Modernom društvu se dogodio tzv. problem “kuvane žabe” – neprimjetno smo djeci oduzeli djetinjstvo i primorali njihove nezrele mozgove da se bore sa stalnim ubrzavanjem života, smatra Kim Džon Pejn pedagog i autor knjige Jednostavno roditeljstvo u kojoj opisuje kako moderan način odgajanja djece dovodi do psihičkih problema od kojih je najrašireniji takozvani ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Džon Pejn je na grupi djece s ovim poremećajem sproveo eksperiment – pojednostavio im je život. Rezultati su premašili djelovanje klasične terapije ljekovima poput Ritalina. Čak 68 posto djece je izgubilo simptome, a primijećen je i za 37 posto bolji akademski uspjeh.

Do svog zaključka da djeca u zapadnom svijetu trpe posledice pretrpavanja života raznim spoljnim „stvarima”, Pejn je došao zahvaljujući svom iskustvu u izbjegličkim kampovima u Džakarti u Indoneziji. Tamo je imao prilike da vidi simptome posttraumatskog stresa kod djece – ona su bila nervozna, preosjetljiva i zazirala su od svega novog i nepoznatog. Kada se kasnije vratio u Englesku i započeo s privatnom praksom, shvatio je da mnoga djeca koja mu dolaze – imaju iste simptome kao djeca iz ratnih zona!

Zaključio je da, mada su u fizičkom smislu sigurna, ova djeca žive u “mentalnoj” ratnoj zoni u kojoj neprestano trpe napade roditeljskih strahova, želja i ambicija. U njihovim životima bilo je previše svega, što je prouzrokovalo “kumulativnu stresnu reakciju”, svojevrsni odbrambeni mehanizam.

Savremena djeca izložena su bujici informacija koje nisu u stanju da obrade i razumiju. Rastu sve brže, kao i naša očekivanja.

Roditelji samo žele najbolje za svoje dijete. Upisuju ga na bezbroj aktivnosti – fudbal, muzičke škole, borilačke vještine, balet. Vrijeme im je isplanirano, a kalendar pretrpan. Njihov životni prostor nakrcan je edukativnim knjigama, uređajima i igračkama. Prosječno dijete u zapadnim zemljama ima preko 150 igračaka i godišnje dobije oko 70 novih. Ono je zaslijepljeno tolikim šarenilom i preplavljeno mogućnostima izbora.

Zbog toga je njegova igra površna i ono ne uspijeva utonuti u maštanje. U svojoj knjizi “Jednostavno roditeljstvo” Pejn ohrabruje roditelje da smanje broj igračaka koje djeca imaju, kako bi se konačno mogla zaigrati.

Razvojni psiholog Dejvid Elkind kaže da su djeca u poslednje dve decenije izgubila 12 sati slobodnog vrijemena nedjeljno. Čak i predškolci su s igre preusmjereni na učenje. U školama se odmori ukidaju i zamjenjuju učenjem. Organiziovani sportovi postaju jedina fizička aktivnost, a pokazalo se da oni ubijaju kreativnost kod mladih, jer im uskraćuju slobodno vrijeme za njeno razvijanje.

Šta roditelji mogu da učine da bi zaštitili djecu od novih “standarda” koje je savremeno društvo propisalo?

Jednostavno, recite NE. Ako ne naučite da kažete NE, žrtvovaćete svoje dijete na oltaru savremenog trenda pretrpavanja života stvarima, obavezama, potrebama, ambicijama.

NE, Petra ne može doći na rođendan ovog vikenda. NE, ne treba joj još jedan set popularnih igračaka. NE, neće moći da ide na besplatnu kreativnu radionicu u srijedu. NE, ne može na trening u nedjelju.

Jedino tako ćete se izboriti za ono dragocjeno slobodno vrijeme bez nametnutih obaveza i pružiti djetetu malo mira u ovom haotičnom svijetu. Tako će djeca moći da se opuste i oporave od svih nadražaja savremenog svijeta koji se svakodnevno obrušavaju na njih. Tako će djetinjstvo služiti svojoj svrsi i omogućiti djetetu sigurno utočište za rast i razvoj.

Morate postati njihov filter. Cio život je pred njima i biće vremena za sve, osim da opet budu djeca.

Izvor: Moj pedijatar