Djeca najbolje uče kroz igru. Ipak, koliko je igra bitna za usvajanje znanja i razvoj socijalnih vještina potvrđuju i mnoge naučne studije koje ističu da rano učenje u vrtićima, nakon prvobitnih rezultata, donosi dugoročnu štetu.
Mnoge studije uporedile su efekte dva tipa učenja – vrtiće u kojima se rano uči s vrtićima u kojima je osnov igra. Rano učenje na početku donosi veće rezultate na područjima koja se obrađuju, ali taj inicijalni uspjeh nestane nakon jedne do tri godine. Neke studije čak pokazuju da nakon tog perioda dolazi do velikog preokreta, odnosno da slijedi nazadovanje. Tragičnije od izostanka dugoročne akademske prednosti ranog učenja je činjenica da ono može izazvati dugoročnu štetu, posebno kad je riječ o socijalnom i emocionalnom razvoju.
U Njemačkoj su naučnici tokom 70-ih uporedili 50 dječjih vrtića usmjerenih na dječju igru i 50 na učenje školskog gradiva. Uprkos boljem predznanju djece iz druge grupe, djeca iz prve grupe do četrvrtog razreda osnovne škole pretekla su ih u svakom pogledu. Djeca koja su počela ranije da uče imala su lošije rezultate iz matematike i čitanja, pa su imala lošije razvijene socijalne i emocionalne vještine. Iako su globalni trendovi uključivali rano učenje u vaspitno-obrazovne ustanove, u Njemačkoj su zbog ovih rezultata istraživanja odustali od ranog učenja i vratili igru u dječje vrtiće na velika vrata.
Slična istraživanja u SAD-u dala su iste rezultate. Početni uspjesi i prednost brzo nestanu i izblijede. Čak, jedno dugogodišnje istraživanje pokazalo je da je veća mogućnost da upravo djeca koja rano počnu s učenjem počine neko kazneno djelo za razliku od djece koja su vrtićke dane provela u igri, kaže američki psiholog i unniverzitetski profesor Peter Gray…
Zašto rano učenje može izazvati tako dramatične dugoročne posljedice? Jedno tumačenje govori da inicijalno iskustvo učenja utiče na sva buduća ponašanja. Djeca koja se igraju u svojim vrtićkim grupama i učionicama nauče se igrati s drugom djecom, planirati svoje aktivnosti i pregovarati. Drugim riječima, uče se odgovornosti i razvijaju socijalne vještine koje će im trebati kasnije u životu. Djeca koja su podvrgnuta ranom institucionaliziranom učenju orijentisana su na uspjeh i postignuća, što u nerazvijenim sredinama može dovesti i do kriminala jer će htjeti „uspjeti“ pod svaku cijenu.
Roditelji djece iz grupe gdje je naglasak na igri najvjerovatnije će praktikovati tip roditeljstva koji podstiče socijalizaciju i razvoj emocionalne inteligencije, sve ono što su djeca učila u vaspitno-obrazovnoj ustanovi kroz igru. Za razliku od njih, roditelji djece koja počnu s ranim učenjem gradiva, bit će kroz svoj roditeljski pristup fokusirana na uspjeh i vrednosti koje stavljaju dijete u centar svemira. Ali to dugoročno najvjerovetnije neće donijeti ništa dobro djetetu, smatra Gray.
Izvor: klinfo
