Gojaznost u Crnoj Gori – mit ili stvarnost

PIŠE: prof. fizičke kulture, Mirko KRUNIĆ

Da li je gojaznost u Crnoj Gori mit ili stvarnost? Dovoljno je pogledati u škole, i sve će vam biti jasno. Broj gojazne djece u svijetu se povećava i trenutno ih je 150 miliona. Ta tendencija polako stiže i našu zemlju. Danas je pitanje prekomjerne težine aktuelno više nego ikada prije. Većina roditelja je zbunjena jer ne znaju na koji način dolazi do problema.

Iako neka djeca problem sa težinom prevaziđu, većina bitku vodi do kraja života, povećavajući vjerovatnoću obolijevanja od kardivaskularnih i malignih bolesti, dijabetesa, bolesti lokomotornog aparata itd. Umor, osjećaj beznađa i nesposobnost, česta su stanja koja prate gojaznu djecu.

Ovaj fenomen pogađa djecu svih uzrasta, rasa i društvenih grupa. Mnogi roditelji nijesu svjesni koliko gojaznost može uništiti dijete –  fizički, psihički-emocionalno, socijalno. Da ne govorimo o medicinskom stanovištu.

Glavni razlog zašto su nam djece gojazna je nezdrav način ishrane. Brojna istraživanja potvrđuju tezu da se djeca identifikuju sa roditeljima. Znajući dnevne obaveze roditelja koje su prepune stresa, nervoze, depresije i anksioznosti, loše zdravstveno stanje djece danas nije iznenađujuće. Čak se sve češće može reći da mali broj djece zadovoljava visokopostavljene kriterijume zdravlja.

Roditelji koji hranu konzumiraju van kuće ili kupuju gotovu, direktno utiču na navike svoje djece, a ona sama i nemaju snage da se izbore sa lošim pritiskom sredine. Nijesmo ni svjesni koliko je ta hrana bogata šećerima, mastima i  solima. Samo u jednom pecivu iz pekare ima preko deset puta više soli nego što su dnevne potrebe odrasle osobe. Problem nije u jednom takvom obroku! Problem je u kontinuiranom konzumiranju takvih proizvoda.

Drugi, i ne manje važan faktor u nastajanju prekomjerne težine je fizička neaktivnost. Djeca danas prosječno provedu preko 20 sati sedmično ispred TV-a i računara. Dakle, nove generacije djece uopšte se ne igraju! U svakodnevnom razgovoru sa roditeljima često čujem da djeca ne znaju da se igraju! Gdje li su nestale igre poput žmurke, hvatalice, sandokana, preskakanja lastike? Neka djeca se osjećaju nesposobnim za učestvovanje u fizičkim aktivnostima jer su gojazna. 

Dragi roditelji, obratite pažnju na zdravlje vaše djece. Ne pretjerujte u ničemu! Izbjegavajte nagrađivanje djece kroz hranu i piće. Podstičite djecu na igru i sport. Budite primjer vašoj djeci. Pripremajte i konzumirajte zajedno zdrave obroke, igrajte se i družite . To neka bude prvi korak ka unapređenju vašeg zdravlja.

Autor je predstavnik Centra za borbu protiv gojaznosti Crne Gore (CEPROG).
[email protected]
www.facebook.com/pages/CEPROG-Centar-za-borbu-protiv-gojaznosti-Crne-Gore/134879736536537

SOS linija baner

Leave a Reply