Dječja seksualnost – vječita tabu tema

Kada počinju heteroseksualne igre

Oko pete godine počinju heteroseksualne igre, posebno one koje uključuju imitiranje odraslih (mama i tata, igra doktora…) i pokazivanje svojih ili gledanje tuđih genitalija. Pitanja koja su postavljali ranije svojim roditeljima, o rođenju i seksualnim razlikama, sada se razlikuju utoliko što sve više razumiju odgovore. Oko sedme godine dijete je zašitilo svoju osnovnu radoznalost, pa se sada manje zanima za anatomske razlike i seksualnost uopšte. To je možda posljednja godina kada se djevojčice i dječaci još nesmetano igraju zajedno. Jake dugotrajne „ljubavi“ između njih ponekad su praćene predstavom o vjenčanju i budućnosti. Dijete prihvata objašnjenje da novorođenče raste iz sjemena u maminom stomaku. Povezuje promjene na trudnici sa rođenjem bebe, razumije da mlada žena može roditi, a stara ne.

U okviru tih opštih faza ponekad se javljaju pojave koje dodatno zbunjuju roditelje i još više učvršćuju tabue vezane za dječju seksualnost.

Dječja masturbacija je normalna, prirodna forma seksualnog razvoja ranog djetinjstva. To zasigurno nije poremećaj, kako se donedavno vjerovalo. Zapravo, u nekim kulturama odrasli još upravo milovanjem genitalija smiruju djecu kada plaču.

Dječja masturbacija najviše se ispoljava u uzrastu od tri do pet godina. Prisutnija je kod djevojčica nego kod dječaka. Manifestuje se u trenucima kada se dijete oseća opterećeno, kao izbjegavanje nezadovoljstva, ili u stanju opuštenosti (gledanje TV-a, pred spavanje…). Ukoliko se formira ritualna navika, masturbiranje će se lako prenijeti na druge situacije (na primjer, ako je postalo način uspavljivanja, prenijeće se i na pojedine situacije u budnom stanju). Dječja masturbacija nema seksualnu konotaciju. Prisutnija je nego što se obično misli, jer se o njoj ne govori.

Na primjer, prema jednom istraživanju u Norveškoj (Langfeldt, 1981), vaspitači u obdaništu prijavili su da izvjesne oblike masturbacije pokazuje skoro polovina djece. Prema nekim drugim istraživanjima (Ford i Beach, 1951), više od 50 odsto djece od šeste do osme godine napredovaće od slučajnog pipkanja svojih genitalija do sistematske masturbacije.

Prevazilazi se pokušajima da se dijete zaposli, skretanjem pažnje na nešto drugo. Tako se sprječava i stvaranje navike. Grdnje, kritikovanje, kažnjavanje, izjave da “to ne rade princeze” izrazito su kontaproduktivne. Otvoreno opominjanje primjenjuje se kada je masturbacija postala veoma učestala i kada se sa djetetom učvrstio pozitivan pristup pohvala i nagrada, kada je roditelj siguran da ono ima dobar nivo samopouzdanja, tj. da ta pojava nije odraz njegove nesigurnosti.  Ako se takvo ponašanje produži ili na bilo koji način počne da ugrožava zdravlje djeteta, treba se obratiti dječjem psihologu da bi se pronašao individualan model prevazilaženja.

Za cjelokupno prihvatanje sopstvene polnosti i seksualnosti važni su ponašanje i stav roditelja.Oni treba da budu dobar primjer. Ne treba da se stide svog tijela i razgolićenosti (na primjer, dijete upadne u kupatilo dok se roditelj suprotnog pola tušira, a tata ili mama potpuno se uspaniče). Roditelji treba da se ponašaju prirodno. Treba da budu opušteni prema polnim i seksualnim igrama u predškolskom uzrastu jer njihovo grubo prekidanje stvara kasniju nesigurnost.

Konačno, ne smijie se zaboraviti da dijete nema barijere stida koje imaju njegovi roditelji. Ipak, upravo od roditelja, a kasnije i od okruženja vršnjaka, zavisi koliko će ih steći, da li će se osjećati dobro u sopstvenoj koži i kakav će stav prema sopstvenoj seksualnosti imati.

Izvor: Sensa

Pages: 1 2

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply