PIŠE: Dragana Aleksić blog

Partnerstvo je veza koja se gradi kao kuća – vrijednosti i stavovi su temelj, obostrano razumijevanje i međusobno poznavanje su stubovi, a fleksibilnost i tolerancija krov.

Vještine komunikacije su važan alat kojim se ova „kuća“ održava, renovira, a kada zatreba i popravlja.

Ako se partnerski odnosti posmatraju sa ovog aspekta, lako je zaključiti da na njima treba da se radi baš kao i na kući. U teoriji ovo zvuči logično i lako, međutim u praksi se često dešava suprotno.

Kako to prevazići? Hajde da krenemo redom, od temelja…

Oboje ste u pravu

Kada su partneri međusobno usklađeni sa stavovima i vrijednostima, prostor za nerazumijevanje je mali. Međutim, ako je jednom od njih važnije večernje opuštanje uz knjigu (npr. ovdje je vrijednost mir), a drugom izlazak sa društvom (npr. ovde je vrijednost zabava),  ovaj prostor se povećava. Ako su partneri saglasni da ovako provode vrijeme, sve je OK. Ali, ako nisu, prije nego što uđu u raspravu „kako treba da se provodi zajedničko slobodno vrijeme“, važno je da razumiju da na naše odluke i ponašanja najviše utiču upravo naše unutrašnje vrijednosti „začinjene“ stavovima. Mi zapravo živimo naše vrijednosti i one su veoma jake, to su naši temelji! To je ona esencija zbog koje smo u nečemu uspješni, istrajni, zbog koje pravimo selekciju šta ćemo da radimo, a šta ne, odnosno šta nam je mnog,o a šta (ni)malo važno, pa i to kako ćemo i sa kim da provodimo vrijeme…

Kada smo u paru onda se podrazumijeva da nam je partner važan i ako su nam vrijednosti različite tada se prave kompromisi i dogovori. Jer nigdje ne piše čija vrijednost je važnija, koja ima prioritet. Za svaku osobu je njena vrijednost važna! Da li kompromis znači da ćete jednom provesti mirno veče uz knjigu, a drugi put izaći zajedno? Može i ne mora! Ako se u ovom izboru jedno od vas ne osjeća prijatno, onda to ipak nije najbolje rješenje.  Ključ je zapravo u međusobnom razumijevanju ovih jakih životnih poriva i poštovanje istih.

Zaboravite na ideju ko je u pravu, jer oboje ste! Iako je ljudima teško da povjeruju da je jednoj osobi mir važan koliko i zabava drugoj, tako je! Ovdje je zapravo najvažnije naći aktivnost koja zadovoljava obje vrijednosti. Kako? Tako što možete da nabrajate kako sve možete da  provodite zajedničko vrijeme i da svaku aktivnost ojcenjujete na osnovu toga koliko zadovoljava vašu vrijednost. Onda pričamo o konstruktivnom kompromisu. Možda će rješenje biti odlazak sa prijateljima na rijeku gdje postoji mirno mjesto za opuštanje i čitanje knjige. Iz ove perspektive jasno je da je mnogo korisnije uložiti trud i energiju u usaglašavanje vrijednosti, nego u njihovo preispitivanje.

Da, ovo zahtijeva rad, ali na početku smo rekli da je partnerstvo kao rad na zidanju i održavanju kuće.

Važno je kako nešto kažemo

Riječi su jako moćne i mogu ili da nas pokrenu ili da nas blokiraju. Od načina na koji nešto kažemo često zavisi da li i kako će nas sagovornik razumjeti. Ovdje se ne radi samo o tome šta govorimo, već i kako to kažemo i kako izgledamo dok to govorimo. Jer komunikacija nije samo verbalna, mnogo toga „govorimo“ kroz izraz lica i položaj tijela. Ove suptilne mimike i pokrete naš mozak registruje i tumači skoro pa nepogrješivo! Zato ako kažete „Dobro, idi sa društvom ja ću čitati.“ i pri tom imate ljut izraz lica, vaš partner će doneti zaključak šta o toj ideji mislite na osnovu vašeg izgleda, a ne na osnovu onog što ste rekli.

Treba li da glumite da ste OK? Ako želite da razvijete odnos poštovanja i povjerenja odgovor je – ne! Sve dok jedno drugom ne kažete šta stvarno mislite, vaši stubovi na kući neće biti stabilni. Kako onda da kažete šta mislite, a da ne uđete u konflikt?

Prvo pravilo je da se o temama koje su potencijalno „eksplozivne“ pričate kada ste oboje dobro raspoloženi. Kada nema emotivnog naboja, ljutnje, mnogo se bolje „čujemo i razumijemo“. U tom kontekstu naš alat – efikasna komunikacija, mogao bi da se koristi ovako: „Znaš, kada mi uveče kažeš da ideš sa društvom, a ja sam planirala da večeramo zajedno, osjetim se kao da sam ti na poslednjem mjestu.“ „Ti si mi uvijek na prvom mjestu! Čitala si knjigu i mislio sam da želiš da budeš sama i da se opustiš, pa sam zato izašao.“ Vidite koliko ovdje ima neizgovorenih stvari, a ljudi još uvijek ne mogu da čitaju misli jedni drugima!

Mi često pretpostavljamo, zaključujemo, a ne pitamo i ne govorimo drugoj osobi šta mislimo. Ipak, to je važno upravo da ne bi nepotrebno dolazilo do nesporazuma. Otvoren razgovor u kojem „povezujemo“ nečije ponašanje sa tim kako se osjećamo daje dobre rezultate. Ovdje je važno napomenuti da treba izbjegavati takozvane „ti“ i „ja“ poruke, jer onda to nije efikasna komunikacija: „Ti uvijek radiš šta i kako hoćeš! Ako ti se negdje ide, ti ideš!“,  „Ja sam nevažan. Osjećam se kao idiot zbog tebe. Ja sam ti na poslednjem mjestu.“ …

Džaba kuća bez krova!

Krov kuće – fleksibilnost i tolerancija zapravo nas podsjećaju da smo mi jedno, da smo tim, da smo zajedno jači, da se volimo i da ćemo učiniti sve za voljenu osobu. Jer, kada se ona ojseća lijepo zbog nas, i mi se osjećamo lijepo zbog nje. Biti fleksibilan znači, da iako smo nešto isplanirali, to odložimo kada nam naš partner kaže da bi želio da ipak budemo zajedno, jer mu je možda potrebna neka pomoć za sutrašnji težak dan, podrška, ili samo osjećaj da smo tu. Ili kada mi sami osjetimo da bi mu značilo da provedemo vreme zajedno, iako to nije ni rekao. Kao što biste brinuli o svojoj kući, pazili da se ne ošteti, popravljali je da šteta ne postane još veća, uređivali, ulepšavali… tako isto brinite i o odnosu sa partnerom. Ovo jeste „igra“ za dvoje, ali neko mora da je počne prvi. Potpuno je u redu da neko u početku vodi, a da ga ovaj drugi prati, sve dok ne zaigrate zajedno.

Nekada će partneri uspjeti da nađu rješenje koje je zadovoljavajuće za oboje, a nekada će im biti potrebna podrška nekog ko je neutralan – savjetnika, kouča, terapeuta… I to je dobro rješenje! Bolje nego čekati da se uruše temelji, poljuljaju stubovi. Koliko ćete raditi na vašem partnerskom odnosu zavisi od toga koliko vam taj odnos vrijedi.

Dakle, koliko vam vrijedi vaša kuća?