PIŠE: dr Vjera JANKOVIĆ, PZU Doktorica Mica

Stiže zima, a sa njom i standardne zimske infekcije.Nosići rade, djeca kijaju i kašlju, ali to se skoro može smatrati normalnim za zimske mjesece. Ako dijete nema visoku temperaturu, ne treba mnogo obraćati pažnju na ove uobičajene tegobe. Ali šta raditi ako dijete „gori“?

Uzroci povišene temperature kod djece su brojni.Ali kada govorimo o zimskom periodu, prvo mjesto zauzimaju virusne infekcije. Više od 90% svih infekcija disajnih organa kod predškolske djece čine virusne infekcije. Zato se po ko zna koji put vraćamo na temu upotrebe antibiotika kod djece koja imaju visoku temperaturu u toku virusnih infekcija i najčešćih pitanja vezanih za njihovu zloupotrebu.

• Zašto dijete i dalje ima visoku temperaturu iako je pod antibiotikom?

Veliki broj roditelja smatra da ukoliko dijete uzima antibiotik, temperatura mora da se normalizuje. To, naravno, nije tačno kada govorimo o virusnim infekcijama. Ako je virusna infekcija uzrok visoke temperature, a virus je nedodirljiv za antibiotik, nema prepreka za njegovo razmnožavanje. Ne postoji antibiotik koji može da pobijedi virus. Antibiotik nije antipiretik – lijek koji obara povišenu temperaturu.

• Da li davanje antibiotika „unaprijed“ pomaže djeci da ne dobiju infekciju ili da se ne iskomplikuju kad imaju virusnu infekciju, po sistemu da ipak damo da ga „pokrijemo“?

Nikako! Totalna zabluda! Antibiotici se ne daju „unaprijed“! Čak i kad postoji vjerovatnoća da virus dovede  do komplikacija (npr bronhitis) i to je primarno virusne prirode, a i ako nije, antibiotik „unaprijed“ ih neće spriječiti.

• Zašto se antibiotici ipak daju kod virusnih zapaljenja pluća?

Jedna od komplikacija virusnih infekcija može biti i upala pluća. Iako je ona primarno virusna, uvijek se daju antibiotici. Kada virus ošteti plućno tkivo, ono je ranjeno i dobra je podloga za razmnožavanje patogenih bakterija. Zato se daju antibiotici – da se spriječi dodatno pogoršanje koje bi produžilo tok bolesti i iscrpilo dijete. Drugi razlog su tzv. miješane infekcije, zajedno sa virusima bakterije lakše napadaju oštećenu sluznicu.Ipak ove situacije nijesu česte.

• Kada roditelji treba sami da daju antibiotik?

NIKADA ne treba uvoditi antibiotik „na svoju ruku“. Ako jednom krenete da dajete sami antibiotike ulazite u začarani krug nepotrebnog davanja sve „jačih“ antibiotika. Iz tog kruga se teško izlazi, a dijete postaje „kanta“ u koju se potpuno nepotrebno sipaju antibiotici. Najbolje je da se posavjetujete sa pedijatrom koji će poslije pregleda odlučiti da li da uključi antibiotik. Vjerujte, to nije laka odluka. Potrebno je mnogo znanja i iskustva, naročito kad dijete ima visoku temperaturu, da se procijeni treba li dati lijek. Ponekad su potrebne i dodatne laboratorijske analize.

Neželjeni efekti upotrebe antibiotika su alergije,povraćanje, prolivi. Mnogo opasnija je rezistencija bakterija koje, zbog nekritične upotrebe antibiotika, razvijaju „otpornost“ prema ljekovima. Zato, ona djeca koja zbog virusnih infekcija često koriste antibiotik, dolaze u opasnost da kad se stvarno razbole od neke bakterijske infekcije, neće imati čime da se liječe.