PITANJE od Slađe:

Moj dječak ima 10 godina. Još kao beba odbijao je cuclu, a sisao je pola godine. Zato je palac od prvog dana koristio. Danas to radi dok gleda tv. program pred spavanje i u toku spavanja. Pokušavala sam raznim metodama od priče da je veliki dječak do bibera, papra itd. Šta raditi?

ODGOVOR od psihološkinje Lidije Mirković, vrtić Kućica:

Prirodan nagon za sisanjem može kod djece da izazove sisanje palca u prvim mjesecima života ali i prije rođenja. Ako potreba za sisanjem pređe šest mjeseci ona se više ne smatra povećanom potrebom za sisanjem već ima funkciju utjehe i smirivanja u situacijama kada je djetetu dosadno ili je frustrirano. Sam čin sisanja palca kod djeteta stvara pozitivna osjećanja i iz tog razloga kod većine djece prelazi u naviku koja najčešće prestaje u periodu od treće do pete godine.

Treba naglasiti da ne postoji univerzalna strategija koja riješava ovaj problem jer kod svakog djeteta proradi nešto drugo. Postoji nekoliko najvažnijih pravila kojih se treba pridržavati kada je u pitanju oslobađanje od ove navike.

• Dijete ne treba svakodnevno opominjati i kinjiti zbog ove navike. Naročito treba izbjegavati kritike u prisustvu drugih.
• Nagrade imaju veći učinak od kazni.
• Nasilan prekid uz pomoć kažnjavanja i neprijatnih ukusa može da izazove pojačanje potrebe za sisanjem palca ili formiranjem nove navike, tika i sl.
• Djetetu treba posvetiti više pažnje i obogatiti njegovu svakodnevnicu osmišljavanjem novih aktivnosti i obezbjeđivanjem dužeg kontakta sa vršnjacima. Pri tom je veoma važno da dijete ne osjeti anksioznost i zabrinutost koju roditelj osjeća povodom postojeće navike.
• Odvikavanje od ove kao i od svake druge navike predstavlja proces i jako je važno biti strpljiv i istrajan.

 

U konkretnom slučaju, s obzirom na uzrast djeteta imamo više mogućnosti za djelovanje kao olakšavajuću ali i dugotrajnost navike kao otežavajuću okolnost.

U toku osmišljavanja strategije treba povesti računa o već navedenim pravilima kako bi ona bila što uspješnija.Na samom početku nije dovoljno reći djetetu da je veliko i da to ne treba raditi. Treba zauzeti poziciju kao da razgovarate sa osobom sa kojom želite da postignete dogovor. Važno je pokazati vjeru u ispunjenje dogovora bez ubjeđivanja, nagovaranja ili prijetećeg i uslovaljavajućeg tona.

Predstavljanje realnih rizika po zdravlje poput opasnosti od stavljanja priljavih ruku u usta, mogućnosti deformacije usne, kao i uticaj na zdravlje i raspored zuba itd. može biti dobar uvod u razgovor.

Kao prvi sljedeći ali i svaki naredni korak preporučljiv je metod nagrađivanja.. Ovdje se oslanjamo na uzrast u kojem je dijete sposobno da odloži nagone zarad nagrade koja slijedi. Strategije su razne, od određivanja situacija u kojima jeste i u kojima nije dozvoljeno sisanje palca do ugovaranja broja dana bez sisanja palca potrebnih za dobijanje neke nagrade.

Npr. Sisanje palca nije dozvoljeno za vrijeme gledanja TV-a ali jeste pred spavanje, naravno, uz obećanu nagradu ako se dogovor ispoštuje.

U ovim situacijama je važno ne izigravati policajca već treba relaksirati atmosferu ali ipak ispoštovati dogovor. Od propalog dogovora ne treba praviti dramu već dati novu priliku za ispunjenje.

U slučaju da stvorena navika održi i nakon niza pokušaja bilo bi poželjno posjetiti psihologa.