PIŠE: dr Lidija Perunović. spec. ortopedije vilica, stomatološka ordinacija, Perunović
Disanje na usta je medicinski problem, kome se ne pridaje dovoljna pažnja.Pošto je prisutan u skoro svakoj porodici ,može se reći da predstavlja neprepoznatu epidemiju. Osobe koje dišu na ovaj način, osim sto imaju problem sa “hranjenjem” krvi, kvalitetnim kiseonikom, mogu imati i mnoge druge zdravstvene probleme, čak i probleme u samom ponašanju, naročito kod školske djece.
Ovim tekstom ćemo roditeljima skrenuti pažnju na važnost pravilnog disanja, iz vizure stomatologa. Potrudićimo se da na razumljiv način, objasnimo mehanizam nastanka nepravilnosti, a sve s ciljem da roditelj proprati svoje dijete i skrene pažnju pedijatru u slučaju permanentnog disanja na usta. Djecu najčešće vodimo pedijatru kada su prehlađena. Tada je začepljen nosić propratna pojava, pa ljekar u tom trenutku obično ne akcentuje ovaj problem.
Ovo izlaganje se odnosi na konstantno (hronično) disanje na usta.
Jedini ispravan način disanja, je DISANJE NA NOS. Disanje na usta je potrebno i opravdano, jedino pri povećanom fizičkom naporu, trčanju… Prolazak vazduha kroz nosne puteve vodi pravilnom razvoju i oblikovanju gornje i donje vilice. U slučaju disanja kroz usta, čitavo tijelo zauzaima jedan prinudan položaj. Vratna kičma se savija za nekih 5-6 stepeni,da bi se donja vilica spustila i olakšala vazduhu da uđe, što ako je ovo uobičajen način disanja, ostavlja posledice na kičmeni stub. Ovu pojavu će pratiti neprirodno nizak položaj jezika, što će usloviti uskost gornje vilice i formiranje visokog nepca. Kako nema (tj ima, ali vrlo malo) ventilacije kroz nos, volumen nosnih puteva će biti sve manji.
Nerazvijena gornja vilica dovodi do funkcionalno nepravilnog zagrižaja. Mjesta za nicanje zuba sigurno neće biti dovoljno, što je praćeno nepravilnim postavljanjem stalnih zuba. Najčešće postoji problem sa nicanjem gornjih očnjaka, koji nekada ostanu zaglavljeni u kosti.
Gingiva (desni) kod osoba koje permanentno dišu na usta, je otečena i suva. Zbog smanjene vlažnosti u ustima, ove osobe su sklonije karijesu i oboljenjima parodoncijuma (potporni aparat zuba).
Šta je razlog ovakvog načina disanja (uvećan treći krajnik, alergije, česte infekcije ili opstrkcija nosnih puteva neke druge etiologije) pitanje je za specialistu otorinolaringologije.
Treba napomenuti da genetika takođe igra veliku ulogu u prostranosti disajnih puteva, tako da postoje osobe kod kojih i malo uvećanje trećeg krajnika dovodi do jako otežanog disanja na nos. Takav tip lica u literature je opisan kao ADENOIDNO LICE, za koje se nekad mislilo da je isključivo posledica uvećanih adenoidnih vegetacija (treći krajnik), a danas se sa sigurnošću zna da predstavlja genetsku predispoziciju.Stepen izražajnosti ovakvog tipa lica (može se reći, po malo neprivlaćnog) je uzročno-posledična manifestacija ovakvog načina ventilacije.
Nije rijetkost, da i poslije otklanjanja uzroka ovokvog načina disanja, navika i dalje ostaje. Neophodno je pacijenta postepeno vraćati na pravilnu funkciju. To se postiže individualnim funkcionalnim ortodontkim aparatima. Ako se ovo ne postigne, veoma često dolazi do recidiva (ponovne pojave ) trećeg krajnika.
Bez obzira šta je razlog ove nepravilne funkcije, ortodontska terapija je nepohodna i uspješna. Na koji način ce se tretirati pacijent, sa kakvim tipom aparata, zavisi od uzrasta djeteta i zatečenog stanja. Aparati koji se koriste u ovakvim slučajevima, ne ispravljaju samo zube, već donekle mogu preoblikovati i kost, ako se na vrijeme reaguje.
Otvorena usta u snu, ne znače uvjek i disanje na usta.
Kako testirati dijete?
Neki od načina su:
-Dok dijete spava, primaći ogledalce i vidjeti na kojoj visini magli.
-U budnom stanju, (pod uslovom da se radi o malo starijem djetetu) dati mu gutljaj vode i vidjeti koliko može izdržati, a da ga ne proguta. Ako je to duže od nekoliko desetina sekundi, onda dijete ima normalnu funkciju disanja.
Cilj ove priče je, da roditelje zaintrigira, i da na kratko obrate pažnju na disanje svoje djece, ali nikako da ih uplaši.