Svi želimo da naša djeca steknu samokontrolu  i da poštuju porodišna pravila. Međutim, često se dešava da su djeca neposlušna, a da nas savladavaju svakodnevne stresne situacije. Osjećamo se bespomoćno i zbunjeno. Gubimo kontrolu nad emocijama, reagujemo impulsivno ili se oslanjamo na instinkte.

U korjenu riječi disciplina stoji značenje »učiti, podučavati«. To je usmjeravanje djece ka prihvatljivom ponašanju, nenasilna metoda koja je okrenuta ka rješenju i koja podrazumijeva postavljanje jasnih pravila ponašanja. Disciplina se zasniva na povjerenju i nježnosti.

Učite dijete da se kontriše i da planira ono što će raditi. Ovo se obično postiće usmjeravanjem i hvaljenjem pozitivnog ponašanja djeteta. Objasnite djetetu zašto je nešto neprimjereno ili opasno. Na primjer, umjesto stroge zabrane: »Nemoj to da radiš« dajte djetetu objašnjenje zašto treba da vas posluša – »Pazi,to je pec«; »Možeš da se opečes«. Umjesto naredbe: »Nemoj da počupaš lutki kosu« dajte neki konstruktivni predlog i skrenite djetetu pažnju na pozitivno ponašanje – »Vidi kako lutka ima lijepu, dugu kosu. Očešljaj je«.

Dugoročni i  kratkoročni cijevi       

Pokušajte da zamislite svoje dijete kroz dvadeset godina. Kako izgleda? Kako se ponaša? Čime se bavi? Kakva je osoba? Kakav odnos imate? Da li je vaše dijete u tom uzrastu ljubazno, pošteno, da li donosi mudre odluke? Ovakvi ciljevi će vam pomoči da usmjerite odrastanje svoje djece.

Ipak, izazovi svakodnevnog života povremeno nas upućuju na kratkoročne ciljeve, na ono što trenutno pokušavamo da postignemo.

Zamislite sljedeću situaciju. Jutro je. Vaša ćerka se kasno probudila za vrtić. Sanjiva je i usporena. Još se nije ni obukla ni umila, a već je vrijeme da izađete iz kuće. Vi počinjete da vičete. Udarite je po guzi. U tom trenutku vaš cilj je veoma kratkoročan i jednostavan – želite da natjerate dijete da se što prije spremi i krene u vrtić. Ali šta se tada dešava sa dugoročnim ciljevima? Da li ste vikanjem i batinama naučili dijete kako se rjašavaju problemi?

Djeca vas oponašaju. Ako ne želite da vaše dijete bude sebično i vi sami treba da budete velikodušni i darežljivi. Djeca uče da se izbore sa stresom posmatrajući kako vi ti radite. Kada uspješno riješite neki svakodnevni problem, i dajete primjer djetetu ko da se nosi sa sopstvenom frustracijom, kako da uvažava osjećanja drugih, kako da komunicira sa poštovanjem.

Ako se dijete stalno ponaša loše, to bi mogao biti vapaj za pomoć. Pokušajte da otkrijete šta mu smeta ili nedostaje. Ako je gladno, žedno, neispavano ili uznemireno, dijete će biti nervozno i teško će poštovati pravila.

Kako razvijati pozitivnu disciplinu?

Izaberite mali broj jasnih pravila. Budite dosljedni, čak i onda kada vam je lakše da popustite.

Prekinite dijete kada radi nešto nedozvoljeno. Ukažite mu šta smije da radi. Svako ne mora da ima objašnjenje. Ako želite da dijete promijeni aktivnost, pripremite ga – »Poigraj se još malo, pa na pranje ruku. Uskoro će večera«. Nemojte mu naglo pekidati omiljenu aktivnost.

Budite pozitivni. Djeci je potrebno odobravanje i ohrabrivanje. Pomozite djetetu da shvati i saopšti osjećanja. Kada osjeti vaše razumijevanje, osjećaće se dobro u svojoj koži.

Pitajte dijete: »Šta misliš, kako se osjeća dječak kome su uzeli igračku?«. Razvijajte kod djece za druge ljude i njihova osjećanja. Nastojte da budete mirni i sabrani. Što je vaše ponašanje mirnije i to se više vi kontrolišete, to su veći izgledi da dijete razvije takav model ponašanja. Priznajte grešku ako ste pogriješili.

Kada postavljate ograničenja djetetu, vodite računa o njegovom razvojnom nivou. Trebalo bi da znate šta možete realno da očekujete od djetata u tom uzrastu.

Nemojte fizički da kažnjavate djecu. To navodi dijete na zaključak da je u redu udarati manjeg i slabijeg od sebe. Fizičko kažnjavanje može da izazove strah kod djece i uništi njihovu prirodnu želju da uče od onih koji vode brigu o njima.

Nijedan roditelj nije savršen

Ne očajavate ako nijeste uvijek uspješni. Djeca stalno ispituju dokle mogu da idu i zato budite dosljedni. Ako se dijete neprijereno ponaša, ukažite mu na njegove postupke, a ne na njegovu ličnost. Djeci je važno sigurnije i zaštićeno pored roditelja. Ako želite da sa djetetom izgradite trajan pozitivan odnos, zasnovan na ljubavii povjerenju, neophodno  je da zajedno stičete prijatna iskustva.

STOP za fizičko i verbalno kažnjavanje

Ukoliko se dogodi da izgubite kontrolu, jedino pravo rješenje je da se sklonite od djeteta. Dajte sebi priliku da razmislite zašto ste baš tako reagovali. Pokušajte da se stavite u položaj djeteta. Razmislite šta ga je natjeralo da se tako ponaša.

Roditeljstvo nije lako, ali sukobe nemojte rješavati fizičkim kažnjavanjem. Djeca tako stiču pogrešan utisak da se sukobi rješavaju silom, a ne dogovorom. Fizičko kažnjavanje samo trenutno zaustavlja neko ponašanje, a rijetko donosi trajne promjene u ponašanju. Djeca mogu postati uplašena i mogu se osećati bespomoćno-

Ne ponižavajte, ne vrijeđajte i ne postiđujte djecu

Takvo ponašanje uznemiruje djecu, vrijeđa njihovu ličnost i uništava njihovo samopoštovanje. Djeca koja su izložena ovoj vrsti nasilja (verbalno kažnjavanje je takođe nasilje) mogu kasnije u životu imati teškoće u uspostavljanju normalnih veza sa drugim osobama, mogu da postanu depresivna ili pak da postanu nasilnici, delikventi, mogu da potraže utjehu u zloupotrebi alkohola ili droge. Povrede dječije duše se ne vide, ali ostavljaju posljedice za cio život.

Konvencija o pravima djeteta          

Član 19: Država je dužna da preduzme sve mjere za zaštitu djece od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povrjeđivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje….

Pojmovi zlostavljanje i zanemarivanje djeteta opisuju različite vrste nasilja nad djecom. Zlostavljanje je aktivan čin, dok zanemarivanje predstavlja propust da se djetetu obezbijedi odgovarajuća njega.

 “Pametna knjiga za mamu i tatu”, UNICEF,  2008.