Djeca krajem prve godine počinju odbijanje brižno pripremljenih obroka. Na tanjiru je ostalo pola obroka ili znatno više, a roditelji su zbunjeni i ljuti i prigovaraju: “Pa ovo je njegova uobičajena hrana, zašto je sada neće?” Upravo zato što je uobičajena, a dijete s navršenih 12 mjeseci spremno je da proširi izbor svog gastronomskog iskustva.

Prelaz u prihvatanju novog načina prehrane karakteriše jedan iskorak prema novim ukusima i mirisima i konzistenciji hrane, ali i nepredvidljiv  i iznenadan korak unatrag na prve kašice ili čak bočicu s mlijekom. Dijete je radoznalo kada je u pitanja hrana koju uzimaju odrasli, ali još nije spremno u cijelosti da jede kao i oni.

Krizni trenuci…

Koliko mu hrane treba? Na koji mu način pripremiti obrok? U tom periodu određene nestrpljivosti, treba jedno jelo zamijeniti s jelovnikom koji sadrži više jela tj. zapravo se radi o malim obrocima podijeljenim u tri glavna obroka, i međuobroku i užini.

Izgled hrane koja se nudi ne smije se potcijeniti.

Na primjer, ponuditi djetetu palačinke za večeru i prije spavanja, šoljicu ili bočicu mlijeka umjesto jaja ili sira, nije nikakva greška. Jelovnika se rijetko tko može kruto pridržavati. Povrće zahtijeva više vremena za pripremu i ako ga dijete nije dobilo za ručak, možete ga ponuditi za večeru.

Kako privoljeti dijete da prione jelu?

Da bi dijete imalo bolji apetit u osnovi je potrebno pribjeći ponekim trikovima. Izgled hrane koja se nudi ne smije se potcijeniti. Dok u prvoj godini uzimanje obroka dijete doživljava kao trenutak susreta s majkom, a manje ga zanima sam ukus i miris hrane, u dobi od 12 -13 mjeseci postiže veću fiziološku zrelost i motoričku samostalnost I sposobno je procijeniti ono što ga okružuje, uključujući i ono što jede.

Sada su namirnice u krutom obliku – povrće i voće, a nijesu više bezlične i bezbojne kašice. Priprema jela je napredovala od tečnih i kremastih kašica prema namirnicama koje se nude djetetu u komadićima kako bi se podstaklo na žvakanje, a ne samo gutanje hrane. Priprema obroka približava se sve više onoj za odrasle: jela s rižom, jela pripremljena u rerni, sosevi s dodatkom aromatičnih trava koje poboljšavaju ukus mesa, a i ribi daju bolji ukus.

• Polako i postupno
  Uvođenju novih ukusa i mirisa treba pristupiti postupno. Tek kada se dijete navikne na jedan ukus koji nije poznavalo, prelazi se na sljedeći. Važan razlog za oprezan i postupan pristup je i uzrast djeteta u kojem se počinje ocrtavati njegova narav, njegova ličnost i ukus. Treba posmatrati reakcije djeteta i poštovati znakove koji pokazuje, sviđa li mu se hrana ili ne. Dijete će ostaviti hranu koja mu se ne sviđa i to mu treba dopustiti, ali istovremeno mu treba pokazati novi način prehrane jer navike koje stekne u tom uzrastu ostaju.

• Ne zanemariti dosadašnje navike
  Dijete je već savladalo tehniku samostalnog hranjenja, ponaša se odraslo, a mali ustupci u tom uzrastu puno mu znače: mlijeko prije večernjeg spavanja znači i nježnost kojom mu mama poželi laku noć i olakšava san.

Ne treba zaboraviti da je uprkos novim značajnim saznanja o rastu u osnovi vaše malo zlato još samo dijete. Korištenje običaja u prehrani koji vladaju u kraju u kojem dijete živi svakako je pozitivno. Palenta s mlijekom može biti koristan jutarnji ili večernji obrok, a palačinke sa sirom takođe su potpuni večernji obrok.

Čitajte dalje: Kako sastaviti jelovnik?

Pages: 1 2 3 4 5