Kad pomenuste suve sljive, nisam mogla a da se ne setim koliko ih je moj sin voleo kao beba. I bas smo ih rano po pocetku dohrane uveli.

U pocetku sam mu ih pasirala kroz cediljku, kuvane naravno, a posle sam mu samo gnjecila i mesala sa rizom, ovesem, kinoon, i heljdom.

Suve šljive malenoj kao bebi nikad nisam dala. Razlog: česta stolica i nezdrav način sušenja šljive. I dan danas joj dajem samo svježe šljive, ili u kompotu koji ja skuvam, ili vadim iz zamrzivača pa miksam sa bananom i dajem za užinu. U zamrzivaču uvijek imam i borovnice kao i šumsko voće.

Suvu šljivu kupim izuzetno rijetko, samo ako znam da je sušena na suncu, pokrivena čistim gazama, i bez fungicida (metil-bromid) ili konzervansa (kalijum sorbat ili natrijum benzoat) koje ima skoro svaka, u prodavnici kupljena suva šljiva!

Zato vas molim da budete vrlo obazrive sa svim sušenim voćem.

Izvinjavam se Kristini i svim ostalim ako ne čitaju etikete ili ne znaju koji od pesticida/fungicida/konzervansa se koriste samo kod nas, a negdje drugo su zabranjeni. Ili kod nas čekaju na listi za zabranu. Ili se i dalje koriste iako su dokazano štetni. Moje je da obavijestim i to ću uvijek raditi, kome smeta, neka i dalje radi kako radi.

A s obzirom da sam volonter u pojedinim organizacijama za zaštitu organske proizvodnje, idem na njihove skupove, pratim poljoprivredne blogove, dobro znam šta je štetno a šta ne. I stvarno mi nije teško “zaobići” stvari koje mi mogu naštetiti djetetu. A da li pretekosmo? Naši stari koje nisu trovali DA. A za nas i našu djecu ako ne pazimo, ne znam koliko ćemo.

Kristina, bez ikakve namjere da ikoga vrijeđam; samo navodim šta sadrži suvo voće. Ako se ne bude pazilo na svaki, ali baš svaki aspekt ishrane, u organizam će se unijeti svašta što nije prirodno i normalno. Za budućnost nas i naše djece, opet navodim, suvo voće nije zdravo ni za nas a ne za malu djecu zbog otrova koje sadrži u sebi. Ako kupite od nekoga ko ga suši za sebe onda možete biti sigurni. Ne iz prodavnice, čak i ako je to zdrava hrana.

To je moja preporuka i nije zasnovana na tome da nekome želim loše, baš suprotno. A svako nek’ radi kako želi i hoće.

Lara92, nema potrebe da se ja niti iko drugi ljuti. Samo prenosim šta znam, a znam dobro. Takođe, nije mi problem izbjeći što ne valja: parizer, salame, paštete, viršle, margarin, biljni sir više ne uzimamo, razne Nestle i ostale napitke pune šećera, čips, gumene bombone, kupovne kekse, pudinge sa “dodacima” (nema ih Podravka), riblje štapiće, vitaminske sirupe, šumeće vitamine, suvo voće iz prodavnice… Ma podosta ih je. Mada se provuče, na žalost i nešto što ne valja, a što tata kupi

A mogu naći svašta zdravo: pošla na farmu u blizini i vidjela gdje i kako drže i hrane kravu, svinje, godinama već uzimam kozije mlijeko od iste žene koja drži farmu bez ikakvih “dodataka”, od organskih naručujem na kućnu adresu piliće, povrće kupujem od žene čiju smo baštu isto vidjeli, voće ljeti isto od deke i bake koji su stari i ne mogu stići ni obrati a ne prskati i odmah se sutradan kvari (pa znam kakvo je), krompir sa planine ispod slame (kad ga ima, kad nema izbjegavam i kupujem žitarice). Sve žitarice imam da kupim organske te njih i kupujem. Čak i pasulj, sočivo, bob… Problem je narandža, mandarina, limun, kruška, jabuka (kad se proda od “moje bakice”) i to držim u rastvoru sirćeta i sode bikarbone pa perem kad donesem odmah, osušim i posle se troši danima. Nije mi nikakav problem, pođem, vidim, raspitam se, upoznam sa ljudima. Nama to dođe kao izlet i godinama stvaramo “svoju mrežu”, nije ništa došlo odjednom, ko hoće, treba i malo truda da uloži.

Mene je i moja mama navikla na zdravo iz Vojvodine (nekad smo tamo kod bake/ujaka gajili prase pa sušili i pršutu i slaninu, kobase, rebra, ma svašta), sir se 20 i više godina uzimao od iste porodice sa Kuča. Mama od osamdeset i neke ima baštu, pa sam sigurna bila a i sad donosim od tamo ili jedemo ljeti kad smo dolje.

To nam ne smeta da jedemo u gradu, ihaha, ima restorana, posebno ribljih, gjde smo gosti kad god možemo. Primjer, danas smo bili na pijaci, pa na ručak: riblja čorba, lignje, riba (neka vrsta bakalara), gambori, integralni pirinač, hleb od raženog brašna sa mnogo sjemenki. Posle na kafu i kolače u slastičaru koja važi za skuplju (pa ređe odemo), ali, sve je sa puterom i belgijskom čokoladom. Jedemo i u par hotela za koje znamo ko su im dobavljači (istaknuto na sajtovima koje pratim i u organizacijama koje se time bave i nema varanja). Mada, pojedemo i picu, slane palačinke, Chimny cake (uskoro i u Pg ), nismo zadrti po tom pitanju. Ja samo neću da se u kuću unosi hrana za koju znam čime je “filovana” i nije mi trip to provjeriti. Ne mislim da će dijete steći imunitet na pesticide. A za čiščenje, to sam popustila. Malo. Nerado, ali se vodim tim razlogom da treba malo i da se “isprlja”, da nije baš sterilno. 

A da li će moje dijete jesti Mekdonalds? Neće! Barem dok ja brinem o njenoj ishrani i dok je ovoliko mala i podložna svemu. A kad dobije džeparac da raspolaže njim, nadam se da će biti dovoljno svjesna i obučena od tate i mame, bake, tetki, šta jeste a šta nije hrana. Hamburgera ima dobrih, bez soje, znamo i gdje. Ako bude htjela, naučiću je gdje je najbolje.

Lara92 da znaš da ne valjaju ništa, vjeruj mi. Barem danas nije isti ukus kao nekad. U Bg sam bila na studijama davne (hmmm, pa da ne kažem koje) i živjela na Slaviji, Deligradska, ista ulica gdje je otvoren prvi McD. Treba li da naglašavam da sam (radoznala do bola i uvijek kršeći pravila) bacila u vodu sve lijepe savjete moje mame i za svaki obrok uvrstila McD?! Rezultat je ubrzo bio (mogli su ladno raditi one testove na meni koje danas pratim) + 19kg!!! Za 3 mjeseca! Da ne pominjem krvnu sluku i ciklus koji se zbog nabačenih kila automatski poremetio. A šta stavljaju u njega, to je posebna priča, jer što više jedeš, više ti se jede. Od tada imam problem sa kilažom. Sama sam kriva. Zato ću malenoj prvo pustiti filmove i pokazati moje slike (prije i poslije) pa nek odluči. Ako ne bude slušala, vjeruj mi, brzo će saznati na teži način.

Ali, poenta je da stvarno nisu tako ukusni kao nekad. Pojela sam prošle godine 1, posle dugoooo vremena. Eto, pored sve priče moje (mm me gledao kao ludu, šta mi bi?!), prolazili smo pored i ja kao hipnotisana uđem da kupim onaj novi sa reklama, sa slaninicom kao. Šta čine reklame, ccc. Malena nije bila sa nama inače to nikad ne bih pred njom uradila. Ali, i bez toga, ne znam šta mi bi? Posle sam se kritikovala i grdila a mm se presmijao. Em što sam ostala gladna, em što mu je ukus stvarno UH. Ne znam šta im je, ali, nije to nešto od čega ti bude lijepo u ustima. Jedino im pite volim (i izbjegavam), one sa voćnim (ko zna kakvim punjenjem) i sladoled (opet ko zna kakav prašak), ali i to uzmem samo jednom u godini, ljeti kad baš, baš poželim.

Imamo mi mjesta koja volimo, slatkorani smo, pa dosta jedemo i vani. Rijetko kad propustimo dane Eko hrane i vina, dane domaće kuhinje, dalmatinsku nedelju (mmm i morsku ribu, pa kolače od badema a pije se prošek), riblji kotlić po nekim malim mestima na Dunavu, svadbarski kupus na vašarima gdje je sve domaća hrana, pečenog vola  (hahaha i to smo probali). Ih, pomislili biste iz moje pisanije da sam rigidna i da se ništa ne smije pojesti sem kod mene kući, a mi šetamo diljem Srbije i uživamo u onome što seljak još uvijek čuva kao svoje najveće bogatsvo: dobro piće i zdrava hrana. Pa još nakupujem direkt od seljaka iz neke zabiti i donesem kući. I dolje sam imala isti princip, ništa nisam ovdje posebno promijenila.