Medikalizacija učinila fiziološki porođaj skoro nemogućim

Već 40 godina u mjestu Summertown, u američkoj državi Tennessee, postoji Centar za babice, koji je najpoznatija svjetska babica Ina May Gaskin osnovala u sklopu zajednice „Farma“.

Centar pruža posebne usluge majkama, bebama i njihovim porodicama, jer tamo vjeruju da su trudnoća i porođaj važan događaj u životu svake porodice, i da svaka majka ima pravo da se osjeća sigurno i zadovoljno. Budućim majkama pristupa se s ljubavlju i poštovanjem, i ohrabruju se ako žele prirodni porođaj u zdravom i sigurnom kućnom okruženju Centra.

Holistička pomoć babica, koju žene dobijaju u Centru uključuje ne samo fizički, već i emocionalni, duhovni, seksualni i kulturološki aspekt svake pojedine žene. Potpuno različito od onoga što danas porodiljama nameće savremena medicina, hladna bolnička odjeljenja i nezainteresovani ljekari.

„Sveprisutna medikalizacija porođaja učinila je fiziološki porođaj gotovo nemogućim. Širom svijeta bilježimo stalan porast nepotrebnih intervencija i porast stope carskog reza uprkos nagomilanim dokazima o njihovoj štetnosti“, upozorava babica Gaskin, koja je prošle godine dobila alternativnu Nobelovu nagradu „Nagrada za pravo na život“ koja se dodjeljuje za izvanrednu viziju u korist planete i njenih naroda.

Kada je početkom 1970-ih godina u Americi stopa carskog reza iznosila pet posto, na Farmi je bila 1,7 odsto, a kada je 2005. godine skočila preko 30 odsto, u Centru za babice i dalje nije prešla dva odsto. I to uprkos brojnim slučajevima blizanaca, karličnih porođaja i višerotki, koje doktori automatski šalju na carski rez.

Da bi zaštitila dobrobit majke i njihovih beba, Ina May Gaskin godinama je vodila kampanju o opasnostima korištenja lijeka cytotec za podsticanje trudova, još traži smanjenje rastuće stope smrti porodilja, a cijeloga života bori se protiv bolničkih rutina koje nepotrebno odvajaju novorođenčad od majki. Uz to, promoviše dojenje suprotstavljajući se puritanskim razmišljanjima koja u tome obeshrabruju žene.

U Hrvatskoj je ovih dana gostovala na dvodnevnom seminaru udruženja Roda, namijenjenom babicama, ginekolozima, medicinskim i patronažnim sestrama, ali i budućim mladim majkama.

„Vodeći zdravstveni radnici zaduženi za porođaje 70-ih godina prošlog vijeka nijesu smatrali potrebnim postojanje babica, najprije zbog finansijske dobiti koju nosi medikalizovani porođaj i visoka stopa carskih rezova. Zbog novčane koristi za bolnice, osiguravajuća društva i farmaceutsku industriju, mnogi zdravstveni radnici oglušili su se na potrebe žena i djece“, upozorava Ina May, koja u ime svih žena svijeta traži pozitivne promjene u pristupu rađanju.

Na uspješan ishod porođaja, tvrdi ona, i te kako utiče rađanje u miru sopstvenog doma uz prisutnost iskusne mirne babice, što osigurava individualni pristup i dobru komunikaciju s budućom majkom.

„Antropolozi tvrde da su ljudske bebe najbespomoćnije od sve mladunčadi sisavaca, ali nije tako. Mi smo jednako dobri kao i konji, psi, zečevi i drugi sisari. Tek rođeni pas ili mače puzaće prema majčinu tijelu i hvatati bradavicu da bi se nahranio, a isto će napraviti svaka beba, ako nije drogirana anestetikom još u maminom stomaku“, kaže Ina May.

Ona je objasnila kako bi pas, kao i dijete, bio jednako bespomoćan da se odvoji od majke, okrene na leđa i stavi u kutiju, što se s bebama rutinski radi u “modernim” porodilištima.

U Hrvatskoj žena ne može roditi kod kuće osim ako joj se to ne “omakne”. Jer, zdravstvenu  pomoć može dobiti samo u bolnici, budući da joj ni lijekar ni babica ne smiju organizovano pomagati u porođaju kod kuće. A to bi, tvrdi Gaskin, svakako trebalo promijeniti.

„Lijekari se danas boje, jer sve manje poznaju prirodno rađanje i više ne znaju kako bebu vratiti u fiziološki položaj, nego odmah grabe skalpel. A trebali bi mirno stajati sa strane i samo ohrabrivati majke osmijehom. Priroda će već učiniti svoje“, tvrdi Gaskin.

Pomoć ljekara neophodna je, kaže, samo u teškim, kriznim situacijama, a takvih je puno, puno manje nego što nam se prikazuje. Iako ljudska vrsta ima nezamislive biološke mogućnosti pri rađanju, u 20. Vijeku struka babica gotovo je izumrla, a znanja skupljana generacijama gotovo zaboravljena. U tehničko doba ljekari koji porođaju žene sve više postaju hirurzi koji se radije late makaza, kliješta i vakuum sisaljki nego da trudnicama pomažu da rode prirodnim putem.

Modernizacija je dovela do toga da studenti medicine više ne uče zahvate koji su primjenjivani vjekovima, nego zahtjevne slučajeve rješavaju rutinskom epiziotomijom ili carskim rezom. Zato je u 21. Vijeku došlo do apsurda da se tehnike babica moraju ponovo učiti čak od tradicionalnih babica u Gvatemali.

Izvor. Slobodna Dalmacija

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply