PIŠE: Đuljdana Bero, diplomirana psihološkinja, članica udruženja Roditelji

Poremećaji pažnje sa hiperaktivnošću

Pažnja predstavlja psihičku funkciju usmjeravanja, usredsređivanja i održavanja psihičke energije na izabranom sadržaju. U prvim godinama života fokusiranje pažnje orijentisano je na stimuluse koji su u funkciji zadovoljenja različitih potreba djeteta. Oko desete godine razvija se sposobnost dužeg održavanja pažnje na nekom predmetu interesovanja, a tek u adolesceniciji pažnja dostiže svoj pravi nivo. Nije retko da, usljed djejstva određenih faktora, ne dođe do kompletnog razvijanja pune pažnje, usljed čega nastaju poremećaji ponašanja koji prate taj nedostatak.

Roditelji i vaspitači ovakvu djecu često opisuju kao „tešku djecu“, „djecu sa problematičnim ponašanjem“, kao „nevaspitanu“, „nemotivisanu“, „nezainteresovanu“ i  „lijenu djecu“.  Ove pridjeve prate i

–         nespretnost djece; nesigurno trčanje, često padanje;

–         teškoće u pisanju (disgafija – neuredno, riječi natrpane jedna na drugu, nejednaka slova, različit rukopis u istom radu..);

–         konfuzni i neuredni crteži puni crta i crtica koje idu jedna preko druge;

–         slaba koncentracija, blijedo pamćenje, češće zaboravljanje, gubljenje i zaboravljanje predmeta;

–         u školi su pažljiva prva dva časa, bolje prate nastavu prije podne, ne trpe ograničavanje pravilima;

ne mogu da udovolje zahtjevima i naredbama, a pored poremećaja pažnje, pisanja i motorike, javljaju se i disleksija (teškoće u čitanju) i diskalkulija (teškoće u računanju).

Često puta roditelji su u nedoumici šta da urade i kome da se obrate kada dijete postane gotovo „nemoguće“. Njihove nedoumice vezane su i za vaspitanje i kažnjavanje ovakve djece. Kako je ovakvo dijete često kažnjavano ono se inati, prkosi i ispoljava znakove agresivnosti. Postoji lista simptoma koja pomaže roditeljima da riješe nedoumice oko toga da li njihovo dijete ima poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću ili ne. Ako dijete ima značajan broj simptoma sa liste koji traju više od 6 mjeseci, potrebno je da se obrate izabranom ljekaru ili psihologu:

– dijete bez prestanka trčkara, penje se po namještaju, ne može da sjedi na jednom mjestu ili se stalno vrpolji, okreće, okreće se i dok spava, stalno je “na putu”, kao da je “navijeno”;

– uradi nešto prije nego što razmisli, brzo i često mijenja aktivnosti, nesposobno je da isplanira rad, zahtijeva previše nadzora, u grupnim igrama ne može da sačeka svoj red;

– ne zna da završi započeto, ”ne pazi” , sve mu odvlači pažnju, ne može da se skoncentriše na zadatak koji zahtjeva kontinuiranu pažnju, ne zna duže da se igra sa nekom igračkom ili neku igru.

Preporuke roditeljima za vaspitanje i tretman dijece sa poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću:

–         Djetetu davati jasna uputstva, jednostavne zadatke i zanimljive sadržaje za vježbanje i igru, zajednički planirati aktivnosti;

–         Nagrađivati izvršene zadatke i poštovanje pravila, a ukoliko želi da odustane od nekog zadatka ili aktivnosti, ne grditi dijete, već ga podsjetiti na pozitivne poslijedice ako završi zadato;

–         Nagrada može biti jasna pohvala, fizička nježnost, privilegija ili “žetoni”, ali i slatkiši, sitnije igračke pa i novac;

–         Tehnika nagrađivanja “žetonima” (bodovima) je uspješna motivacija jer dijete na taj način “zarađuje” određene bonuse i privilegije. Naime, pored pohvale svaki pozitivan učinak nagrađujte “žetonima” koje poslije izvjesnog vrijemena dijete mijenja za određene beneficije koje su jasno postavljanje na početku bodovanja. Samim tim, svaki neriješeni zadatak i odustajanje od aktivnosti povlači sa sobom kaznu koja nikako ne bi trebalo da bude verbalna ili fizička već jednostavno oduzimanje onoliko bodova koliko bi donijelo rješavanje zadatog, ukidanje određenih privilegija ili kratak time-out;

–         Pomozite djetetu u učenju – dajte mu da rješava jedan po jedan zadatak i nagrađujte svaki riješeni jednim bodom (žetonom), veće cjeline podijelite na manje, planirajte učenje;

–         U vaspitavanju je bitna saglasnost oba roditelja, dosljednost u ponašanju i reagovanju u određenim situacijama;

–         Vježbajte kroz igru sa dijetetom dijeljenje igračaka, međusobno pomaganje, govor bez upadanja u riječ, čekanje da dođe na red, igrajte društvene igre;

–         Ukoliko dijete izrazi želju, obavezno ga upišite na neku vannastavnu aktivnost koja ne uključuje takmičenje već timski rad –sport, plivanje, folklor, ples…

Smanjite gledanje televizije i igranje igrica pred računarom, iskoristite to vrijeme za igru sa dijetetom na jedan od sljedećih načina:

–         Napravite strip – s obzirom da su im crteži neuredni i haotični, a pažnja im se kratko zadržava na jednom sadržaju, najbolje list A4 formata podijeliti na 6 manjih kvadrata i dati dijetetu da na svakom nacrta po nešto, a onda te crteže spojiti u strip i navoditi dijete da sklapa priču;

–         Docrtavanje – djetetu zadati da nacrta jednostavan crtež i nakon toga ga zamoliti da zažmuri dok roditelj docrta nešto, a zadatak djeteta je da pronađe šta se na tom crtežu promijenilo;

–         Strip unazad – kao primjer uzeti strip priču iz prvog predloga, ili bilo koju drugu priču koja je dijetetu poznata, a koju dijete treba da ispriča od kraja ka početku;

–          Na slovo, na slovo recimo…– reći djetetu na slovo na slovo recimo B i ono treba da navede reč koja počinje na to slovo;

–         Ukrštene riječi – dati dijetetu da u osmosmerkama pronalazi zadate riječi.

Posvetite djetetu puno pažnje, razumijevanja i strpljenja i rezultati će bit neizostavni.

Prognoza ovog poremećaja je dobra i često iziskuje pored tretmana psihologa i tretman ljekovima.