Piše Sanja Perić:

Gledamo ja i klinci nedavno albume sa slikama i vidim ogromnu razliku između svog prvog i svog drugog djeteta iz vremena kad su oboje imali 3,4,5 mjeseci. Ne mogu odmah da provalim ali što duže gledam uočavam da je moj sin, rođen prije 6 godina i tri mjeseca stalno izgledao kao gospodin Klimavi iz omiljenog nam crtaća Noddy za razliku od ćerkice, rođene prije 2 godine i mjesec. Naravno – pelene, tačnije široko povezivanje.

I onda kreću uspomene. Iscrpljujuće otkuvavanje pamučnih pelena i njihovo peglanje do kasno u noć. Zašto? Zato što prvih 40 dana dijete mora? Imati na sebi samo takve pelene. Famoznih 40 dana! I to, dolje dvije duple pa preko jedna švedska. Katastrofa! Vidim da ne ide, da se sv i redom mučimo jer mali nevaljalac stalno piški i kaki, čini mi se i kad treba i kad ne treba :o)

Što mu ne stavite pampers? Ko god da je rekao – osevapio se. I mi i mali sin. Ali je ostao široki povez. Na prvoj kontroli UZ kukova rekli su nam da je to sve u redu ali da se široko povijanje mora ispoštovati do naršenih 6 mjeseci. Jadno dijete. Stalno sa guzom na višem nivou od glave dok leži, ili dok leži na strani stalno na slici jedna nogica na krevetu druga u vazduhu. A tek presvlačenja. Pantalonice, jedna pelena, druga, treća, pa pampers :o( I obratno. Tek nikad kraja.

Kad je konačno došlo vrijeme da se ide na drugu kontrolu kukova, sa pola godine, i ponovo rečeno da je sve u redu, slavili smo. A onda smo skontali da je junior mogao da obuče neke stvari koje smo odavno odbacili. Ali ako su to pravila…

Kada sam po rođenju ćerke napuštala bolnicu ponovo je dat savjet za široko povijanje s tim što se od prvog dana koristio i pampers. Uslijedio je i kontrolni pregled kukova već sa mjesec ipo i novi savjet – ne mora više široko povijanje. Dobro? Pa prije četiri godine nisu tako govorili ali dobro!

Onda sam se sjetila još nečeg. Kad smo konstatovali i mi i doktor da malom sinu tabani idu malo ka unutra tj da ima spuštena stopala dobili smo uput za još jedno pravilo! Uput za Rudo. Rudo je pravio cipelice po mjeri u prosjeku mjesec  ako ne i duže. U tom periodu nogica raste jaaaaaaaako brzo. Znate i sami koliko dugo može potrajati jedan par obuće djetetu! Još smješnija stvar je što novi uput možete dobiti tek nakon pola godine od izdavanja prethodnog.

Tako smo se vijali oko 2, 3 godine. Onda smo, kad smo napunili 5 otišli na kontrolu i tad nam je objašnjeno da dijete sa spuštenim stopalima ne treba da nosi cipele sa ulošcima jer se tako vještački podiže mišić stopala a cilj je da taj mišić ojača sopstvenom snagom! BU!

Pa zašto smo nosili cipele ružne i zimi i ljeti sa uloškom tvrdim kao kamen? Jer su prije takva bila pravila?Cool. Idemo dalje. Ovo prije – puj pike ne važi!

Kakogod, ja i klinci smo se gledajući fotografije dobro zabavili. Albumi i postoje radi evociranja uspomena. Ove su bile baš simpatične. Kako god, slatko smo se ismijali gledajući sve te poze, frizure, faze odrastanja. Njihovog dječijeg i mog roditeljskog!