U Kliničkom centru vrijeđali i udarali porodilju

Dnevne novine počele su da objavlju serijal tekstova, priča, komentara i reakcija na uslove na Odjeljenju ginekologije i akušerstva Kliničkog centra Crne Gore, a podstaknute pričama na forumu Prvog roditeljskog portala. Danas prenosimo integralno drugi tekst, koji sadrži priču porodilje o uslovima i ponašanju osoblja podgoričkog porodilišta.

Prva priča iz porodilišta govori o verbalnom i fizičkom nasilju nad porodiljom, duvanskom dimu u porođajnoj sali, o prljavim čaršavima i lošoj hrani. Dnevne novine će u saradnji sa portalom Roditelji.me, gdje su svjedočenja bila dio rasprave na forumu, objaviti nekoliko priča porodilja. Cilj je da se podstaknu nadležni u Kliničkom centru i Ministarstvu zdravlja da osiguraju humanije uslove u porodlištu i na Odjeljenju akušerstva.

U intervjuu objavljenom početkom godine ministar zdravlja Miodrag Radunović saopštio je:”U načelu sam zadovoljan funkcionisanjem javnih zdravstvenih ustanova i sistemom u cjelini”. Gospodine Radunoviću ne biste trebali da budete. Pokušaću da Vam približim situaciju u porodilištu Kliničkog centra, pa Vam možda bude jasnije zašto pacijenti ne dijele vaše mišljenje.

Porodila sam se 25. septembra prošle godine. Bila je to druga trudnoća. Porodili su me dežurni ljekari, sve se dobro i brzo završilo. Nakon mog porođaja prisustvovala sam vrlo neprimjerenoj sceni u porođajnoj sali. Naime, mlada žena koja se porađala poslije mene tokom porođaja pretrpjela je veliki broj uvreda čak i udaraca. Bila sam užasnuta onim što sam vidjela. Bio joj je prvi porođaj. Nije slušala šta joj pričaju, jer nije mogla da se kontroliše zbog bola. Jednostavno nije umjela. A u našoj bolnici ne vole kad ne znaš i kad ne slušaš. Tu nastaje panika, boje se ugušiće bebu. Udaraju je po bedrima. Viču na nju. Nazivaju je svakakvim imenima. Ona se cijelo vrijeme trudi, ali džaba, ne ide. Cijela ta predstava igra se pred mojim očima, a ja ne mogu da vjerujem. Udaraju ženu, koja ionako ne zna šta joj se dešava. Smatram da ne može nijedna žena biti “kobila” niti “krava”. Niti joj trenutak rađanja novog života treba pretvoriti u horor. Na to niko nema pravo. Čak ni ljekari. Pretpostavljam da nigdje u svijetu ne postoji takav tretman prema ženi, pogotovo ne tokom porođaja. Osim kod nas.

I time treba da budemo zadovoljni? Možda Vi, ali ne i ja. Ogromna neprofesionalnost kako ljekara tako i ostalog medicinskog osoblja. Takođe mi nije jasno zašto nije zabranjeno pušenje u porođajnoj sali? Vi ćete reći da jeste, ali ne. Bila sam svjedok.

U KC-u su dva kupatila na cijelom spratu. Svaka soba ima balkonska vrata koja su zaključana. Čemu zapravo služe? Moj krevet je bio tik uz lavabo koji je točio sa svih strana. A umjesto dušeka, dva komada sunđera. Posteljina se ne mijenja, uz obrazloženje da je nema dovoljno. Mijenja se samo poprečni čaršaf koji je, bar u mom slučaju, bio sav u flekama od tuđe krvi. Dežurni ljekari su prilično nezainteresovani za zdravlje pacijenata. Obilaze vas u jutarnjoj viziti i posvete vam minut-dva. Nedovoljno.Hrana je takođe veoma loša i neusklađena sa potrebama tek porođenih žena. Sjećam se da smo za večeru imali hljeb, kupus salatu i parče nekakve salame. Jedno veče imala sam veoma nizak krvni pritisak, užasnu glavobolju i uz sve to u nekoliko navrata sam morala bukvalno moliti sestru da mi da neku tabletu. Zar nije njihova obaveza da obilaze pacijente i budu im od pomoći?

U nadi da moje iskustvo neće podijeliti i buduće majke,

Sanja Rašović

VEZANI ČLANCI:

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Nikolina

    mislim da je dobro sto su nase drage mame skupile snage i hrabrosti za ovakve price,neka se pronadju svi oni koji rade ovakve stvari neljudske sa porodiljama i neka ih bude sramota.

  2. Svaka čast što ste se izborile,i sve je došlo u javnost.Samo napred,ipak je nešto najbitnije u pitanju,a to je dolazak novog života.Neka se već jednom postide sestre u KBC-u,kojima je obraz kao đon!!!

  3. JovanaKnezevic

    U globalu, i u barskoj bolnici je isto. Malo je bolja situacija sto se tice hrane i posteljine, ali ostalo je isto. “Krave”, “kobile” i ostale zivotinje svako malo izlaze iz porodjajne sale, ili idu na hitni carski. Terapije se dijele samo kad je upravnica odjeljenja u blizini. U wc ulazis na sopstvenu odgovornost, i ako je bas bas hitno. Mogu samo da zamislim kakav je “miomiris” tamo uokom ljetnjih mjeseci i temperature 35+.
    Sve u svemu, jedan veliki minus razmisljanju o radjanju treceg djeteta ce biti uslovi u porodilistu (prije 2 mjeseca sam rodila drugo).
    Ne molim da budu robovi, ali valjda je njihov posao da nas makar tretiraju humeno.

  4. U KBC-u sam se porodila 2 puta. Oba puta je to bilo traumaticno iskustvo.”Molim vas, mozete li da mi pokazete kako da podojim bebu”-”Ada jutros sam ti pokazala nisi mi ti jedina porodilja odje”, dalje…”Molim vas mogu li da dobijem rucak u sobu(tek porodjena, hemoglobin 78)”-”E ne moze rechite joj, no neka se ustane ta kobila sta mi glumi damu danas”, dalje..”Molim vas objasnite mi zasto moje dijete prima infuziju”-”Chu zasto, ada nijesi ga umjela podojit, gladno je bilo, izgubilo na tezini”..PI!

  5. Dobro poznata prica, manje vise slicna kao par koje su mi prepricale poznanice , prijateljice… Muka mi je kada pomislim ko sve radi najhumaniji i najodgovorniji posao na svijetu. Tuzno, ali i vise od toga SRAMNO.

  6. caye

    Podrzavam akciju maximalno! samo mi malo smeta ovaj senzacionalisticki naslov, da ne znam o cemu se radi pomislila bih da su je vukli za kosu po hodnicima, samarali, ili da je neko tamo nedaj boze tu zenu nokautirao….

  7. Maya

    Zdravo svima.. ja sam se porodila 2 puta, i u porodjajnoj sali sam imala izuzetnu njegu i paznju, ne samo je vec sve porodilje koje su bile u sali kada i ja.. babice i doktori koji su tu noc bili dezurni su non stop bili na usluzi porodiljama iako su svih 5 stolova bili konstantno zauzeti u periodu dok sam se ja poradjala( pocevsi od pripreme u 18 do porodjaja u 02h)..
    nije bilo nikaavih pogrdnih rijeci porodiljama koje nisu slusale sta im doktori i babice pricaju, cak naprotiv, bodrili su ih i pomagali da se sto manje muce i beba i porodilja..

    nakon poroda je drugacija slika.. koliko je u sali bilo lijepo toliko su sobe,wc i kupatila grozna.. za sobe nismo mi krive, ali za stanje wc-a i kupatila smo upravo krive mi zene koje boravimo tu.. niko od zaposlenih ne ulazi da se tusira – a ipak cesme i kade su u uzasnom stanju, takodje ista prica i za wc..
    sto se odnosa sestara tice – mogao bi biti bolji – posebno za preplasene prvorotke..medjutim oba puta kada sam bila u porodilistu – bilo je 50 porodilja – za sat vremena ( koliko imamo da boravimo s bebama) one i ne mogu vise od 1,5 min da se zadrze po porodilji..

    Zamjerka je prilikom otpusta iz bolnice – tu se stvori ogroma guzva, ne zna se kojim redom se otpustaju porodilje, ne znate do poslednjeg trenutka da li izlazite ili ne i onda sve na brzinu radite..
    kako se spremam za jos jedan porodjaj – nadam se da ce se u narednih 5 mjeseci promijeniti stanje u sobama i kupatilima i da boravak od 72h u bolnici nece biti vise mora zbog toga, vec uzivanje – ali opet – to mi treba da se potrudimo da iza sebe sve ostavimo cisto..

    • Mayo, slicno iskustvo imam kao ti u porodjadjnoj sali, ali sam imala i jedno uzasno negativno, ne sa sestrama, nego sa doktorom. I oko toga dijela se slazemo, a misim da smo imale srecu jer kao sto vidis ima ih strasno puno koje su imale drugacije iskustvo. I vrlo interesantno uglavnom imaju istu pricu.
      A sto se akuserstva tice, tacno je da ima nas svakakvih, ali mi nemamo veze sa mnogim stvarima koje se tamo desavaju, koliko god medju nama bilo bezobzirnih, neuglednih, razmazenih, bezobraznih.. ili vec kakvih zena. Mi smo dosle da se porodimo, nemamo gdje drugo ovdje u Podgorici, dosle smo da prozivimo najljepsi trenutak u zivotu, a slude nas nekim stvarima koje nas previse opterete da jedva cekamo da odemo odatle.

  8. Na srecu mog djeteta i moju, zahvaljujuci odgovornosti dezurnih ljekara 01.09.2006 mi smo jos uvijek gradjani Crne Gore.A u samoj bolnici je situacija toliko losa da covjek jedino zeli da pobjegne odatle. Plava boja, cesma koja ne prestaje da toci, tusevi koji to nijesu vec obicne cijevi koje pokrivaju korozirane kade…Sivi dom!Sestre od mjene do smjene–ili zasluzuju da nose tu uniformi ili su u zabludi da rade human posao ako vas ignorisu. Nakon 7 dana prelazim u drugi svijet gdje cijene zivot i majku koja je donijela taj mali zivot…Neonatologija- osmijeh i kada nema razloga za to, paznja kada nemaju vremena za to, odgovor na svako pitanje koje ste postavili bar 10 puta do tada..Jedina mana je sto tu u toj “laznoj” materici dolaze mali borci iz cijele Crne Gore..Bilo je mjesta za sve, mora da ga bude rekla mi je jednog popodneva, u mom momentu tisine, ljubazna sestra, a sve su takve..Nisam imala tu srecu da odmah nakon porodjaja uzmem dijete u narucje ali evo nadoknadjujemo to svaki dan, medjutim nije lose zapitati se–kada dodje momenat da zagrlim drugo da li bi taj prvi dodir trebalo da ostane u sjenci pomisli da nijeste od prvog momenta prihvaceni kao majka i to u drustvu u kojem opstajete, norite se upravo zbog djece..

Leave a Reply