PIŠE: Aleksandra, psiholog CreACTIVE blog

Ovaj tekst je namijenjen tebi koja tek treba da zatrudniš. I tebi koja si već trudna, ali si puna pitanja povodom situacije u kojoj se nalaziš kao i onoga što ti tek predstoji.

Trudnoća nije „drugo stanje“ samo zbog toga što si prepuna hormona, pa samim tim i izmijenjenog fizičkog i psihičkog statusa. Kada iščekuješ prvo dijete trudnoća sa sobom donosi i puno neizvjesnosti (kod mnogih su to već i strahovi):

Kako će proteći tih 9 mjeseci?

Da li će sa djetetom sve biti OK?

Da li će puno boljeti na porođaju? Da li će se se nešto iskomplikovati?

Kakva ću biti kao roditelj?

I tako u nedogled.

Iako ti možda djeluje kao da su neke trudnice od prvog dana sve lagodno podnosile, istina je vjerovatno daleko od toga. Barem jedno od ovih pitanja se javi kod svake žene.

U situacijama kada te ovakva pitanja muče, puno znači da pored sebe imaš nekoga ko je kroz sve to već prošao i ko te na realan način može uputiti na ono što možeš očekivati. Nažalost, taj „realan“ pristup je često vrlo diskutabilan: mnoge žene ili pretjerano kukaju i naglašavaju porođaj kao „iskustvo ravno smrti“, a porodilišta kao sedmi krug pakla, ili su pak sve minimiziraju, ne pričaju puno o tome i uglavnom komentarišu „ma sve će to proći“ ili „sve će to biti ok“.

A sjećam se koliko mi je samo puta u glavi nakon porođaja bilo pitanje

„Zašto mi ovo niko nije rekao?“

Kada sam ga jednom čak i naglas postavila drugarici koja se porodila prije mene, rekla mi je: „Nisam željela da te plašim. Nadala sam se da će tebi biti bolje!“

Kako bi umanjile vjerovatnoću da sebi što rjeđe ponavljate pomenuto pitanje, u ovom tekstu ću sumirati neke od zaključaka za koje bih voljela da sam i sama imala prije trudnoće i samog porođaja. (Napominjem da je moja trudnoća bila izuzetno lagodna i zdrava, a porođaj vaginalni, mogu reći skoro i u potpunosti prirodan, te neke od ovih stavki možda neće biti primjenljive na rizičnu trudnoću/porođaj)

1. „Drugo stanje“ ne podrazumijeva uvijek da si na ivici nervnog sloma.

Naprotiv. Ja ne pamtim da sam ikad bila smirenija nego u toku trudnoće. Od nekog 6. mjeseca sam svakodnevno radila relaksacione vježbe, a kad god su kretali neki uobičajeni problemi na poslu/u kući ponavaljala sam afirmacije tipa:

„(Odbij.) Trenutno nije ništa toliko važno kao to da beba i ja budemo smirene.“

2. Ne budi uplašena mula kad si u porodilištu.

Ne moraš da izbjegavaš da postaviš neka pitanja zato što ti se čini da dr nije raspoložen.

Ne moraš da pristaneš na preranu indukciju, samo da se tvoj dr ne bi naljutio jer on sada završava smjenu, a hieo bi da te baš on porađa.

Ne moraš da ćutiš ako ti poslije porođaja kažu kako moraju da odnesu bebu jer je njima tako lakše.

Uz asertivno zauzimanje za svoj stav možeš uvijek puno postići, čak i u ozloglašenim porodilištima. Najgore što može da se desi je da te odbiju!

3. Porođaj boli, ali je on i mnogo više od toga.

Da, ne može se nijedan bol porediti sa tim porođajnim. Ali, ako imaš sreću da se porađaš vaginalno, bez anestezije, tih par sekundi kada on izlazi na ovaj svijet isto tako ne mogu ni sa čim drugim da se uporede.

Raj.

Orgazam.

Nepatvorena sreća.

Bezuslovna ljubav.

Sve to se zajedno zamrzne baš u tom trenutku samo za vas dvoje.

4. Prvih nedjelja sigurno nećeš svaki dan biti filmski zaljubljena u svoje dijete.

Zaboravi na sve te magične scene koje si još kao klinka gledala. Od tvojih hormona, neispavanosti, blage depresije i izazova koji te svi odjednom nespremnu dočekaju, nekad ćeš imati osjećaj da si emotivno otupjela i da si kao mašina. I to je ok. Očekivano je.

5. Htjela ne htjela, prvih nedjelja će ti se sve vrtjeti oko uspostavljanja dojenja.

Bilo da želiš da istraješ u njemu ili ne, tvoje tijelo po prirodnom slijedu ulazi u priču oko (ne) dojenja i ti moraš da rješavaš stvari. Cijeđenje, buđenje, učenje poza, učenje bebe da pravilno uhvati, ragade, strahovi da li imaš dovoljno mlijeka ili strahovi da nećeš još dugo moći da izdržiš ako ti se grudi npr. začepljuju od nadolazećeg mlijeka. U svakom slučaju, prve nedjelje su sve oko dojenja.

6. Marfi će vam tek sada biti najveći neprijatelj.

Posebno obrati pažnju na sva ona „Ja neću nikad“ (kad postanem roditelj). Najveće šanse su da ćeš biti BAŠ TAKAV roditelj, jer ne možeš nikad ni da zamisliš kakvo će ti dijete biti. A Marfi uvek podesi da „sve što može krenuti po zlu, ima običaj da krene po zlu“.

 7. Odnos sa supružnikom će neminovno biti izmijenjen, barem godinu-dvije.

O da, bićete vi i dalje intimni. Ali, onda kad beba spava, kad ti nisi umorna, kada ne razmišljaš o tome da li si je čula kako plače, kada se osjećaš onako baš seksualno.

A znate koliko često uhvatite takve trenutke?

Mnogo rjeđe nego prije nego što je došla beba, to je sigurno.

Isto važi i za bračne razgovore o nebebećim stvarima.

 8. Obraćaj se različitim izvorima informacija za neke nedoumice. Ne vjeruj slijepo nikome.

Doktori su tu za medicinske probleme i nedoumice. Patronažne sestre će vam pomoći oko kupanja, previjanja, higijene u prvim danima, poneke i oko dojenja. Ali, mnoge će vam isto tako i zakomplikovati dojenje, jer nemaju baš sve potrebne informacije.

Ne vjerujte slijepo samo jednoj osobi, mame. Ne postoji takva koja će imati savršene odgovore baš za sva vaša pitanja. Potražite i druge stručnjake, osobe, grupe. Često vam puno mogu pomoći i same mame koje su bile u sličnoj situaciji. Njihovo iskustvo je neprocjenjiva baza za učenje, iskoristite to.

U roditeljstvu ćeš se naročito uvjeriti koliko je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo.