Dozvolite djeci da pitaju

Piše: Mirjanka Jović, logoped
Izvor: Vijesti
 

“Prestani da zapitkuješ!”, “Kakve me to gluposti pitaš?”
Često sam u prilici da čujem ovakve i slične poruke upućene najmlađima i razumijem da postoje situacije kada nam jednostavno nije do razgovora. Međutim, trebalo bi da budemo svjesni koliko je za razvoj govora i jezika važno omogućiti djetetu da postavlja pitanja i na njih dobija odgovore.

Pitanjima dijete pokazuje šta i koliko zna, informiše se, stiče nova saznanja. Pitanja su temelj na kojem dijete izgrađuje komunikativne sposobnosti. Ali, ovladati pitanjima nije lako. To je proces koji će svako dijete preći postepeno, i naravno, uz našu pomoć. Prije svega, dijete mora da razumije pitanje koje mu postavite, a tek onda da nauči da odgovara na njega, da bi na kraju naučilo i da samostalno postavi pitanje vama.

Kako ovim sposobnostima dijete ovladava postepeno, važno je znati koje su to uzrasne norme za razumijevanje pojedinih pitanja, da biste mogli očekivati adekvatne odgovore na njih. Tako dijete na uzrastu od 12 do 24 mjeseca razumije pitanje “Šta je to?”. Na uzrastu od 2 do 3 god. razumije i daje odgovor na pitanje “Ko je to?”, “Šta radiš ?” i “Gdje je mama?”, “Šta radimo kašikom?” (ko; šta; gdje). Već na uzrastu od tri do četiri godine, djeca su u stanju da razumiju i daju odgovore na pitanja tipa “Kako si to napravio?” ili “Zašto plačeš?” (kako, zašto, koliko i šta ako).

Između četvrte i pete godine razumiju i daju odgovor na pitanje “Kada”, a poslije navršene pete godine i sva druga pitanja, mada imaju problem sa onim apstraktnim i kompleksnijim. Poznavanje ovih normi je veoma važno, jer možete očekivati odgovor na postavljeno pitanje u zavisnosti od toga da li vas je dijete razumjelo (osim u slučajevima kada postoji odstupanje u govorno – jezičkom razvoju). Ipak ako niste sigurni, promijenite oblik pitanja, koristite gest i mimiku, ponovite pitanje…

Ako je dijete razumjelo pitanje, očekujemo odgovor. I ovo mora da nauči i potreban mu je vaš podsticaj. Uključujte dijete što više u razgovor. Budite sigurni da vas pažljivo sluša prije nego postavite pitanje, a potom mu dajte vremena i da razmisli kako bi vam odgovorilo. Povremeno postavljajte pitanja za koja ste sigurni da dijete zna odgovor, kako bi steklo osjećaj sigurnosti. Postavljajte pitanja otvorenog tipa, a ne samo ona koja zahtijevaju odgovor sa “da” ili “ne” – važno je da dijete osmisli odgovor i kaže ga cijelom rečenicom. Npr. “Šta se desilo jutros u dvorištu?” umjesto: “Jesi li se igrao jutros u dvorištu?” (ovo drugo zahtijeva odgovor sa da ili ne). Tokom čitanja priče, postavljajte djetetu jednostavna pitanja povezujući ih sa svakodnevnim životnim situacijama. Ako na pitanje dobijete pogrešan odgovor, ispravite mališana bez kritike i podsmijeha.

Postavljajući pitanje, dijete stiže do informacija. Neka djeca imaju teškoće u postavljanju pitanja zato što ne znaju kako postaviti pitanje, ne znaju sastaviti riječi u formu pitanja ili čak nemaju dovoljno razvijene intelektualne sposobnosti a time ni potrebu za sticanje novih znanja. Da biste mu pomogli da postavi pitanje, morate biti strpljivi i posvetiti mu potpunu pažnju. Uključite dijete u zanimljive aktivnosti, kako bi dobilo želju da saznaje više. Dok se igrate sa djetetom, razmišljajte na glas, postavljajte pitanja i odmah odgovarajte na njih (“Gdje mogu nacrtati macu?”, “Evo odmah tu, pored kuće”). Igrajte igru u kojoj postavljate pitanje, a dijete mora vama postaviti slično. Ukoliko je prilikom postavljanja pitanja dijete izvrnulo redosljed riječi, ispravite ga, upotrebljavajući pravilan redosljed.

Ovo su samo neke mogućnosti, a imate ih bezgranično mnogo, kako bi malim komunikatorima pomogli da razviju i ovladaju ovom vještinom. I zapamtite: važno je da dozvolite da vas djeca pitaju. Jer: ne postoje glupa pitanja, već samo glupi odgovori.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply