Slobodno vrijeme i programi za predškolce – II dio

PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji

O čemu trebate voditi računa kada birate organizovanu aktivnost u kojoj će učestvovati vaše dijete?

Pronalaženje načina da u pozitivnom i edukativnom okruženju socijalizujete dijete predškolskog uzrasta, može biti uzbudljivo i za vas i za dijete. Programi koji se nude djeci uzrasta 3-6 godina prilično su velike: ples, fudbal, košarka, hor, strani jezici… Odlučiti kojom aktivnošću i kada treba početi, mnogo je teže nego što to zvuči. To je samo jedno od pitanja koja, u ovim situacijama, muče roditelje. Jer, pronaći balans između djetetovih interesa, mogućnosti i vremena za porodicu je istovremeno i umjetnost i izazov.

Počnite od motiva za bavljenje tom aktivnošću. Nemojte dijete upisati na ples jer to vama nije bilo dostupno u djetinjstvu ili zato što to rade djeca vaših prijatelja. Pokušajte da odvojite vaše želje od djetetovih potreba.

Zatim, procijenite u kojoj mjeri sadržaj programa odgovara potrebama predškolaca uopšte. Tražite aktivnosti koje im odgovaraju po godinama – na primjer, većina baletskih programa za djecu 3-6 godina su u stvari programi gdje djeca nauče pravilno držanje tijela, da se pokreću na različite načine (prije nego što se fokusiraju na pet baletskih pozicija). Trogodišnjak koji voli da gleda borilačke sportove može steći sasvim drugi utisak o tom sportu kada se prvi put upiše i počne da trenira. Svrha aktivnosti je da pruže pozitivno iskustvo učenja, tako da nema ničeg lošeg u tome da se sačeka dok dijete nije i razvojno spremno i sposobno.

Istovremeno, procijenite koliko dobro sadržaj programa može odgovarati vašem djetetu. Dakle, razmislite o interesima djeteta, kao i o njegovom-njenom temperamentu. Na primjer, timski sportovi poput fudbala ili košarke mogu biti odličan izbor za neku djecu, dok druga neće razumjeti ili uživati u takmičenju, te bi im mnogo više odgovarala neka individualna aktivnost, poput časova crtanja ili gimnastike. Ili, dijete koje voli da pjevuši i sluša muziku, može postati stidljivo i povučeno među drugom djecom ukoliko ga upišete na hor. Imajte na umu da je to prevelika količina stimulacije za malo dijete u novom okruženju.

Oni koji vode program su takođe od ključnog značaja pri izboru. Potrebno je da treneri i instruktori određenog programa ili tima budu topli i saosjećajni, kao i da znaju da odgovore na potrebe vašeg djeteta. Naravno, trebaju imati puno strpljenja, moraju znati i razumijeti da mala djeca imaju kratkotrajnu pažnju. Na kraju, ali ne i najmanje važno, potreban im je i smisao za zabavu. 

Sledeće važne stvari koju trebate uzeti u obzir kada birate organizovanu aktivnost, jesu njihov raspored (dan i vrijeme), lokacija i sigurnost. Nije poželjno da se aktivnosti pohađaju u vrijeme kada je djetetu inače potreban san, odmor ili hrana, dakle kada ono i inače, po ustaljenom rasporedu, zadovoljava svoje osnovne biološke potrebe. Takođe, osim što ćete izgubiti dosta vremena vodeći dijete na izabrani program ili aktivnost, ukoliko je predaleko od mjesta stanovanja, to može i demotivisati dijete za učešće. I naravno, vodite računa o tome da ne dođe do preklapanja  rasporeda u odnosu na vaše drugo dijete (djecu). Iako bi vam bilo mnogo jednostavnije i ekonomičnije da djeca pohađaju isti program, ukoliko ne postoji interesovanje oba djeteta za to, imaćete jedno koje je nezadovoljno i koje će jedva čekati priliku da ne ode na program ili neće htjeti da učestvuje kada je tamo.

Programi za djecu uzrasta od 3 do 6 godina obično zahtijevaju prisustvo roditelja ili staratelja. S druge strane, djeci ovog uzrasta treba potvrda da su njihovi najbliži u blizini tokom trajanja časa/aktivnosti. Način na koji će dijete reagovati, kao i njegova osjećanja tokom igre, jedinstvena su. Neka djeca učestvuju u igri držeći ruku roditelja i posmatrajući druge, dok druga djeca ulaze u aktivnost i čini vam se da nikada i ne pogleduju u pravcu roditelja. Ali, dijete zna u svakom trenutku gdje se njihova „sigurna mreža“ nalazi, tako da je u stanju da uživa u aktivnosti i uči jer se osjeća se bezbjedno.

Važno je da zapamtite da je program osmišljen za dobrobit djeteta, tako da je posao roditelja da podržavaju dijete, a ne da preuzmu igru ili boje sliku umjesto dijeteta. Iako može biti teško da se ne uključite, puštajući dijete da donese odluke načinu učestvovanja pomoći će mu-joj da se osjeća sigurno i da mu-joj postane udobno u toku trajanja časa.

Čime se vaša djeca mogu baviti u ovom uzrastu?

Dječaci i devojčice mogu uživati u velikom broju raznih sportova u ovom uzrastu. Sport  im pruža priliku da vježbaju i nauče nove vještine. Timski sportovi poput fudbala i košarke, kao i gimnastika, veoma su popularni za djecu koja su vrlo aktivna. Sportski programi upoznaju djecu sa opremom, vokabularom, kao i pravilima igre (uključujući i sigurnost). Djeca razvijaju osjećaj za sport, zabavljaju se i uz to rade vježbe korisne po njihovo zdravlje. Ove aktivnosti zahtijevaju minimalnu opremu. Fizička aktivnost takođe promoviše i kognitivni razvoj kod djece.

Programi muzičkog obrazovanja (slušanje, ples, pjevanje i sviranje muzike) osnažuju cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. Za djecu koja uživaju u muzici (vole da igraju ili pjevuše) i spremni su na nešto organizovanije, sledeći korak mogu biti časovi plesa ili pjevanja. Cilj plesnih škola je da djeca prepoznaju osnovne ritmove, nauče plesni stav i najjednostavnije figure. Takođe, časovi koji su jednostavni i na neki način se ponavljaju, tako da djeca znaju šta da očekuju, daju najsrećnije učesnike koji rado pohađaju časove. Djeca, kod kojih su prepoznati talenat i ljubav prema pjevanju u najranijem uzrastu, mogu se uključiti u hor. Repertoari su obično raznovrsni, ali najčešće obuhvataju dječiju muziku.

Likovne radionice predstavljaju divnu aktivnost koja je odgovarajuća za dijete predškolskog uzrasta. Programi su usmjereni na kreativan rad kroz istraživanje i eksperimentisanje materijalom, igru boja i oblika koja ima za cilj da kroz igru razvije i usmjeri dječiju kreativnost i ljubav prema likovnom izražavanju. Kod djece se razvija pažnja i vremenom uspijevaju da se duže fokusiraju na zadatke. Takođe, razvijaju im se motorika i vještine komunikacije. Osim što podržavaju interese, ovi časovi su ujedno i „tiha“ aktivnost koja je korisna za onu djecu koja ne spavaju u toku dana.

Škole stranih jezika za djecu predškolskog uzrasta osmišljeni su da, kroz pjesmu, igru, ples, dramu, crtanje i druge aktivnosti, podstaknu djecu da slijede svoj prirodni osećaj za jezike, da zavole jezik, te da se druže i socijalizuju kroz grupnu nastavu.

Na svakom roditelju je da odluči da li će, u koju i u koliko aktivnosti i programa uključiti svoje dijete. Ipak, najvažnije, i za dijete i za vas, jeste da uživate u zajedničkim aktivnostima, bez obzira da li se radi o aktivnostima van ili kod kuće, prije nego što vaši mališani postanu velika djeca koja vode aktivan život i moraju da  „zakažu“ vrijeme u svom danu da bi ga proveli sa mamom i tatom.

Slobodno vrijeme i programi za predškolce – I dio

SOS linija baner

SOS linija baner

Comments

  1. majal

    aaaaaaaaa 🙂 Pokušavam treći put da ostavim komentar, poduži očito, pa mi refreshuje stranu i sad opet moram ispočetka.
    možda bolje u wordu da prvo ispišem pa da postavim 🙂
    Čini mi se da mi sve bolje i bolje ide u formulaciji 😉

  2. majal

    Vanja,
    ne znam da li sam dobro povezala ime I lik, ali čini mi se da I ti svog dječaka dovodiš na Džudolino mozgaonicu? Izvinjavam se ako sam pogriješila, ali I dalje mogu ostaviti komentar 
    A konto tvoje priče o tome da bi sa djecom u aktivnostima (konkretno džudolino) trebalo da budu roditelji, u ovom uzrastu od 3 do 6 godina, meni se nekako čini da im je to samo smetnja. Imam utisak da se djeca mogu bolje skoncentrisati I posvetiti svojim “obavezama” kada su u komunikaciji samo sa trenerima. Ovako, djeca, čim im nešto nije po volji, dotrčavaju kod svojih roditelja na tješenje I nemam utisak da se mogu na pravi način onda uklopiti. Ono što se meni dopada u ovom program jeste što zahtjeva izvjesnu disciplinu, koju mislim da treba da stvore isključivo oni koji rade sa našom djecom.
    Ukoliko je ovo što ja sugerišem pedagoški neprihvatljivo I ukoliko je neophodno prisustvo roditelja, onda sam sigurna da bi ti roditelji trebalo da budu po strani I da se ne uključuju u “igru”. Čini mi se da je tu previše mješanja, dozivanja, dobacivanja, skretanja pažnje I tako dalje.
    Eto zanima me tvoje mišljenje, konkretno u ovom situaciji, ako sam, još jedno ponavljam, u startu sve povezala dobro.

    • vanjamik

      Majo, nadam se da ste tekst dozivjeli kao skup preporuka kojima se, kao roditelji, mozemo rukovoditi kada su u pitanju aktivnosti djece van vrtica i porodicnog okruzenja.
      Preporuka jeste da roditelji budu uz djecu, to se posebno odnosi na period do njihove cetvrte ili pete godine zivota. U svakom slucaju, mislim da je individualni pristup ono sto moze biti bitno u ovakvim situacijama (npr. stepen samostalnosti djeteta, procjena roditelja i trenera/lidera programa, sadrzaj programa). Na kraju, sustina slobodnih aktivnosti je da dijete uziva i da se zabavlja, u takvoj atmoferi stice nova znanja i vjestine, nema potrebe za strogocom.

  3. majal

    Draga Vanja,
    Upravo sam ga tako i doživjela, ali sam prosto bila zainteresovana kako ti, sa pedagoške strane procjenjuješ ovu konkretne situaciju. Daleko od toga da mislim da sve to treba da bude odrađeno sa strogoćom, ali sa određenom disciplinom, da.
    Hvala na odgovoru. Pozdrav

Leave a Reply