Korak po korak do konstruktivnog odnosa

Dr Janet Wolfe, specijalistkinja za partnerske odnose u svojoj knjizi “Šta da se radi kada njega boli glava” predlaže određene korake u izgradnji konstruktivnog odnosa između partnera.

Funkcionalni parovi u stanju su da jasno definišu predmet razgovora i da se slože da imaju problem, da ostanu skoncentrisani za vrijeme diskusije, da saslušaju i potrude se da shvate mišljenje jedno drugog.

Partneri koji skladno funkcionišu su prije svega racionalni, a racionalno razmišljanje, koje uvijek prethodi otvorenoj komunikaciji, podrazumijeva sljedeća uvjerenja:

Vi imate pravo da izrazite svoja osjećanja i potrebe.

Iznošenje sopstvenih želja i težnji ne čini vas agresivnom osobom.

Imate pravo da kažete ono što vam smeta i što vam se ne dopada, čak i po cijenu toga da se to vašem partneru ne dopadne. Najgore što može da se desi jeste da budete ostavljeni, ali čak i ako do toga dođe, preživjećete. Niko još nije umro od raskida.

Njegovo ili njeno ignorisanje vaših potreba ne poništava vas same, niti vas čini manje vrijednom osobom. To znači da možda dobijate manje, ali ne i da manje vrijedite. Samoprihvatanje je najbolja odbrana. Čak i ako vas vaš partner ne prihvata, vi uvijek možete da prihvatite sebe. Jedini način da saopštite šta želite jeste kroz razgovor. Partner ne umije da čita vaše misli.

Kada ste već u situaciji rasprave o nekom problemu, važno je da ga jasno definišete i potrudite se da konstruktivno razgovarate o njemu.

Konstruktivan razgovor podrazumijeva da u fokusu imate ono kako se vi osjećate u vezi sa određeni ponašanjem vašeg partnera. Stoga je veoma važno da kritika bude na račun ponašanja, a ne ličnosti u cjelini. Kada iznosite kritiku, poželjno je da:

•    Počnete sa iznošenjem sopstvenih osjećanja (ne uvjerenja niti mišljenja).
“Osećam se frustrirano zato što u posljednje vrijeme tako rijetko imamo seks” (umesto: “Mislim da u posljednje vrijeme gubiš seksualni nagon i da sa tobom nešto nije u redu” ili “Čini mi se da ti nije stalo do mojih potreba”). Kao što vidite, važno je da kritika bude u formi “ja izjave”, a ne “ti izjave”.

•    Navedete specifično ponašanje – i to kratko i sažeto.
Na primjer: “Tužna sam kada vidim da već nedjeljama nemamo seks i kad god ti priđem nijesi raspoložen” (umjesto da počnete sa optužbama i slutnjama o tome kako će ovaj problem potpuno ugroziti vaš odnos).

•    Date konkretan predlog za promjenu.
“Voljela bih kada bi sljedeće nedelje izdvojili malo vremena da uživamo jedno u drugom.”

•    Navedete posljedice u pozitivnim terminima (umesto da iznosite prijetnje o tome šta će se sve katastrofalno desiti ukoliko se on/ona ne pokori vašim zahtjevima) –
“Ako bi ti to uradio, ja bih se dobro osjećao/la zato što se trudiš da uradiš nešto što meni mnogo znači.”

Ovaj obrazac može vam djelovati previše pojednostavljeno. Ipak, on vam osigurava da budete jasni u vezi sa onim što želite i može da vam pomogne u ostvarivanju dijaloga koji vas neće ostaviti sa osjećanjem iscrpljenosti.

Vjerovatno ste se nekad našli u situaciji da vaš partner/ka izgovori nešto što smatrate da osoba koju volite ne bi smjela da izgovori. Tada vam se čini da je problem nerješiv, situacija beznadežna i osjećate kako vas preplavljuje strašna misao da ste sa pogrešnom osobom u pogrešnom odnosu.

Ko je odgovoran za ženski orgazam?

Ovakav način razmišljanjapredstavlja put u stanje panike, koje vam onemogućava da stvari sagledate na realan način i sprječava vas da dalje racionalno komunicirate.

Evo nekih rečenica koje bi bilo korisno da govorite sebi kako biste se smirili:

•    Ranije sam sa istom osobom bio/bila u identičnoj situaciji oko istog ili drugih pitanja i preživeli smo.
•    To možda sada tako izgleda, ali moj dečko/djevojka zapravo nije užasna, zla osoba koja želi da me povrijedi. On/ona je samo pogrešivo, zbunjeno ljudsko biće koje govori neke ne baš lijepe ili ne baš pametne stvari.
•    Iz nekih od najbolnijih i najmučnijih diskusija koje smo imali, proistekli su najznačajni usponi u našem odnosu.

Veliki broj žena nije u stanju da uživa u seksualnom odnosu. U prilog tome svjedoče brojni podaci o tome da svaka treća žena ima problem sa dostizanjem orgazma, kao i da se mnoge opredjeljuju za takozvano foliranje orgazma prije nego da se usude da svom partneru otvoreno kažu šta im u seksu prija. Ovde još jednom nailazimo na problem otvorene komunikacije koja predstavlja ključni preduslov dobrog seksa.

Sklonost žena da o seksu i svojim seksualnim preferencijama ćute leži u uvjerenju da je muškarac autoritet u seksu i da je on odgovoran za ženski orgazam. Ovo uvjerenje posljedica je vaspitanja koje nas je navelo da vjerujemo da je seks područje muške ekspertize. Žene su učene da budu pasivne i da se ne upuštaju olako u seksualne odnose kako ne bi poprimile etiketu “lake ženske”.

S druge strane, muškarci su daleko više ohrabreni kada se radi o eksperimentisanju sa sopstvenim seksualnim identitetom. Upravo u pasivnoj ulozi koja je dodijeljena ženama leži razlog zašto one teško saopštavaju svoje preferencije u seksu. Činjenica je, međutim, da muškarci ne mogu da znaju više od nas šta je to što nama prija. Oni moraju da nauče šta ženama odgovara, a da bi se to desilo žena mora da progovori o svojim željama, preuzme inicijativu i odustane od pasivne uloge. Ako budemo čekale da nam muškarac da orgazam, mogle bismo čekati vječno!

Teškoća da se opuste u seksu i izraze svoje želje leži i u činjenici da je seks i dalje tabu-tema i da se uz njega vrlo često vezuje osjećanje stida. Mnoge žene se ustručavaju da svom partneru kažu šta im prija, neke su čak uvjerene da će “pravi muškarac” znati šta tačno da radi kako bi im udovoljio, te nema potrebe da svoje želje saopšti. Muškarci ne čitaju misli žena i daleko im je lakše da vas zadovolje ako im kažete kako! Kao što kada uživate u kolaču sa lakoćom saopštite da vam je kolač prijao, po istom principu kada vas partner stimuliše na određen način, recite mu da vam to prija kako bi nastavio da radi to isto.

Učenje kvalitetne partnerske komunikacije predstavlja veoma složen proces. Izgradnja kvalitetnog partnerskog odnosa podrazumijeva prije svega zauzimanje jednog racionalnog i realnog stava prema partneru i prema sebi.

Nakon što se iracionalna razmišljanja zamijene racionalnim, lakše nam polazi za rukom da otvoreno saopštimo svoje želje i osjećanja na način koji uvažava naša prava, ali i prava osobe sa kojom smo u vezi.

Izvor: Sensa

Pages: 1 2