Velika zabluda o puštanju beba da plaču

Većina neispavanih roditelja dođe do tačke kada je u stanju učiniti sve kako bi dijete naučilo spavati preko noći, pa se prije ili kasnije susretnu s metodom “pusti ga da plače”.

I dok je neki u startu odbace kao okrutnu, drugi se kunu u genijalnost te metode, koja uči bebe da se same umire i to tako da njihovi plačni pozivi za roditeljima ostanu neodgovoreni.

Da li metoda »pusti da plače« zaista uči dijete da bude nezavisno iili je to put koji olakšava samo roditeljima?

Profesorica psihologije i direktorica Odsjeka za etičko obrazovanje Univerziteta Notre Dame, Darcia Narvaez u članku objavljenom u listu Psychology Today tvrdi da je istraživanje pokazalo da bi ta metoda dugoročno mogla biti opasna za dijete.

Naša tijela pod stresom ispuštaju hormon kortizol, koji može oštetiti ili čak i uništiti dječji mozak koji se još razvija, tvrde istraživači sa Univerziteta Yale i Medicinske škole Harvard.

To može dovesti do većeg rizika od poremećaja hiperaktivnosti, lošije sposobnosti učenja i lošijeg razvoja socijalnih vještina.

Ljudske bebe trebaju gotovo konstantno držanje, dojenje i brzo zadovoljavanje potreba kako bi se njihov mozak razvijao pravilno, objasnila je Narvaez.

Čak i dr Richard Ferber, čija se metoda učenja spavanja obično naziva ”pusti ga da plače”, tvrdi da nikada nije navodio roditelje da u potpunosti ignorišu djetetov plač preko noći.

“Uvijek sam vjerovao da postoji puno rješenja za problem sa spavanjem i da su svaka porodica i dijete jedinstveni’, rekao je on u intervjuu za Baby Talk. “Ljudi žele brzo rješenje, ali to ne postoji”.

On je pojasnio da jedna od njegovih tehnika podrazumijeva odlaganje reakcije na bebin plač kao I da ta metoda nije prikladna za sve probleme sa snom.

Ferberova tehnika uči djecu da se sama smire tokom normalnih noćnih buđenja. Ali puno roditelja je njegov savjet primijenilo na svaki noćni plač. Upravo takvo puštanje djece da plaču povezana je s problemima stresa, pitanjima povjerenja, poremećajima anksioznosti, smanjenom moždanom funkcijom, i nedostatkom samostalnosti, piše Narvaez.

S obzirom da su ti problemi na genetičkoj osnovi, neće se sigurno u kasnijem životu moći ispraviti, osim uz pomoć ljekova.

Narvaez zaključuje da bi u tome moglo ležati objašnjenje za razvoj “nacije Prozaca”.

Nedostatak njegovanja i prevalencija roditelja koji su stavili svoje potrebe ispred potreba svojih djece, mogu biti krivci za probleme mentalnog i fizičkog zdravlja koji danas muče SAD.

Izvor: Magazin.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply