Sad hoćete i drugo?

jednodijete

PREUZETO sa bloga Bebina Mama

Nekako mi se čini da nas od rođenja prate nekakva očekivanja. Od kad se rodimo, jedno po jedno ređaju se navikavanje na jelo, prohodavanje, učenje slova, dobar uspjeh u školi. A onda slijede: „Sve je to super, ali samo još da završiš fakultet“. Pa zatim: „Kad ćeš da se zaposliš?“ i: „Vrijeme ti je da se udaš“. I naravno, posljednje očekivanje u ovom nizu – djeca!

Nedavno, na jednom dječijem rođendanu, mama slavljenika Laze punila je 40 godina, a on 2. Pored nas, na strunjači, sjedela je mala Mila stara 1,5 godinu, sa mamom kojoj je 27. U jednom trenutku, kroz šalu, pitam ih ono što mene pitaju bar 20 puta dnevno: „Kad će drugo?“ Odgovor znam – neće.

Sve tri imamo sestre koje obožavamo i život nam ne bi bio isti bez njih. Nije ni novac problem – za drugo se obično „pozajmljuje“ od prvog, pa sve mnogo manje košta. Takođe, kažu, s drugim je lakše, sve se manje – više ponavlja i nekako znaš šta te očekuje. Dok sam tražila ilustracije za tekt, kada ukucam porodica, obavezno se pojavi slika roditelja sa dvoje djece.

Ipak, naš odgovor je – ne. Nismo mi ni sebične, ni stare, ni mlade, ni loše majke. Mi jednostavno, za sada, ne želimo više djece. Nikad ne reci nikad, ali 99,9% to je to – jedno dijete.

Kada sam ih pitala zašto ne, ovo su, od prilike, odgovori koje sam dobila. Ubacila sam ih u prvo lice, jer se potpuno slažem sa njima, nešto dodala, nešto oduzela i evo zključaka do kojih sam došla.

Volim svoje navike

Volim sebe.Volim svog muža, svoj posao, svoje prijatelje, svoje slobodno vrijeme. Volim  da putujem, da duže odspavam, da satima šetam gradom, da uživam u „samo našem vremenu“. Uželjela sam se toga, iako od dolaska bebe nije prošlo mnogo vremena. Da li me to, što sebe i neke meni važne stvari stavljam na prvo mjesto, čini lošom osobom? Sebičnom? Sigurna sam da ne. To je moj život i to sam ja.

Ne želim da ponovo prolazim kroz sve to

Baš to što znam šta me čeka opredijelilo me je da ne želim da ponovo kroz sve to prolazim. Da ponovo budem  trudna bi mi još bio i najmanji problem, ali sve poslije ipak ne bih da ponovim. Da ne mogu da se pomjerim, idem u WC, normalno sjedim, šetam duže od 10 minuta? Da ne spavam 9 mjeseci, 2 godine? Zaista ne mogu! Priznajem, ponekad mi padne na pamet da sad, dok sam još u elementu, prebrinem i drugo, ali kada vratim film unazad – ipak ne, hvala!

Mala djeca-mala briga, velika djeca-velika briga

Sjećam se, čitala sam tekst Mame iz magareće klupe, blogerke koja ima troje djece i to me je tako vratilo u realnost. Podsjetio me na vrijeme kada smo sestra i ja išle u osnovnu školu. Naravno, roditelji su radili, a nas dvije smo se konstantno svađale i svako malo zivkale mamu na posao. Po nekoliko puta na dan, naizmjenično, sa onim: „Mamaaaa, ona mi je rekla…ona me udarila…ona nije htjela…ona mi ne da…“

Ovde, naravno spadaju i svi ostali primjeri sličnog tipa, koji dupliraju radnje koje ne želim. Od preležavanja malih boginja i temperature, do svađe oko izlaska u grad…I sve to puta dva.  Ipak mislim da je puta jedan lakše.

Znam i jedinice koje su sasvim srećne u životu

Pomenula sam da imam sestru i to je jedan od glavnih razloga za dva djeteta. Ipak, poznajem jedinice koj nisu razmažene, društvene su, najbolje drugarice su im kao sestre. Jednom riječju-nijesu same na svijetu. Poznajem i sestre koje ne govore, stide se jedna druge i same su na svijetu.

Od kad sam dobila dijete, na žene gledam drugim očima. Divim im se. Onima sa dvoje i više dece orden bih dala! Divim se i sebi što na neki način umijem da procijenim, balansiram i znam koliko mogu. Jedno dijete je, za sada, ipak moj maksimum i zato ću se posvetiti mojoj djevojčici onako kako najbolje znam i umijem.

PS. Unaprijed znam da će ovaj tekst imati veliku čitanost jer ću ga proslijediti svakom ko me pita čuveno gore pomenuto „kad će drugo“ pitanje :).

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Comments

  1. Treba imati onoliko djece koliko im se mozes posvetiti maximalno a da pri tom ne trpi ni posao, ni muz ni ostale stvari koje ispunjavaju jednu zenu… Neko to moze sa jednim, neko sa dvoje ili vise djece. Ne treba ih radjati po svaku cijenu a da ih poslije odgajaju babe, tetke i sl. da bi se vi ostvarile na drugim poljima, jer ako se ne ostvarite bicete nezadovoljne, a onda to vuce posledice…Ne treba osudjivati nikoga, svako ima svoje razloge zasto jedno ili vise djece!

  2. Lijepo lijepo… Mada znam kako joj je citala ove komentare ili ih slusala na nekom drugom mjestu. lijepo je vidjeti kako su mnogi spremni da te popljuju jer nijesi po njihovoj mjeri i ne radis onako kako oni rade. Isto se o osjecam kad cujem kako se zgrazavaju pojedini kad cuju da imam 4 djece. Ipak ne smatram sebe vecim roditeljem zbog toga

  3. Je li do mene ili na fb u posljednje vrijeme vlada trka ko ce koga da bolje popljuje zbog drugacijih zivotnih prioriteta? Opusteno ljudi. Kad pustite bijes iz sebe zbog nekog ko je razllicit od vas a ne dira vas direktno – to je vec patologija i ukazuje na frustraciju koja trazi odusak.

  4. Ja bih prije rekla da uvjek ima vise dobrih lica ovod Da, ili ZA drugo, trece… Nego sto ima negativnih stvari. “Necu spavati god ipo, dvije” pufff, bigdil :O o_O , “hocu da setam sama gradom,uzivam… ” kamo srece da je moja majka pozivjela pa da sa njom setam gradim, pijem kafu u kaficu”
    I jedinice koje su srecne, ma da 100%, niko ti ne moze zamijeniti sestru ili brata i kada ti je tesko i kada si srecan. To su gluposti i nebuloze!
    U ovome sto su se ona i sestra svadjale i zivkale majku na poslu, hm ne vidim ja u ovom textu ni jedan bitan razlog koji bi ikoga ubijedio u to da je BOLJE I LJEPSE SA JEDNIM DJETETOM. I ako postujem to da neko nece da ima vise od jednog, njegova licna stvar.

  5. Ja se potpuno slazem sa tim da svaka zena radi onako kako osjeca, i razumijem ovu gospodju al sam isto tako sigurna da onaj ko nema drugo dijete ne zna sta ne zeli, jer sa drugim nista nije kao ono sto vas mori kad vratite film s prvim…sve je lakse, ljepse, sa potpuno drugom emocijom…a tek ljubav izmjedju njih dvoje (ili vise…) se ne moze objasniti dok se ne dozivi, al naravno i to zavisi od roditelja i toga koliko ih usmjeravaju jedno na drugo. Mene je drugo iznenadilo al sam zato punog srca rodila i trece 🙂
    Al isto tako mogu da tvrdim da se “sestra/brat” i kroz zivot moze steci 😉 Marija Dijana Jelena (25 god.trajanja…i dalje…❤️)

  6. A kako biste tek popljuvali one koji ne zele da imaju djecu. Najbolje da ce vas pitati koliko djece ce da rodi. Vi koji nijeste ” sebicni” rodite troje umjesto dvoje djece ( ili cetvoro umjesto troje) pa cete umjesto ove majke doprinijeti prirodnom prirastaju

  7. ja sam majka troje dece i ponosna sam da je bilo mogucosti verovatno bih jos koje rodila samo ja i moj suprug znamo kako nam je bilo podici to troje dece a najveci teret je podneo on zato sto je radio sve poslove da bi ih othranio u danasnje vreme nikom ali bas nikom ne zameram sto nemaju vise od jednog ili dvoje dece i ne smatram se vecom ili visom majkom od tih sto imaju jedno dete nista te majkke nisu sposobnije od nas sto imamo vise dece samo jednostavno danasnji zivot i beda u kojoj smo ne dozvoljava da se vise radja zalosno ali istinito i da zavrsim ja imam cerku i dva sina i sad kad bi me kojim slucajem pitali koliko dece da imju ja im ne bi znala reci ali ih nebi ni osudjivala da ostanu na jednom detetu s postovanjem svim majkama imale one jedno ili vise dece neka su nam samo ziva i zdrava

  8. Ja imam troje djece I da imam mogućnosti još bih dvoje rodila,jet ja sam jedinica I mogu vam reći da je to mnogo teško ( ali moja majka nije mogla,a ja mogu ali nemam krov nad glavom I ne smijem se usuditi vise) ako se nešto promijeni imam 34 god.imam još vremena,ako dodje neko bolje vrijeme.

  9. Sebicno jeste,uz duzno postovanje onim zenama koje ne mogu zbog zdravstvenih problema!Ja imam samo brata I tvrdim,malo je dvoje djece!!!!!Evo ja sa muzem pkdizem 4 djece! Stizem I da se druzim sa prijateljima!:-)Ali srecu koju unese beba svojim dolaskom u kucu je neopisiva!!!!♡♡♡♡♡

  10. Biljana Pg

    Ja sam jedinica. Rodila troje i sada sa ove vremenske distance smatram da je ti bila ludost. U vrijeme koje, jugo nostalgicari, nazivaju idealnim a koje je velikom broju bilo daleko od idealnog. Bez stana i sa malim platama, bez seoske podrske jer smo oboje titogradska djeca. Ja bez roditelja (koji su umrli vrlo brzo poslije moje udaje) a suprug sa roditeljima koji su imali stariju unucad i umorni bez zelje da pomognu. Jedanaest godina sam isla u vrtic, vodila ih i kad su bolesne, skolovanje, fakulteti….. To iscijedi, istrosi, nije mi zao,ali zelim da moje cerke razmisle o broju i to ozbiljno.
    Sto se tice brace i sestara često sam od prijateljica cula izjave tipa , blago tebi sto nemas nikoga….. Zasto, drage moje, sve vi koje ste ovde komentarisale , da li je sve tako idealno?!?!? Naravno da nije .
    Pitam se jos, citajuci vase komentare, da li cete biti sposobne da vaspitate svoju djecu da postuju razlicitosti, da ne osudju lgbt, invalide i slicno. Bojim se , gledajuci oko sebe , da je to veliki zalogaj za mnoge od vas!!!!

  11. Svaka od nas ima svoje pravo izbora,koje netreba polemisati,ni osudjivati ga. Ja imam sina,i jedva cekam drugu bebicu. Svaki moj izlazak u setnju je sa njim,sve sto radim radim u paru sa njim i UZIVAM,a tako ce i biti sa drugom bebicom… jer sve sto mogu sa jednim djetetom mogu i sa dvoje djece.

Leave a Reply