Dozvoliti samostalnost, uz “držanje na oku”

Normalno je da tinejdžeri žele da budu nezavisni, ali nije tipično da odlaze u fatalne krajnosti i ulaze u opasnosti. Ako vaš tinejdžer ulazi u autodestruktivne situacije, trebalo bi da intervenišete. Bolje spriječiti nego liječiti. Dozvolite Vašem adolescentu da se razvija i osamostaljuje, ali ga «držite na oku». Ukoliko ne budete pažljivi, šanse su da će intervencije uslijediti već nakon izbijanja problema. Evo objašnjenja i smjernica za intervenisanje:

Identifikujte uzrok – poznato je da tenejdžeri vole da istražuju nove stvari, ali oni ne prave stroge obrte u životu iz čista mira. Ako primijetite drastične promjene u njihovom ponašanju, za to postoji razlog. To mora biti uzročno – posljedična situacija. Vi kao roditelj imate odgovornost da otkrijete šta se krije iza promjene u ponašanju i stavovima vašeg tinejdžera. To bi mogao biti neki skorašnji događaj, mada i nešto s dubokim korjenima.

Osvrnite se na prošlost – negativni događaji koji su se desili u drugoj, trećoj, četvrtoj godini, dakle u veoma ranom djetinjstvu, utiču na  formiranje ličnosti djeteta. Vremenom djeca postaju tinejdžeri koji žive s nekadašnjim bolom. Vaše dijete može osjetiti tugu ili bijes, ali mu, takođe, može nedostajati sposobnost da izađe na kraj s tim osjećanjima. U pubertetu ono zna kako da izrazi te emocije. Ali u pubertetskim danima to izražavanje može biti opasno (i po njega i po druge)  i nositi sa sobom posljedice.

Slušajte i pričajte – u današnje vrijeme tinejdžeri imaju više prilika da donesu pogrešne odluke nego što je to bilo nekad. Ovo je razlog više da budete pouzdana i pozitivna osoba u životu vašeg djeteta. Slušajte ga i oduprite se potrebi da sudite ili savjetujete. Ponekad to samo odmaže. Iako tinejdžeri teška srca to priznaju, oni traže odobravanje, ljubav i utočište u svojim roditeljima. Ako se ne osjete vrijedno, voljeno i shvaćeno kod svoje kuće, oni će potražiti drugo mesto na kom će zadovoljiti potrebu za pripadanjem, koja im je, u ranom adolescentnom dobu,  prijekopotrebna.

Ponašajte se kao roditelj – posebno ako je vaš tinejdžer već na stranputici. Topao odnos je idealan, ali ponekad morate uraditi i stvari koje vaša djeca neće razumjeti. Zapamtite: vi ste roditelj, a ne drug. Iako vi zapravo i jeste najbolji prijatelj vašem djetetu, razlike u ulogama postoje i, vi ste ipak roditelj, a dijete je ipak dijete. Vaša odgovornost je da osigurate dobrobit i sigurnost vašeg djeteta. Kada se umiješate u opasnu situaciju u koju je upalo vaše dijete, ono vas tada neće voljeti, ali ćete time možda “spasiti” njegov život. Nemojte povlađivati. Uradite ono što je najbolje za vaše dijete.

Česte roditeljske greške:

Obuzetost bijesom – ako vičete na djecu, često će vam odgovoriti vikanjem. Djeca mnogo bolje reaguju na miran razgovor. Ukoliko vičete na adolescenta kog već opažate kao “problematičnog”, velike su šanse da ćete samo pogoršati vaš, već poljuljan, odnos.

Neslaganje oko pravila – roditelji nikako ne bi trebalo  da pregovaraju oko pravila pred djecom, već bi trebalo, bar pred njima, da se slažu. U suprotnom će djeca naučiti kako da eskiviraju pravila. Nijedan od roditelja neće postti autoritet, ili će djeca ići “linijom manjeg otpora” i uvijek obraćati onom popustljivijem roditelju. Pored toga što to može dovoditi do čestih partnerskih svađa, može veoma negativno uticati na usvajanje vrijednosti i normalan razvoj vašeg djeteta/tinejdžera.

Tretiranje djece kao malih odraslih – treba čuti i razumjeti djecu, ali ne treba im dozvoliti da imaju jednaka prava kao i roditelji. Ipak je u pitanju roditeljstvo, a ne demokratija. Čak i kada dijete poraste i postane adolescent, normalno je da postoji roditeljski subsistem u okviru kog vi, kao roditelji, donosite mnoge odluke, koje se, ponekada, i ne tiču vaše djece.

Izbjegnite mito –  to je nezdrav oblik motivisanja djece. Ne samo što nije zdravo potkupljivati djecu ili adolescente, već može biti i izrazito negativno za njihov budući razvoj. Budete li pokušali da podmićujete djecu (negativnim kondicionalima, uslovljavanjem, novcem, obećanjima) naučićete ih da je to način snalaženja u životu. Poštovanje se zaslužuje, a ne kupuje!

Nezdrava pohvala – samo prava, u pravo vrijeme pohvala pomaže djeci da izgrade samopoštovanje, ali ako se djeca pohvaljuju previše i bez osnova ona se mogu osjetiti neadekvatno kada ne dobiju pohvalu. Učestale neosnovane pohvale mogu uticati na stvaranje “ideje veličine” kod djece (što samo negativno može da se odrazi na njih kada se osamostale i nađu u svijetu u kom mnogi ne obraćaju pažnju na njihovu “posebnost”). S druge strane, prečeste pohvale zbunjuju i djecu i ljude. Nikada nijesu sigurni kada su nešto zaista uradili kako treba, a kada ih hvalite samo zato što ih volite. Preterane pohvale su vid “zavođenja” i mogu iznevjeriti buduća očekivanja vaše djece.

Nekonzistentna disciplina – treba sprovoditi dosljedne disciplinske mjere kako bi djeca znala koje  posljedice slijede određena ponašanje. Disciplina ne znači “vojničko” ponašanje, već ustanovljavanje dosljednih pravila. Iako dosljedna, pravila ne moraju nužno i uvijek biti kruta. Izuzeci su dozvoljeni. Međutim, da bi dijete razvilo stabilan identitet, potrebni su mu dosljedni oditelji. Dosljedni roditelji imaju konzistentna pravila i prioritete, kao i jasne granice.

Neprikladne kazne – kazna treba da bude logičan i prirodan čin kao posljedica određenog nepoželjnog ponašanja. Ako kazna nije fer, vi gubite priliku da učite djecu kroz disciplinske mjere, jer će vaše dijete biti fokusirano na kaznu, a ne na učenje. Kazna bi trebalo da služi svrsi učenja i da bude pomažuće sredstvo u razvoju stabilnosti djeteta. Ne govorimo o fizičkim kaznama, već o uskraćivanjima zadovoljstava onda kada se dijete/adolescent ponio neprikladno, destruktivno ili autodestruktivno. U tom smislu, povežite ovu tačku s prvom. Bes ne vodi poželjnim efektima. Čak iako je vaše dijete učinilo nešto povodom čega ste jako ljuti, prvo se smirite, pa tek onda razgovarajte. Ukoliko ne kontrolišete bijes, kazne mogu biti nedosljedne, a time ćete načiniti štetu i sebi i vašem djetetu.

Autor: Renata Senić, diplomirani psiholog, master u oblasti kliničke psihologije i psihološki savjetnik.

Izvor: Psihološko onlajn savjetovalište, http://psihoterapijsketeme.rs/

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply