Šta nam otkrivaju dječiji crteži?

PIŠE: Đuljdana Bero, diplomirana psihološkinja, članica udruženja Roditelji

 

 

„Mama, vidi šta sam nacrtala!“ – hvali se majci trogodišnja Anja.

„O, kako lijep konj“ – odgovara joj majka.

„Ne mama, to je pas…“

 

 

Sigurno ste se ponekad našli u ovakvoj situaciji kada ni sami niste mogli da protumačite „škrabotine“ svoje dece, a još manje ste razmišljali o tome šta su djeca pokušala spletom tih oblika i boja da vam poruče.

Ono što bi većina roditelja trebalo da zna jeste da su dječji crteži jedan od osnovnih oblika dečjeg izražavanja pored igre i muzike. Djeca nam kroz crteže izražavaju svoje misli, osjećanja, kreativnost, ali i strahove, potrebe, želje i potiskivanja o kojima nijesu u stanju da govore. Osim toga, djeca nam na sasvim slobodan, spontan i iskren način šalju poruke o svom razvoju, intelektualnoj zrelosti, viđenju svijeta oko sebe i vlastitog JA u tom svijetu.

Razvoj dečjeg crteža odvija se kroz nekoliko faza koje kod svakog djeteta traju različito. U početku dijete samo šara po hartiji. Oko treće – četvrte godine dijete uz šaranje po hartiji počinje da priča, objašnjava ono što crta. Zatim počinje da na crtežu obične šare pretvara u sliku objektivnog svijeta, onako kako ga ono vidi. Prvi oblik koji se izdvaja gotovo uvijek je čovjek. Kasnije crta životinje, tek onda kuće, automobile, vozove i druge predmete.

Psiholozi i pedagozi u radu sa djecom kao osnovnu i početnu tehniku koriste upravo dječji crtež. Od boje, veličine i rasporeda figura, oblika linija, preko sitnih detalja, možemo otkriti puno toga o našem djetetu.

Da li ste znali da….

–          žutu, narandžastu, zelenu i plavu boju djeca koriste za prikazivanje srećnih prizora, a smeđu, crnu i crvenu za tužne prizore;

–          tople boje češće koriste impulsivna i energična djeca koja osjećaju prijateljstvo prema drugima, dok hladne boje češće koriste djeca mirnog i blagog karaktera koja su emocionalno uravnotežena i često se igraju sama;

–         ukoliko je crtež više na lijevoj strani, dijete je privrženije majci, međutim, ukoliko je na desnoj, dijete je bliže ocu. Dete koje je srećno i zadovoljno crtež skoncentriše u sredini.

Roditeljima i psiholozima često skreću pažnju neuobičajeni crteži koji mogu biti znaci upozorenja. Na primjer: siromaštvo boja može da ukazuje na neke smetnje u socijalizaciji i prilagođavanju djeteta, ali i pretjerana upotreba određenih boja može biti indikator nekih smetnji u djetetovom razvoju.

–         pretjerana upotreba crvene boje može da izražava razdraženost djeteta. Ukoliko dijete odbija da je koristi u radu, može biti znak stresa i tada je potrebno otkriti uzroke i stvoriti što mirniju atmosferu i odmor za dijete;

–         zelena boja ukazuje na emocionalnu stabilnost, ali ako preovladava u crtežu može biti znak nesigurnosti, te takvo dijete treba ohrabriti i pružiti mu više slobode,

–         previše smeđe boje nalazi se u crtežima djece u čijoj porodici vladaju visoki higijenski zahtijevi;

–         dominantna crna boja ukazuje na depresiju, strah i nesigurnost koju dijete ne može samo da prevaziđe, pa mu je potrebna pomoć i podrška roditelja;

–         tanke i isprekidane linije u radu koriste nesigurna i stidljiva djeca, ona kriju svoje crteže, crtaju u uglovima lista i prikazi su im veoma mali. Njima je potrebno pružiti dodatnu pažnju, ljubav i pohvalu;

–         izdužene, prave, naglašene i tamne linije koriste agresivna, hirovita i samouvjerena djeca;

–         emocionalno prilagođeno dijete u svojim crtežima nikada nema stereotipna ponavljanja, dok  dijete koje nije u stanju da se prilagodi novoj situaciji, pribjegava kopiranju crteža kako bi izbjeglo suočavanje sa novim problemima koje ta situacija nosi. Ovakvo ponavljanje nekih detalja i likova može da ukazuje i na nedovoljnu mentalnu zrelost djeteta.

Crtanje ljudske figure može biti vrlo zabavno i zanimljivo za roditelje. Roditelja kojeg dijete vidi kao važnijeg i za koje je emocionalno više vezano, crta većeg i postavljenog pored sebe, a članovi porodice se uglavnom međusobno drže za ruke. Posebnu pažnju treba obratiti na noge roditelja, jer ako ih dijete crta bose, bez stopala ili nogu, to može značiti da nema dovoljno povjerenja u njih.

Sve navedene generalizacije treba oprezno primjenjivati jer svako dijete je za sebe jedinka i razvija se svojim jedinstvenim tempom i na jedinstven način.

Ono što je najvažnije jeste da djecu ne silite da crtaju, već da ih pustite da sami, spontano uzmu olovke u svoje ruke i da ih na putu ka pravim malim remek djelima podržavate i bodrite.

Dragi roditelji, podstičite dječju kreativnost, podstičite njihov način izražavanja, podstičite njihove ideje.

Dragi roditelji, postavljajte djeci pitanja u vezi crteža i navodite ih da razvijaju svoju moć govora i izražavanja, podstičite djecu da govore o svojim osećanjima, mislima i strahovima izraženim kroz crtež.

Dragi roditelji, okrijte kroz crteže šta vaša djeca misle, šta žele, o čemu sanjaju, šta ih tišti.

Dragi roditelji, pretvarajte ta mala umjetnička dela u priče i igre.

Dragi roditelji, uživajte u vremenu provedenom sa svojom djecom.

I  na kraju, dječji crteži pričaju priče. s toga obavezno na poleđini hartije napišete datum i odložite crteže u fasciklu koja će ih sačuvati od vremena koje će vašem djetetu odnijeti tu jedinstvenu i spontanu  kreativnost.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply