Tajna srećnih parova

Zajedničko vrijeme

“Parovi provedu godine i godine pokušavajući da promijene mišljenje jedno drugom, ali to jednostavno ne može da se desi”, kaže Gottman. “To je zato što je većina neslaganja ukorijenjena u fundamentalnim razlikama u načinu života, tipu ličnosti ili vrijednostima.

“Možda zvuči fatalistički, ali Gottman insistira na tome da nam prihvatanje te činjenice može pomoći da prevaziđemo sukob, kao i da razvijemo strategije za pomirenje, umjesto da budemo zarobljeni u istoj beskrajnoj borbi.

Druga definišuća karakteristika parova koje je Reibstein ispitivala je način na koji provode vreme kad su zajedno. Uvijek su nam govorili da bi partneri trebalo po svaku cijenu da čuvaju vrijeme koje provode nasamo. To svakako može pomoći, ali Reibstein kaže da je zajedničko učestvovanje u svakodnevnim aktvnostima, bilo da je u pitanju nedjeljna nabavka ili sjeckanje povrća, ono što obilježava rutinu srećnijih parova.

“Zajednički obroci, odlazak u krevet u isto vrijeme – određena količina takvog ponašanja je neophodna”, kaže ona.”Kada već odvajamo vrijeme koje ćemo provesti zajedno, efikasnije je odabrati jedan vikend mjesečno, umjesto jedne večeri svake nedjelje”, kaže savjetnik za veze Susan Quilliam.

“Stalno čitamo kako je jedan izlazak nedjeljno dobar za vezu, ali to ne daje svakom partneru vremena da se isključi i stvarno opusti. Zato je bolje imati rjeđe, ali duže zajedničke pauze, prilike da zaista izgradite vezu. Ne možete očekivati da se to dogodi u periodu od dva sata.”

Dodir je važan

Još je davne 1938. godine psiholog sa univerziteta Stanford Lewis Terman otkrio da je veza između učestalosti polnih odnosa i ukupnog zadovoljstva u vezi zapravo beznačajna. “Ono što seksualno zadovoljni parovi imaju zajedničko je mogućnost uživanja u bliskom fizičkom kontaktu, što ne mora uvijek da bude seks”, kaže Quilliam.

“Tajna srećnih parova je u tome da su oni u stanju da vide dvije aktivnosti – seks i pokazivanje nježnosti – kao različite i odvojene.”

Tokom jednog istraživanja, uočeno je da većina uspješnih parova daleko češće ima kratke kontakte neseksualne prirode. Jedan partner bi dotakao rame drugom kada im se putanje ukrste, sjeli bi malo bliže jedno drugom… Upravo su ovi sitni gestovi, a ne seks, ono što pravi razliku.

Budite saosjećajni

Dr Sue Johnson, psiholog i direktor Instituta za parove i porodice u Otavi, radila je sa stotinama parova i njen osnovni nalaz je da su srećni parovi najosjetljiviji na ranjivost partnera.

“Osvijestiti uticaj koji imamo na naše najmilije može biti vrlo teško u trenutku kada smo ophrvani sopstvenim osjećanjima”, kaže Johnson.

“Najuspješniji parovi su svjesni da je svako osjetljiv na emocije koje drugi pokazuje, i ulažu napor da regulišu svoje ponašanje.”

“Dimitrije i ja naizmjenično igramo ulogu ‘jačeg’, ulogu lidera”, kaže Jana, 46. “Ako dođem kući nakon lošeg dana, Dimitrije će se skoro nesvjesno oraspoložiti, imati pozitivniji stav i početi da sprema večeru. Isto je i s velikim odlukama. Kada smo kupovali stan bila sam veoma poletna, čak i ushićena, dok je Dimitrije bio oprezniji. Kada sam brinula o tome da je to možda preveliki zalogaj za nas, on mi je pomogao da nađem balans, da napravim plan kako možemo to da ostvarimo. Kad je neko od nas gore, drugi je dolje – ne u negativnom smislu, već kao balans. Mislim da smo tu rutinu razvili tokom godina i sada se jednostavno oslanjamo na nju, bez mnogo razmišljanja.”

Istina nije uvijek najbolja

Možda vam ovo djeluje kontraproduktivno, ali težnja za potpunom iskrenošću sa partnerom nije uvijek korisna. Prema Gottmanu, najuspješniji parovi su u stanju da se kontrolišu, čak i tokom žučne rasprave. “Parovi koji izbjegavaju da izgovore svaku kritičku misao tokom rasprave o osjetljivim temama su dosljedno najsrećniji”, objašnjava.

“Sjećam se strašnih svađa s mužem u prvim godinama našeg braka”, kaže Biljana, 39. “Tokom jedne sam izgovorila: Nikada nijesam voljela tvoju porodicu, što uopšte nije istina – prolazili smo kroz faze, baš kao i sve porodice. Ali, to ga je šokiralo. Kao i većina nas, on misli da je samo njemu dozvoljeno da govori loše stvari o svojoj porodici i to nikada nije zaboravio. To me je naučilo da takve misli zadržim za sebe – one dolaze i prolaze, i nijesu esencijalne istine. Jednom kada izgovorite nešto slično, to prestaje da bude odraz vašeg trenutnog raspoloženja, postaje konkretno, a samim tim i mnogo gore nego što zapravo jeste.”

Izvor: Sensa

Pages: 1 2

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply