Izvori stresa kojih često nismo svjesni

PIŠE: Darija, Mama Blog

Nedavno sam imala priliku da razgovaram sa grupom roditelja o stresu i strategijama za nošenje sa istim. Bez namjere da dajem neke stručne smjernice, ukratko ću sa vama podijeliti neke ideje do kojih smo tokom razgovora došli.

Prvi, i možda najvažniji zaključak do koga smo došli jeste da je važno iskoristiti vrijeme kada nismo pod stresom (ili smo pod manjim stresom), kako bismo skupili snagu i povećali kapacitet za odgovor na veći stres, kada do njega dođe.

Drugo, primijetili smo da kada kažemo izvori stresa, uglavnom mislimo na osobe ili situacije koje su za nas krupni izvori stresa, ali rijetko prepoznajemo da nam mnoge stvari u svakodnevici troše energiju, čine nas iscrpljenim i samim tim smanjuju našu sposobnost da adekvatno reagujemo u nekoj izazovnijoj situaciji.

U nastavku ću pobrojati najkrupnije izvore stresa u svakodnevici kojih smo se mi sjetili:

  1. Nedostatak kvalitetnog sna

Mnogim mamama i ponekom tati je blisko što znači nedostatak sna. Neki novopečeni roditelji imaju sreću da neispavanost traje 2-3 mjeseca, a nekima kao meni je trebalo preko godinu dana od porođaja da bi mogli da kažu da sad ponekad i odspavaju. Kažem vam to onako usput, nije da se žalim.

Šalu na stranu, mislim da nije potrebno detaljno objašnjavati kako loš san ili nedostatak istog utiče na psihofizičko zdravlje. Ono zbog čega to ovdje pominjem je činjenica da često zaboravljamo da nam to unosi nervozu i osjećaj iscrpljenosti u život, samo zato što smo navikli da nam je to trenutna realnost. Ako prepoznajete ovaj problem kao svoj, onda je krajnje vrijeme da smislite strategiju kako da sebi pomognete da što češće ugrabite porciju neprekinutog spavanja. Ako vaš bebac nije baš neka spavalica, možda ćete napraviti dogovor sa članom porodice da noćna „dežurstva“ radite na smjene, možda ćete naći način da popodnevnu dremku uvrstite u raspored, ili nešto treće… ali, zaboga, nađite način da se naspavate.

  1. Loše navike u ishrani

Ako imate naviku da jedete kasno uveče, možda ste svjesni da to ne utiče dobro na obim struka, ali da li ste svjesni da to utiče na loš san? Ako „zaposlite“ želudac u to doba, ne dozvoljavate tijelu da se sasvim opusti i odmori tokom noći.

Drugo, nisam ekspert za ishranu, ali znam da izbor namirnica koje koristimo u prehrani utiče na našu fiziologiju ( = hormone = raspoloženje).

Svi danas znamo koliko je uravnotežena ishrana bitna za fizičko zdravlje, a padne li nam ikada na pamet da smo neraspoloženi zbog nečega što smo pojeli? Ne? Pa, trebalo bi.

  1. Ignorisanje fizičkog bola

OK, budimo iskreni povodom ovoga. Da li imate neki bol u tijelu koji svakodnevno ignorišete? Kičma, koljeno, rame… nešto s čim možete da živite, čemu ne pridajete značaj, ali što vas prati suda gdje krenete, otkako se probudite dok ne odete na počinak? Biću iskrena, mislim da će mali broj nas odgovoriti negativno, nažalost. Navikli smo da takve stvari trpimo i tolerišemo. Ali onda, kad burno odreagujemo na neki protest našeg djeteta ili na to što moramo čekati red u banci… zapitajmo se može li biti da zbog tog ignorisanja znaka koje nam šalje tijelo nemamo snage da istrpimo još i gužvu ili uznemirenost djeteta.

  1. Toksični ljudi

Možda ste vanredni srećnik, pa u svom užem ili širem okruženju nemate ljude koje svrstavam u ovu kategoriju. Najlakše mi je da ih opišem primjerom: to su oni ljudi koji nam govore stvari poput Baš ti dobro stoji taj novi džemper, pokriva ti te šlaufove na stomaku. Shvatate, zar ne? Prečesto takvim ljudima dozvoljavamo da budu dio naše svakodnevice, ne ulazimo u konflikte, dopuštamo im previše jer su naši, ili ne možemo da se objašnjavamo ili nešto treće… A u stvari, možete sebe da poštedite njihovog prisustva i jednostavno svedete zajedničko vrijeme na minimum.

  1. Okolina u kojoj boravite

Sigurno ste nekad čuli da je prostor u kom boravimo odraz našeg psihičkog stanja. Jesu li vaš dom ili kancelarija pretrpani stvarima koje ne koristite i samo kupe prašinu? Je li prostor prozračan, pun svjetla i vazduha? Da li vam jako teško pada da prostor održavate urednim? Da li je namještaj lagan i prijatnih boja ili je težak, tmuran i opterećujuć? Da li vam se desi da primjetite da ste bili odlično raspoloženi dok niste ušli u neki prostor ili obrnuto, da vas je oraspoložio boravak u nekom prijatnom ambijentu? Pa, ako je odgovor na neko od ovih pitanja da, ja ne bih dugo čekala… zasucite rukave i uradite što možete, pa provjerite kako ćete se osjećati nakon akcije „raščišćavanja“.

  1. Mediji

Ovo je krupna tema, ali daću sve od sebe da je skratim.

Kada kažem da su mediji izvor stresa, imam na umu dvije stvari: prvo, informacije kojima nas obasipaju svakodnevno i drugo, ekrane elektronskih medija.

Dakle, prvo informacije. Često razmišljamo o tome kakav je kvalitet hrane koji unosimo u želudac, čak i kad se ne pridržavamo standarda, ali imamo svijest o tome da je to važno. Međutim, informacije koje nudimo mozgu na „varenje“ ne doživljavamo kao nešto što bi trebalo posebno da biramo. Šteta. Informacije koje konzumiramo svakodnevno su hrana za naš mozak. Pa zašto onda nismo mnogo stroži u odabiru, zašto jedemo sve što nam se servira na medijskoj trpezi?

Drugo – ekrani. Mislim da su savremene tehnologije donijele mnogo toga dobrog. Uživam u korišćenju savremene tehnologije i svih vrsta i veličina ekrana koji su mi na raspolaganju. Ali opet, ključ je u mjeri. Ako nam ekrani služe za “odmor”, onda je vrijeme za preispitivanje navika, jer takav odmor ne okrepljuje, ne vraća snagu. Ne možemo i ne treba da ih izbacimo iz upotrebe. Ali možemo da vrijeme provedeno ispred računara, telefona ili nekog drugog ekrana izbalansiramo vremenom provedenim u prirodi, sa dragim ljudima, družeći se sa papirnim izdanjem neke knjige i sl.

I na kraju, ne mislim da je zdravo zauzimati bilo koju krajnost u navikama. Živimo u svijetu tehnologije, brze hrane, stresa, okruženi ljudima koje nismo uvijek sami birali… Ali ako smo svjesni stvari koje nam neprimjetno, svakodnevno crpe energiju, onda možemo i da preduzmemo korake da se od tih uticaja u velikoj mjeri zaštitimo.

Leave a Reply