Šta je to razvojna disfazija?

disfazija

PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog, logoped

Razvojna disfazija je dijagnoza koja se odnosi na usporen i ometen govorno jezički razvoj. Ona je najčešće spominjana dijagnoza ali ujedno i ona koja pravi najveće zabune. Često se pominje u pogrešnom kontekstu među roditeljima, stručnacima tangentnih profesija pa čak i među logopedima.

Kod djece koja su urednog razvoja što znači:

– najmanje prosječnih intelektualnih sposobnosti;
– urednog sluha;
– adekvatnog socijalnog kontakta;
– adekvatnih emocionalnih reakcija;
– bez neuroloških oštećenja.

ali se jezik se nije razvio na vrijeme riječ je o razvojnoj disfaziji. Dijete od godinu dana bi trebalo da ima par riječi sa značenjem, a dijete od dvije godine da sklapa jednostavne rečenice.

Norme razvoja govora – važne informacije

Ova djeca otežano ovladavaju maternjim jezikom. Teškoće se odnose na otežano rezumijevanje jezika i otežanu produkciju. Dijete koje ne razumije govor ne može ni govoriti. Razumijevanje prethodi produkciji. Ono je preduslov progovaranju ali nije garancija progovaranja.

Kako ovo izgleda u praksi:

– Dijete je pametno. Sve brzo nauči i jasno je da brzo uviđa odnose uzroka i posledice. (Shvata sistem kako se igra sa određenom igračkom, kako se mijenjaju kanali na tv-u, kako može pomoću stolice da dohvati ono što mu je visoko…).
– Dijete se odaziva na svoje ime. Reaguje na zvuk iz okoline. Obraća pažnju na govor drugih ljudi. Sigurni ste da dobro čuje.
– Ima potrebu za komunikacijom i kompenzuje nedostatak govorenja vrlo izraženim i bogatim gestom. Slikovito uspijeva da zamijeni govorenje pokazivenjem koje se odlikuje nizom detalja koji određuju značenje. Uz ovo prati da li ste razumjeli poruku koju vam šalje i čeka vaš odgovor ili reakciju. To često rade mnogo vještije od druge djece. Riječi koje zna upotrebljava dosljedno i uvijek u adekvatnom kontekstu. Ima zajedničku pažnju. Pogledajte objašnjenje zajedničke pažnje. Rado se igra sa djecom i odraslima. Ne osamljuje se i njihova igra se ne razlikuje od igre druge djece. O značaju igre možete pročitati više.
– Ima adekvatne emotivne reakcije. Raduje se kada dođe tata, ljuti se kada nije po njegovom, tuguje kada slomi igračku… Nastoji da produži aktivnost koja mu prija i da prekine onu koja mu ne prija. Ima reakcije na nepoznate ljude i situacije. Potrebno im je vrijeme i podrška da se adaptiraju na nove situacije.

Pored ovoga, dijete sa razvojnom disfazijom ne govori jednako dobro kao vršnjaci. Razumijevanje može da bude značajno bolje od produkcije mada se temeljnom procjenom uočava problem u razumijevanju gramatičkih struktura. Na nalog daj tatinu jaknu ono jaknu odnese tati i sl. Motorika može biti uredna ali nerijetko može biti kompromitovana.

Zapamtite: Razvojna disfazija je dijagnoza koja je rješiva ukoliko se logopedski tretman započne na vrijeme, a logoped terapiju vodi stručno i sistematično. Zato ne čekajte spontano poboljšanje niti da dijete napuni određeni broj godina, jer na taj način samo gubite dragocjeno vrijeme. Potražite savjet na vreme i dajte djetetu priliku da što brže i lakše prevaziđe poteškoću sa kojom se suočava.

Izvor: Logopedi Avramović

SOS linija baner

SOS linija baner

Comments

  1. Mogla je gdja logopedica navesti koje su to godine u kojima je pravovremeno reagovanje. Kao i kojima se to institucijama obracamo kako bi pomogle djeci sa razvojmom disfazijom. Da li imamo zapravo inatituciju koja se bavi ovim problemima. Mogla je i navesti koji su uzroci koji izazivaju razvojni disfaziju??

    • evo, ja nisam logoped, ali imam dijete sa razvojnom disfazijom, i mogu da vam odgovorim. Prvi put sam dijete povela kod logopeda sa dvije godine, u razvojno savjetovaliste u Podgorici, i logopedica me vratila kuci, uz obrazlozenje da do navrsene trece ili cetvrte godine ne treba uopste da se sjekiramo. Cak na pitanje supruga, da li ima privatnih logopeda kod kojih bi mogli da povedemo dijete, “profesionalno” nas je savjetovala, da je to nemoguce jer se sa djetetom do cetvrte godine, nista ne radi, ukoliko “ima smetnje u govoru”. (zelim da napomenem, zbog ljudi koji ce ovo citati – ta logopedica danas, upravo privatno radi). Ni sa navrsene tri godine, nije nas primila, uz isto objasnjenje. Kada je napunio cetiri godine, (u medjuvremenu smo isli u centar za djecu sa posebnim potrebama na Zabjelu kod logopeda Duska, koji usput budi receno ima govornu manu), logopedica nam je rekla: da je razvojni centar savjetovaliste, sto znaci oni mogu da nas posavjetuju kako da radimo sa djecom, ali ne i da rade sa njima. I da ( sto je i istina, na zalost ), oni imaju djecu sa autizmom i mnogo vecim problemima, nego sto je problem mog djeteta. Tada smo poceli i kod logopeda u vrtic da idemo, to je jednom nedeljno po pola sata ( vjerujte za to vrijeme ne moze nista da se uradi ). I konacno odgovor – u Crnoj Gori NEMA institucije u kojoj cete dobiti adekvatnu pomoc. Jedino, sto ce da Vam se dogodi je gubljenje dragocjenog vremena. Konacno smo sa 5 godina posli u Bg, i tamo shvatili sto smo dozvolili, i kako smo rodjeno dijete, prakticno unazadili. Srecom, razvojna disfazija moze da se ispravi potpuno. Tamo sam isla, zajedno sa djetetom na obuku, kako da mu pomognem, i kako da radim sa njim. Vratila sam se sa 4 knjige vjezbi, ne lekcija o razvojnoj disfaziji, vec vjezbi koje treba da radim da bi pomogla djetetu. Naucili su me kako da dobijem, glas Č, Ž i Ž, Š, kojim redom da idem i sta treba da radim. Isto tako i psiholog i psihijatar. Danas radimo svakodnevno, i napredak je ogroman. Ukoliko Vama ili bilo kome treba savjet, ili bilo kakva pomoc da ja mogu da je pruzim, slobodno pisite u inbox. Naravno, potpuno besplatno, jer savrseno dobro znam kako Vam je.

      • gorana_sakovskabulatovic

        Draga Dragana,

        Koristim vas ljubaznu ponudu da odgovorite na pitanja vezana za razvojnu disfaziju kod djeteta.
        Naime, moje dijete ima dvije godine i deset mjeseci i jos uvijek ne prica. Naravno, izgovara pojedine rijeci, poput: mama, tata, baba, deda, teta, tuta, buba, beba i sl. a i odredjene recenice kao npr. “Mama, evo je baba” ili “nema vise jaja”. Ali, manje vise to je sve.
        Kad je imao dvije godine, odveli smo ga kod logopeda koji je rekao da je sve u redu, da on ima izuzetnu neverbalnu komunikaciju i zaista, vrlo dobro razumije sve i razvija se pravilno u svakom smislu ali govor zaostaje. Imali smo nekoliko sastanaka na kojima je radila s njim po pola sata i to je to.
        Sada razmisljamo da li opet da ga vodimo jer nismo mnogo napredovali.
        Ono sto bih vas ja molila jeste da mi date par smjernnica kako mozemo kuci da radimo sa njim da ga pokrenemo. Da mi ukratko predlozite neke djelotvorne metode.

        Hvala unaprijed!

        Lijep pozdrav!

        Gorana

    • Sad ćemo odmah ovdje da ih pitamo za prvo i posljednje pitanje Logopedi Avramović 🙂 Oni su iz Beograda tako da gdje se djeca upucuju ne mogu ni reći. Procedura je kada se primijeti problem pedijatar – uput za razvojno savjetovaliste Instituta za bolesti djece ili u domove zdravlja gdje ima logopeda/defektologa

    • U bg smo i mi uavrsili sa oboje klinaca, jer su logopedi-defektolozi imali vremena da mu se posvete 45 minuta na svakih 10 dana. U bg je ima 2 sata rada sa logopedom i sat vremena rada u radionici. Klinac mi je dosao kao mali ajnstaj 🙂 da sam se oslonio na nase zdravstvo, unistio bih klince.. totalno

    • Poštovani Jaksa Backovic, na zalost, mi smo iz Beograda te Vas ne mogu uputiti na neku konkretnu instituciju. Savetujem Vam sa raspitate u Vašoj sredini a savetujem da proverite da li se logoped kojem se obracate bavi ovom vrstim problema. Što se tice uzrasta, na našem blogu logopediavramovic.com mozete naci dosta tekstova koji Vam mogu pomoci a mozete naci i norme govorno-jezičkog razvoja. Budite slobodni da nam se obratite putem maila za konkretan savet.

    • E u tome je problem, jer u CG nemamo adekvatnu instituciji za rjesavanje ovog sve obimnijeg problema kod djece. I ne vidim izgleda da ce da se i rijesi u buducnosti. Nas fond zdravstva placa sve troskove lijecenja u BG i to je super, ali troskovi zivota i svega drugog nisu pokriveni a navedeno je veliki izdatak. Tekst je ok, gdjo Avramovic, sve sta ste napisali sam vec znao, i nije mi bila namjera da pominjem kvalitet teksta vec kvalitet zdravstvene zastite djece u CG

    • Dragana Radulovic Knezevic , zao nam je zbog puta koji ste prosli. Cilj našeg bloga logopediavramovic.com upravo jeste da pružimo roditeljima prave informacije. Naravno da je sa detetom od dve godine trebalo početi sa tretmanom i da je vreme nenadoknadivo a i Vašu brigu i zabrinutost je bilo dobro skratiti a ne poceniti.

    • 6 mjeseci. Svakodnevni rad sa djecom u zavisnosti od starosti djeteta, jedan ili dva sata dnevno. Radionice su bile u sklopu instituta i tu se radilo sa djecom jedan sat. Ali samo dva ili tri puta nedeljno. Radionice su kreativne a rad logopeda prati program iz jedne knjige, izdate u Srbiji ali ne znam tacno kako se zove. Preporucujem da svako ko sumnja u nase logopede da povede klince na PROCJENU, mislim da ona kosta 60 eura gdje vas simultano posmatra i logoped i psiholog i defektolog i psihijatar i daju svoje strucno misljenje. Jesnu stvar vam ne govore nasi logopedi i doktori a to je da dijete od 2 godine treba da ima fond od 200 rijeci… i da sa djetetom nikad nije kasno poceti raditi…

  2. evo, ja nisam logoped, ali imam dijete sa razvojnom disfazijom, i mogu da vam odgovorim. Prvi put sam dijete povela kod logopeda sa dvije godine, u razvojno savjetovaliste u Podgorici, i logopedica me vratila kuci, uz obrazlozenje da do navrsene trece ili cetvrte godine ne treba uopste da se sjekiramo. Cak na pitanje supruga, da li ima privatnih logopeda kod kojih bi mogli da povedemo dijete, “profesionalno” nas je savjetovala, da je to nemoguce jer se sa djetetom do cetvrte godine, nista ne radi, ukoliko “ima smetnje u govoru”. (zelim da napomenem, zbog ljudi koji ce ovo citati – ta logopedica danas, upravo privatno radi). Ni sa navrsene tri godine, nije nas primila, uz isto objasnjenje. Kada je napunio cetiri godine, (u medjuvremenu smo isli u centar za djecu sa posebnim potrebama na Zabjelu kod logopeda Duska, koji usput budi receno ima govornu manu), logopedica nam je rekla: da je razvojni centar savjetovaliste, sto znaci oni mogu da nas posavjetuju kako da radimo sa djecom, ali ne i da rade sa njima. I da ( sto je i istina, na zalost ), oni imaju djecu sa autizmom i mnogo vecim problemima, nego sto je problem mog djeteta. Tada smo poceli i kod logopeda u vrtic da idemo, to je jednom nedeljno po pola sata ( vjerujte za to vrijeme ne moze nista da se uradi ). I konacno odgovor – u Crnoj Gori NEMA institucije u kojoj cete dobiti adekvatnu pomoc. Jedino, sto ce da Vam se dogodi je gubljenje dragocjenog vremena. Konacno smo sa 5 godina posli u Bg, i tamo shvatili sto smo dozvolili, i kako smo rodjeno dijete, prakticno unazadili. Srecom, razvojna disfazija moze da se ispravi potpuno. Tamo sam isla, zajedno sa djetetom na obuku, kako da mu pomognem, i kako da radim sa njim. Vratila sam se sa 4 knjige vjezbi, ne lekcija o razvojnoj disfaziji, vec vjezbi koje treba da radim da bi pomogla djetetu. Naucili su me kako da dobijem, glas Č, Ž i Ž, Š, kojim redom da idem i sta treba da radim. Isto tako i psiholog i psihijatar. Danas radimo svakodnevno, i napredak je ogroman. Ukoliko Vama ili bilo kome treba savjet, ili bilo kakva pomoc da ja mogu da je pruzim, slobodno pisite u inbox. Naravno, potpuno besplatno, jer savrseno dobro znam kako Vam je.

    • Nazalost,situacija u Crnoj Gori u drzavnim ustanovama je katastrofalna..termini se zakazuju jednom u mesec dana sto nema nikakvog efekta u radu a o strucnosti je apsurdno komentarisati..dijagnostiku rade pedijatri koji apsolutno nemaju veze sa nasom logopedskom strukom..a tu deca ispastaju najvise jer im prodje dragocen period razvoja.. pozdrav za kolege iz Beograda

Leave a Reply