Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF preporučuju isključivo dojenje u prvih šest mjeseci života odojčeta. Isključivo dojenje je ishrana bebe samo majčinim mlijekom, na zahtjev, dakle, kada god poželi. Novorođenčetu ne trebaju zamjene za majčino mlijeko,kao što su adaptirano, životinsko, sojino. Majka treba da doji dijete do druge godine ili duže, uz pravilnu dopunsku ishranu.
Isključivo dojenje obezbjeđuje pravilan rast i razvoj odojčeta, a neke od prednosti su:
Zaštita od infekcija – majčino mlijeko sadrži antitijela i biološki aktivne ćelije koje obezbjeđuju pasivnu zaštitu novorođenčeta u prvim mjesecima. Majčino mlijeko pospješuje razvoj i sazrijevanje imunološkog sistema, centralnog nervnog i organa.
Zaštita od alergija – davanje samo jedne flašice adaptiranog mlijeka u prvim danima života može povećati procenat pojave alergijskih bolesti.
Prednosti dojenja za odojčad – Kod beba koje se hrane majčinim mlijekom uočena je manja iznenadna smrtnost, dijabetes, karcinom, infekcija srednjeg uha….Odbrambena reakcija u borbi protiv infekcija je jača, a imuni odgovor nakon vakcijanacije bolji.
Prednosti dojenja za majku – hormon oksitocin, koji se oslobađa prilikom dojenja, izaziva kontrakcije materice i pomaže sprječavanju krvarenja nakon porođaja. Žene koje doje imaju više energije, i mogu da proizvode mlijeko čak i ako unose kalorije u ograničenoj količini. Dojenje smanjuje rizik od pojave raka dojke i jajnika, i postporođajnu depresiju. Hranjenje odojčeta oduzima manje vremena. Hranjenje noću i putovanja su udobnija.
Prednosti za porodicu – Prehrana majčinim mlijekom donosi veliku uštedu porodičnom budžetu.
Koristi za društvo – Smanjuju se izdvajanja za zdravstvo, tako što opada broj posjeta ljekaru, hospitalizacija i potrošnja lijekova.
U Crnoj Gori, kako pokazuju istraživanja, majke u prosjeku prestaju sa dojenjem između 6 i 12 mjeseca djeteta (27% onih koje su dojile). Ova tema je bila sredinom 2009. godine obuhvaćena ternskom anketom koja je urađena za potrebe UNICEF-a, po sistemu „licem u lice“, a obuhvatila je ukupno 1200 ispitanika. Od ukupnog broja, 1000 je bilo majki/staratelja koji žive u Crnoj Gori, a 200 romskih majki/staratelja koji žive u romskim naseljima.
Anketa je pokazala da je između 3 i 6 mjeseci dojeno 22% odsto djece, a 18% do 3 mjeseca. U prosjeku se djeca u Crnoj Gori doje oko 9 mjeseci. Nema većih razlika u dužini dojenja između majki iz opšte populacije i iz romskih naselja.
Od majki koje još doje, najveći procjenat – 45%, planira da doji dijete između 6 i 12 mjeseci. Ekskluzivno tj isključivo dojenje u prosjeku traje 3,2 mjeseca. Romske majke u prosjeku duže ekskluzivno doje djecu, a to radi 13 % njih čak i poslije 6 mjeseca djeteta. Majke koje doje počinju da uvode dohranu u prosjeku oko 4 mjeseca. Romske majke koje doje uvode dohranu u prosjeku oko 5 mjeseca, ali čak 18% i kasnije.
Dojenje ili hranjenje je najčešće vrijeme za prisniji kontakt majke i dijeteta, što i na taj način koristi većina majki u Crnoj Gori. Dok hrani dijete 55% majki razgovara sa njim ili mu pjeva, a 51% ga mazi. Svega 5% navodi da za to vrijeme gleda TV ili da priča sa drugima. Među majkama iz romskih naselja niži je procjenat majki koje maze dijete – 11%, a takođe veći procjenat majki navodi da ne radi ništa posebno – 21%. Ovaj podatak može govoriti i da je svijest o potrebi za prisnijim kontaktom između majke I dijeteta niži kod majki iz romskih naselja.
Izuzetno je veliki procenat roditelja/staratelja koji smatraju da je dojenje važno za razvoj djeteta (96%). Taj procjenat je nešto niži među niže obrazovanima, nezaposlenima, sa nižim prihodima, među muškarcima, iz sjevernog regiona i ruralnih krajeva, kao i među roditeljima i starateljima iz romskih naselja. 
Čak 94% roditelja/staratelja smatra da je važno da se sa dojenjem počne odmah, prilikom prvog djetetovog obroka. Najveći broj osoba koje brinu o djeci smatra da bi dijete trebalo dojiti dok ne napuni godinu – 34%, a 20% smatra da ga treba prekinuti kad dijete napuni 6 mjeseci. Zanimljivo je da su mišljenja da dijete treba da se doji do 6 mjeseci ili manje češće mlađi roditelji/staratelji do 25 godina starosti, iz urbanih krajeva i južnog regiona, tj. one kategoije populacije koje su pokazivale više znanja i svijesti u odnosu na pitanja u vezi sa dojenjem i uopšte njegom dijeteta.
Da majčino mlijeko može biti takvog kvaliteta koji ne uspijeva da zadovolji sve potrebe djeteta za hranljivim materijama vjeruje čak 63% osoba koje brinu o dijetetu, 22% nije sigurno, a 15% se ne slaže da tom konstatacijom.
Moj sin Petar sjutra puni petnaest mjeseci i sa ponosom mogu reci da ga i dalje dojim. Mnogi me u cudu gledaju kada kazem da nikada nije koristio ni cuclu ni flasicu, a to smo uspjesno izbjegli zbog pravilnog razvoja vilice, zdravlja zuba i sprijecavanja infekcija grla. Bez obzira na komentare starijih i iskusnih gospodja da je on “vec veliki za to” ne pada mi na pamet da prekinem, dok god to bude prijalo i njemu i meni. Slusala sam razne price o tome kako mlijeko poslije izvjesnog vremena gubi svoju hranljivu vrijednost, kako se dijete patoloski veze za majku sto ga duze doji, kako bih obavezno trebala da prestanem prije nego sto krene u vrtic, i sl. Moj sin je sa tri mjeseca udvostrucio tezinu (prosjecna beba je udvostruci sa sest mjeseci), cvrstu hranu je poceo da jede sa pet i po mjeseci. Nikada nije bio gojazna beba i sa godinu je imao i visinu i tezinu “po propisima”. Vezan je podjednako i za oca, kao i za mene, a vec trecu sedmicu ide u vrtic i period adaptacije ide potpuno isto kao kod druge djece. Majke koje ne zele da doje djecu nemaju pojma kakvo divno iskustvo propustaju. To je nesto sto nikada ni cim ne mogu nadoknaditi.