Problem nije samo u roditeljima, ali je naša odgovornost najveća. Sve to oko vrtića nas interesuje tek kad treba naše uplakano voljeno biće ostaviti u neuslovnom vrtiću, potom se lagano naviknemo na sve to, po principu, “šta možemo” ili “tako je svima”, a kad prerastemo vrtić – ponovo nas nije briga. Vidim da ste se angažovali oko toga, ali me zanimaju konkretne ideje, prvenstveno, šta mislite koji je prvi korak?

Moj doprinos može biti skroman, imam par potpisa (svojih i svojih prijateljica) za pismo, ali na žalost nemam baš predstave o uslovima, nisam ih baš posjećivala.

E sad, koliko shvatam, najveći problem su prevelike grupe kod vaspitačica koje sigurno ne mogu da stignu da sve isprate kako treba i tu treba pritiskati Ministarstvo jer, ako ima para za ratne pohode po svijetu, ima i za još koji vrtić i vaspitačicu.

Ne znam za drugo, ali sam skoro sigurna da se meni neće svidjeti kako ih hrane u vrtićima… al to je druga priča. Treba nam jedan Džejmi Oliver 🙂

Upravo su to kljucni problemi, prebukiranost i prehrabna, mada i higijena bio se mogla mnogo poboljsati. Meni je najmanji problem da napisem pismo, ali ne vidim, barem do sada nijesam imala neki feedback da bi ga podrzalo i potpisalo dovoljno ljudi.  

I ja cu potpisat sve sto moze da ucini da nasoj djeci u vrticima bude bolje i ljepse! Al kako , jel moze online ili…?

I jedno pitanje, dal se pusi u vasim vrticima? Dal imaju prostoriju za to? Meni mala prije neki dan dosla kuci, i ladno joj se kosa osjecala na dim 🙁 nisam je ja pokupila pa nisam odmah odreagovala al se totalno iznenadih!

Ne moze se jos potpisati, ali ce moci brzi, moram prvo tekst da napisem.

Mislim i Danijela ima nesto po tom pitanju da ti kaze:) Ne znam kako je sad, ali je tada bio problem sa higijenom odnosno smo na primjer dolazili za sina koji je bio prljav, ako bi mu curio nos neociscen i skorcao.. i da sad ne ulazim u detalje. A i u stanu su, nijesu ih izvodili napolje, mada se sa tim ne pretrze nijedan vrtic na zalost. Nadam se da se situacija sada promijenila jer je to bilo prije ravno sest godina

Ja isto ne bih ulazila u detalje jer je moguće da se od tada nešto promijenilo. Najbolje je da odeš neki dan u toku radnog vremena i tražiš od vaspitačica ili vlasnice da te provede kroz sve prostorije. Posebnu pažnju obrati na kupatilo, a pitaj ih i da ti daju detaljni nedjeljni jelovnik…

Nema na čemu.

alba, pa vi imate montesori!? je li autorizovan? sigurno jeste imajuci u vidu cijenu… a koji je to grad? u PG je montesori zatvoren jer nisu mogli dobiti licencu. kakva steta!

procitah ranije postove i samo bih se kratko osvrnula na iskustvo koje je mare imala u ZG – rijec je o procesu adaptacije djeteta i to je nesto sto svi koji radimo sa djecom (pedagozi, psiholozi, vaspitaci…) ucimo u toku studija, a kako ce ona biti organizovana to vec zavisi od uprave vrtica. znam da vrtici u srbiji praktikuju isto kao ovo sto je mare opisala. to kod nas nije slucaj kao sto i same znate.

inace, mi imamo iskustva i sa drzavnim  i privatnim vrticima. sina smo sa 1 god i nekoliko mjeseci upisali u drzavni i to je trajalo do 1.nov. muka: plac, ostavljanje njega kao paketica, ceste prehlade i sl. – sve ono sto je vecina vas vec opisala i dozivjela. zbog prekobrojnosti djece, cesto je bio “ukakan”, slinav, musav… jednom je muz otisao po njega – a njega nigdje u prostoriji. vaspitacica zacudjena posle par minuta se pojavio, tj. izvukao se jer se nalazio ispod krevetica!!! vaspitacica, ta “prva, jutarnja” je bila ok. vrhunac svega je bilo to sto mi je negdje mjesec dana poslije upisa, vaspitacica sa cudjenjem rekla da nije znala da on prica (poceo je da govori pre 1 god)!!! suvisno je komentarisati! verovatno ga nije ni cula od tolikog placa. najvise nam je smetalo to sto uopste nije mogao da spava. kad bi dosli po njega, uvek bi bio pospan, sa objasnjenjem da ih je sve neko od djece, ono koje se prvo razbudilo, probudilo ostale. sjecam se 1. nov (zadnjeg odlaska): ostavim ga u 8h, posle 15 i vise dana provedenih kod kuce sa bakom kako bi se zalijecio, i vec u 10h me zovu da dodjem po njega jer ima temperaturu. ja udjem u prostoriju – svi placu, kao sto su i plakali u 8h kad sam ga ostavila. pitam “zasto?”, dobijem odgovor  “spava im se!”  ispisali smo ga i ostavili kod babe i dede koji su ga cuvali sve do prosle god u januaru kad sam pocela da trazim privatni vrtic.

prvi susret – negdje pored OS u maslinama ima neki tzv. vrtic, vise kao dnevni boravak (nema hrane, spavanja…). SOK je mala rec. prostorija mala, sa malim pravougaonim prozorom, jedva svetlosti unutra, puno dima od sporeta koji je svoj deci na dohvat ruke, tete koje rade nisu vaspitacice… ne znam sta je to bilo, te ni on ni ja ne izdrzasmo duze od par minuta i smugnusmo. odemo sledeceg dana u vrtic masa u zagoricu – vaspitacica me uopste nije ni pustila unutra, prilicno drska, hladna sa obrazlozenjem da dodjem kod gazdarice! nisam imala zelju.

na kraju, kolega sa posla me odveo u vrtic dobra vila na zlatici i tu smo i sada. ako je mjeriti zadovoljstvo od 1 do 10, onda je to jedna dobra 8. vaspitacica je divna, secam se da je sina danima nosila u rukama dok se nije skroz privikao. to je radila i sa drugom novom djecom. imaju i dobru taktiku poput mali brat-veliki brat, pa svako novo dijete upucuju na nekog predskolca sa kojim ga povezuju i koji je, pored vaspitacice, zaduzen za novajliju. naravno, prvih nedelju dana, dok ja nisam procijenila da vise ne treba, bila sam sa njim. tada smo o svemu razgovarali-ispitivali su me kako se uspavljuje, ponasa (pored upitnika koji smo popunili o osnovnim podacima o djetetu, da li sam jede, kad spava, sta voli da jede i sl). prostrano, svetlo, cisto. 100e mjesecno. gazdarica je inace prof.kuvarica pa im svasta sprema (cesto su palacinke ili krofne za dorucak). imaju 2 prostorije za igru, 3 spavace sobe (dok je hteo da spava bilo mu je super). bude ih oko 20ak, nekad manje, nekad vise. obicno ih posle dorucka dijele u 2 grupe (0-3 i 3-6g). meni je skroz ok da bude u tako mjesovitoj grupi jer je prilike da bude i sa vecim  i manjim od njega i cesto smo razgovarali o tome (uz pomoc tih beba iz vrtica sam mu objasnjavala da cemo mi dobiti malu bebu i sl, takodje sa starijom djecom cesce voli da se druzi jer odavno govori, prilicno je aktivan i zainteresovan da uci i radi – trenutno nam je aktuelno to sto mu ne mozemo objasniti da nije predskolac, ali on hoce da uci sa njima, pa i to tamo moze jer mu ona onda prilagodjava zadatke )

vrtic nije licenciran pa je verovatno zato jeftiniji u odnosu na druge. cesto imaju priredbe, maskembale. vaspitacica radi sa njima, sto znam po pjesmicama, svesci koju ima i crtezima koje donosi. cesto dodje sa nekom pricom (da mi objasni) npr. zasto i kako nesto radi. imaju i mane, ali uopste nisu losi. najvise mi smeta sto im je jedna od tih ucionica u sklopu kuhinje u kojoj gazdarica kuva rucak, pa ako su bas u njoj, onda mi se kuci vrati sav “mirisljav”. ali ni to mi ne smeta jer rado ide, lepo pojede, oko svega se dogovaramo i uvijek su spremni da nam izadju u susret. ja radim po smjenama, tako da imamo poseban termin dolaska i odlaska.

eto, bas sam se raspisala. udarih im reklamu! da znaju, dali bi mi makar jedan mjesec gratis! i jos ovo, kad god mi treba (a trebalo mi je dosta pocetkom godine kad sam bila trudna, sama jer je muz dugo bio odsutan, i uz to zaposlena) pricuvaju ga i duze od dogovorenog i placenog i nikad mi nisu uzeli ni eura vise za sve to iako u ugovoru stoji da se svaki sat preko extra naplacuje. 

stvarno je preskupo, ali ako rade onako kako treba, onda vrijedi svakog centa.sjajna stvar ali ne i dostupna zainteresovanima, vec samo onima koji toliko mogu da plate