PIŠE: Olivera Kovačević, master psiholog porodični i partnerski savjetnik

Porodica je baza svakog čovjeka. Ukoliko je funkcionalna, porodica predstavlja našu sigurnu luku, utočište, podršku i polje za učenje međuljudskih odnosa. Onako kako u djetinjstvu razumijemo odnose i relacije u našoj porodici, razumjećemo i kasnije u životu odnose sa drugim ljudima. Način na koji tražimo ili definišemo bliskost, pažnju, podršku, konflikt, distancu, kompromis ili vjernost u relacijama sa ljudima, u velikoj mjeri se preklapa sa odnosima koje imamo sa članovima naše porodice.

Odnosi u sibling subsistemu, red rođenja i pol, pored genetike, u velikoj mjeri određuju u kakvu će osobu dijete izrasti. Razmislite o svojoj porodici porijekla. Da li vaš red rođenja ima veze sa ulogom koju ste dobili u svojoj porodici? Da li, danas, tu istu ulogu imate i u nekoj drugoj relaciji (partnerskoj, roditeljskoj, prijateljskoj…)?

Postoji jedno univerzalno roditeljsko uvjerenje za koje ne bismo baš mogli reći da je tačno. Vjerujem da često čujete roditelje koji kažu da se prema svoj svojoj djeci ponašaju isto. Šta mislite, da li se roditelji isto ophode prema prvorođenom i svakom sledećem djetetu? Da li svi mi u životu isto pristupamo situaciji sa kojom se prvi put susrijećemo i onoj koju smo već iskusili? 

Red rođenja djeteta sasvim sigurno utiče ne samo na roditeljsku angažovanost, nesigurnost, očekivanja, posvećenost, već i na ulogu koja mu je u okviru porodice dodijeljena. Najčešće roditelji, zbog toga što se prvi put susrijeću sa novom ulogom, vaspitanju prvog djeteta pristupaju sa velikom ambicijom, željom i anksioznošću da nešto ne pođe naopako. Sa svakim sledećim djetetom, anksioznost opada, sigurnost se pojačava i prepoznavanje djetetovih potreba postaje manje stresno za roditelje.

Srednje dijete ima karakterističnu ulogu u porodičnom sistemu. Pitanje koje srednja djeca, na nesvjesnom nivou, sebi mogu postaviti jeste “Nisam najmlađi, nisam najstariji, koja je moja uloga?” Srednje dijete se ne osjeća posebno u svojoj porodici. Tu ulogu imaju najstarije i najmlađe dijete. Zbog toga, ono nema jasnu definiciju toga šta se od njega očekuje, u čemu je dobar i šta je ono što ga čini posebnim u odnosu na drugu djecu. Naravno i ova uloga može da varira u odnosu na okolnosti u porodičnosm sistemu, usled razvoda, smrti jednog od roditelja, djece ili življenja u višegeneracijskim porodicama.

Baš zato što im uloga, po njihovom mišljenju, nije posebna i ne zahtijeva punu pažnju roditelja, srednja djeca razvijaju veoma dobre socijalne vještine, kroz koje procjenjuju svoju vrijednost i pronalaze svoju posebnost. Zbog konstantnog rivalstva oko pažnje sa najstarijim i najmlađim djetetom, ono često razvija borbeni duh i želju za uspjehom. Upravo zbog svog osjećaja neposebnosti ova djeca budu veoma uspješna i snalažljiva jer, od malena, kroz odnose u porodici i sibling relacijama, nauče da se bore za sebe, zadovoljenje svojih potreba i pažnje.

Ono što je često, a što roditelji nekada ne prepoznaju, jeste upravo buntovan stav srednjeg djeteta kojim on dobija pažnju uglavnom svih članova svoje porodice, a ponajviše roditelja. Generalno djeca, pa i srednje dijete, svaki osjećaj nedovoljne pažnje roditelja iskazuju indirektno, kroz buntovno ponašanje. Djeca su veoma mudra, pa tako znaju da prepoznaju koji obrazac ponašanja za privlačenje pažnje roditelja “pali” i upravo njega, svaki put kada im ista prifali, ponavljaju. Sjetite se ovoga svaki put kada vam je dijete buntovno, bez obzira na njegov red rođenja, i razgovarajte sa njim o tome.

Ono što je veoma bitno jeste da će redosled rođenja roditelja uticati na to kako roditelj procjenjuje i razumije svoje dijete i njegovo ponašanje. Ukoliko je roditelj srednje dijete u svojoj primarnoj porodici, on će buntovništvo svog srednjeg djeteta procijeniti kao opravdano, dok će prvorođena majka isto to ponašanje vidjeti kao razmaženo i nepotrebno burno reagovanje.

Učinite svako svoje dijete posebnim, jer ono to zapravo i jeste. Dodijelite mu jedinstevnu ulogu, upišite ga na sport koji će samo on da trenira u porodici. Zadajte mu zadatke koje neće imati niko drugi, pa ga nakon njihovog obavljanja pohvalite. Učite svoju djecu da međusobno budu bliska, da se podržavaju, pomažu jedni drugima i shvate da bez obzira koji su po redu rođenja imaju posebno mjesto u vašem životu.

Izvor: Psihologično