Televizor nemaju, more nikad nijesu vidjeli

Dječaci Ognjen i Aleksa iz sela Ornice kod Bijelog Polja pješače do škole pet kilometara. Žive skromno. Umjesto dječje igre pomažu roditeljima, sa majkom donose vodu sa izvora, televizor nemaju, more nikada nijesu vidjeli, ali se ipak ne žale.

Ognjen i Aleksa ne samo da žive skromno, već skromno i razmišljaju. Dok je djeci u gradovima sve dostupno, ova priča nas vraća u decenije unazad – vrijeme kad su živjeli naši đedovi.
Njih dvojica kažu da nemaju mnogo, ali da imaju dovoljno – skroman osmjeh koji plijeni i mali svijet bez puno zahtjeva.

Mali Ognjen ustaje u šest sati, sprema se za školu, a za to vrijeme mama im priprema doručak.

“Prati nas do crkve, i ja mom bratu često pomažem, jer je on mlađi”, kaže mali Ognjen.

Njegov brat Aleksa kaže da se ne plaše životinja na putu do škole, iako pješače pet kilometara samo u jednom pravcu. Teško je, ali se ne žale.

Ognjen i Aleksa željeli bi da čuju i vide nešto više o svom okruženju, ali i dalekom svijetu. No za to nemaju uslova, jer njihov televizor ne radi. Vole da gledaju crtane filmove, ali su trenutno bez televizora.

Sa gradom se nijesu puno sretali. Željeli bi da odu na more i da nauče da plivaju.

Njihov otac radi na građevini da bi preživjeli. Majka Zdenka kaže da će djecu posavjetovati da sebi traže lakši život. Skromne su i njene želje.

“Najviše bih željela da riješim problem vode, pumpu za vodu kad bi mogla da obezbijedim to bi bilo najbolje”, kaže skromna Zdenka.

Nakon emitovanja ove priče u Jutarnjem programu RTCG-a, redakciji se javio direktor Pomorske škole iz Kotora, Veljko Botica.

On je obećao da će ustanova na čijem je čelu dječacima obezbijediti novi televizor, kao i petodnevni boravak djece i njihove majke u Kotoru.

Škola će snositi sve troškove ljetovanja porodice Nišavić.

http://rtcg.me/vijesti/drustvo/159907/televizor-nemaju-more-nikad-nijesu-vidjeli.html

Izvor: RTCG

SOS linija baner

SOS linija baner

Comments

  1. Ali mi idemo u Evropu!Imamo zgradurina dosta,poslovnih objekata na pretek,a tek banaka na svaki ćošak po jedna.Što bi se śekirali za ovu seosku i gradsku sirotinju!Ko još misli na njih..neka spavaju na livade i ulice…jedu iz kontejnera.Mozda se sjeti neko kad pročita naše ,,pohvale”,nadajmo se!

  2. Naravno da treba pomoci i da je generalno finansijska sutuacija slaba ali djeca sa tog prostora imaju skolski prevoz to provjereno znam naravno da nemaju prevoz ispred kucnog peaga nego se moraju spustiti mozda kilometar , najdalje 2km do stanice gdje se iskupljaju ostali djaci i cekaju skolski kombi.kao sto procitah njihov otac radi na gradjevini tj imaju kakvo takvo primanje.zive na selu kao i 50 % stanovnistva sto znaci da mogu da prezive bolje nego ljudi koji su podstanari u gradovima i nemaju svoj krov nad glavom. dijete sam sa sela i ne vidim kome je poenta da naduvavanjem ovakvih obicnih prica prikuplja poene dok veliki broj ugrozenijih i ljudi kojima je zaista potrebna pomoc ostaje u sjenci ovakvih prosjecnih prica tipa nisu vidjeli more?! Smijesno! Koliko ljudi zeli da vidi svjetlost sunca a nema para za operacije i zele da hodaju a nemaju za lijecenje….i ta prica nemaju tv trenutno?! Koliko prodica nema uopste struju jer nemaju od cega da je plate her im je dug vjerovali ili ne 200 e..e to je zalosno…a ne ove gluposti sto se neko sjetio da ovu jadnu porodicu provlaci po medijima da bi imao publicitet svog clanka…

Leave a Reply