Veća je vjerovatnoća da djeca do pet godina danas znaju da koriste računar, igraju kompjuterske igrice nego da nauče da plivaju, voze biciklo, i vežu pertle, pokazalo je veliko istraživanje američke kompanije AVG, proizvođača sigurnosnog kompjuterskog softvera.

Njihovi podaci govore da čak 58 odsto ispitane djece između dvije i pet godina zna da pokrene i igra jednostavnu kompjutersku igru, 63 odsto zna da upali i ugasi računar, a 69 odsto zna da upravlja mišem. Gulg zna da koristi 25 odsto djece,a 15 procenata ispitanih zna makar jednu veb adresu.

Podaci iste studije pokazali su da 52 odsto ispitane djece zna da vozi bicikl, 20 odsto da pliva, a samo ih je 11 odsto u stanju da samostalno zaveže pertle.

Za psihološkinju Aidu Perović-Ivanović rezultati istraživanja američke kompanije su očekivani i primjenljivi i za naše uslove, a podaci da više djece zna da radi na računaru nego da vozi bicikl ili veže pertle, govore o odnosu roditelja prema djeci.

“Naime, i bez istraživanja svi znamo koliko je današnji roditelj zauzet naporima da obezbijedi egzistenciju svojoj porodici. Često se uz redovan posao radi još nešto što može doprinijeti kućnom budžetu. Veoma malo slobodnog vremena je na raspolaganju roditeljima”, rekla je Perović Ivanović.

To vrijeme je, kako je kazala, nažalost, najmanje ispunjeno druženjem sa djecom.

“U takvoj dnevnoj agendi, roditelju je najlakše da dijete usmjeri na video-igrice, a djeca to sa zadovoljstvom prihvataju. Sa druge strane, to ne traži dodatni angažman roditelja, kao što je to, recimo, slučaj kod učenja vožnje bicikla, gdje roditelj mora pokazivati i pomagati i biti prisutan sve vrijeme”, rekla je Perović Ivanović.

Ta pojava je prisutnija u gradskim naseljima gdje nema mnogo bezbjednog prostora za dječju igru, već svuda vreba opasnost od intenzivnog saobraćaja.

Kompjuter uvijek spreman za igru

U prilog njene priče ide i primjer tridesetpetogodišnje Podgoričanke Ksenije, čija ćerka od pet godina već zna da upali računar, igra igrice, ali i da koristi “facebook”.

“Trudimo se da joj ograničimo vrijeme provedeno pred računarom, ali uglavnom se žali da svi njeni drugari to rade, pa zašto da ne može i ona”, kazala je ona “Vijestima”.

Da je kompjuter postao centralni medij svakodnevice, smatra i školski psiholog Dragana Tvrdišić, koja je kazala da se djeca od najranijeg djetinjstva upoznaju sa kompjuterom.

“Kompjuterske igrice postale su društveni fenomen, veliki biznis, ali i središte pažnje onih koji žele da izgrade sistem obrazovanja i vaspitanja u duhu vremena u kojem živimo”, upozorava Tvrdišić.

Kompjuter je, kako je kazala, “drug koji je uvijek spreman za igru i nikad ne kaže ne”.

“Međutim, predozirano igranje sa ,,tim drugom” može imati štetne posljedice na mentalni, emotivni i socijalni razvoj djece. Postoji bojazan da dijete koje suviše vremena provede uz kompjuter može postati izolovano za socijalne odnose i druženje sa vršnjacima i može vremenom postati zavisno”, kazala je Tvrdišić.

Djeca da se igraju u prirodi

Perović Ivanović zato savjetuje da se djeca što više igraju napolje.

“Boravak napolju je višestruko koristan: on će razdragati mališane, oni će postajati sve spretniji, gipkiji i brži skačući, penjući se po parkovskom mobilijaru i vozeći bicikl; i samim tim će biti mnogo zdraviji i otporniji”, kazala je ona, i dodala da je to korisno za jači i kvalitetniji odnos djeteta i roditelja. U takvim igrama dijete se razvija i u odnosima sa drugom djecom i postaje spremno za razne izazove društvenog života.

“Video-igrice takođe imaju svoje dobre strane i one takođe jačaju kapacitet djeteta, ali ono što tu nedostaje jeste taj razvoj socijalne inteligencije. I, veoma značajno, nemogućnost interakcije sa roditeljem”, rekla je Perović Ivanović.

Nasilnim igricama do zavisnosti

Tvrdišić naglašava da doba u kojem industrija video-igrica raste uslovljava i sve veći broj onih koji vremenom postaju zavisni od njih.

“U njima može biti borbe sa čudovištima, pucnjave, događaja iz virtuelne stvarnosti, raznih vrsta zabave…Ta mješavina izolacije, sigurnosti i uživanja može dovesti do potpunog odvajanja od stvarnosti”, upozorava Tvrdišić.

Dijete, družeći se s kompjuterom, može biti prikovano za stolicu po nekoliko sati, ograničeno po pitanju socijalnih kontakata.

“U tom slučaju govorimo o zavisnosti od video-igrica i Interneta. Dijete ne smije nikako da se toliko mentalno zamara”, rekla je ona. Stručnjaci smatraju da dijete treba da odrasta s računarom kako bi se naviklo na tu vrstu savremene tehnologije koja sigurno ima niz prednosti, ali da prve korake sa računarom treba da počne sa roditeljima i da to bude s mjerom dozirano i obazrivo.

Mladi u Crnoj Gori uglavnom informatički pismeni

Jedina studija koju Crna Gora ima o informatičkoj pismenosti mladih jeste istraživanje o Stavovima mladih prema Evropskoj uniji iz jula 2010. godine, koje je uradio UNICEF. Kada je u pitanju informatička pismenost mladih u Crnoj Gori, podaci od sredine prošle godine pokazuju mladi često koriste računare, mobilne telefone, internet pretraživanja i elektronske pošte, i to u prosjeku 0,76 u odnosu na 1. Dok je redovna upotreba mobilnih telefona izuzetno visoka, čak 82,7 odsto mladih ispitanika redovno koristi mobilni telefon, među istom populacijom upotreba Interneta za elektronsku poštu je redovna tek kod 23,7 odsto ispitanih. Internet za pretraživanje se redovno koristi kod 57,7 odsto populacije, a personalni računar 50,9 odsto.

Izvor: VIJESTI