Poštovani Srđane Mrvaljeviću,
Obraćam Ti se jer sam oduvijak želio da stupim u kontakt sa osobom koja je priznata u sportu kojim se i ja sa velikom ljubavlju bavim. Drago mi je da smo i mi djeca dobili priliku da iskažemo svoje mišljenje povodom predstojećih Olimpijskih igara u Londonu. Osjećam se uvaženim i veoma ponosnim jer mogu da izrazim svoje misli pred značajan svjetski događaj, da ih razmijenim sa osobom uzornom i važnom za moj svijet – svijet djeteta sportiste. A pismo kao nezamjenjiv oblik komunikacije za mene ima naročitu draž, riječi su u ovim trenucima posebna i neraskidiva nit koja treperi između mene i Tebe i čini me beskrajno srećnim…
Opčinjen sam činjenicom da su Olimpijske igre od davnina bile sinonim za najuzvišenije ljudske vrijednosti! Moja želja da se i ja jednom nađem na tako velikom takmičenju biva sve jača. U mom svijetu odrastanja Olimpijske igre poprimaju oblik zvijezde vodilje koja sija na mene iz neke daleke budućnosti i daje mi snagu da istrajem u sportu kojim se bavim. Znam da Olimpijske igre okupljaju samo izuzetne takmičare čije učešće odobri Međunarodni olimpijski komitet. Sigurno je velika čast, Srđane, što si se i Ti ove godine našao među odabranima!
Volio bih da znam kako se osjećaš pred londonski spektakl. Imaš li potrebu da sa nekim podijeliš svoje emocije? Pitam se – kako teku Tvoje pripreme, koliko je Tvoja borbenost uslovljena ljubavlju prema zemlji koju zastupaš, da li se ponosiš i osjećaš pozitivnu tremu. Htio bih sa Tobom, kao sa mojim najvećim sportskim uzorom, razmijeniti silna osjećanja koja narastaju pred tako značajnim događajem! Koliko li je samo moje uzbuđenje pred tvojim nastupom!? Znaš, ja sam se, nekako zbog Tebe odlučio baviti ovom plemenitom borilačkom vještinom. Oduvijek me inspirisala Tvoja beskompromisna spremnost da daš sve od sebe u borbi. Slutim da u tome leži ključ uspjeha svakog dobrog sportiste. Važna je igra, baš ovakva igra poput olimpijske, jer ona podstiče čovjeka da uloži svaki atom svoje snage u takmičenje kako bi bio odabrani među biranima! Zar to nije najveći dar koji sportista može dostići?
S nestrpljenjem iščekujem otvaranje ceremonijala u Londonu! Istinski uživam u svemu što zemlja domaćin pripremi i u vidu poruka pošalje milionima gledalaca! Sve te umjetničke prezentacije tradicije i istorije koje, praćene bakljama, svjedoče o moći civilizacije i uzvišenosti ljudskog postojanja! A u središtu – krugovi – besprekoran oblik – simbol čovječjih težnji za duhovnom savršenošću! Tako ja vidim krugove – lajtmotiv svih olimpijskih učesnika u raznim vremenskim periodima. Obožavam draž i popularnost otvaranja! Ono je uvod u princip na kome počiva cjelokupno takmičenje – učesnici različitih nacionalnih pripadnosti, u raznolikim pojedinačnim i ekipnim disciplinama, spojeni duhom plemenite borbe čiji je cilj istrajna, poštena i mudra igra, a učešće najveća nagrada! Po mome mišljenju – ko ne nosi u sebi takmičarski duh, ne može biti ni borac ni sportista. Važno je shvatiti da je olimpijski duh u svakom čovjeku, ali ga treba prepoznati, pravilno razvijati, njegovati, usmjeravati na sve oblasti naših aktivnosti. Nositi olimpijski duh znači boriti se za sebe i svoju državu mirnim putem, voditi dostojanstven i plemenit „rat“ kroz borbu u fizičkim i umnim sposobnostima bez opasnog oružja, nositi mudrost života – biti srećan kad pobijediš, ali i kada se boriš, pa izgubiš… a to je suština svakog sporta i sportiste, to je suština života! Čini mi se da ovo uvijek treba imati na umu, Srđane! Jer pobjeda je onaj posljednji potez u savršenom krugu, koji, ako se krug pravilno „istrči“, mora jednom doći. Taj posljednji potez je medalja, ali i do nje takmičar već nosi najpriznatiju medalju, medalju učesnika! Gubitnici u sportskim natjecanjima, kao i u životu, ne postoje! Bio pobjednik ili onaj „iza“ najboljeg – važno je boriti se, zabavljati se, raditi ono što voliš i na taj način usrećiti sebe i hiljade onih koji te pomno prate i podržavaju.
I upravo u tome leži veličanstvenost igre – biti srećan kada pobijediš, ali i kada daš sve od sebe u borbi, pa izgubiš… a najprestižnija nagrada jeste igrati sa izabranima i najboljima na svijetu. Zato su Olimpijske igre posebne – brišu različitosti, mnogima daju šansu, čak i onima kojima je ona uvijek dobrodošla – osobama sa invaliditetom. I taj podatak govori do koje granice doseže smisao sporta u stvaranju boljeg svijeta u kome bilo koji pojedinac može upornošću i predanošću pravim aktivnostima naći svoje posebno mjesto. A Tvoje je mjesto i uspjeh, Srđane, smjer svim budućim generacijama sportista kojim putem treba strpljivo hoditi!
Na kraju, želim Ti svu sreću na predstojećem učešću na Olimpijskim igrama, pa možda… i da „zatvoriš samo jedan od krugova svoje igre“, da se vratiš sa zlatnom medaljom… biću u svakom Tvom pokretu i dahu čarobne igre u londonskim dvoranama… a Ti se sjeti da Te jedan dječak u jednom kutku Tvoje zemlje bodri svim žarom svoga dječjeg srca i iskreno se nada Tvojem blistavom nastupu!
Tvoj vjerni pratilac Bojan Savović
Podgorica, 23. mart 2012.
