji nešto ako što je prosječno dijete. Svako dijete raste na sopstveni način i sopstvenim tempom.
Različitost je životni začin koji mu daje ekstra ukus (Vilijam Kuper)