Da li djetetu operisati krajnike ili ne?

krajnici

Kod roditelja uvijek postoji dilema, ako ORL specijalista predloži operaciju krajnika djetetu, da li to uraditi ili ne? To se uglavnom dešava zbog straha od operacije ali i zbog toga što se ne zna dovoljno o njihovoj funkciji i problemu koji eventualno mogu napraviti. Mišljenja su tokom vremena varirala, bili su davani razlozi i za i protiv.

Kakvu funkciju imaju krajnici u našem organizmu?

Krajnici su u sklopu imunološkog sistema organizma, znači oni su imunološki organ, vrlo značajan do navršene tri godine života djeteta. Do tog perioda oni imaju veoma značajnu ulogu u cijelom odbrambenom sistemu. Kako dijete odrasta, imunološki sistem sazrijeva, a fiziološka uloga krajnika polako opada, da bi drugi imunokompetentni organi preuzeli funkciju. Poslije desete, petnaeste godine imunološka uloga krajnika više nije od posebnog značaja u smislu odbrane i zaštite. To možemo vidjeti i na njihovom morfološkom izgledu, jer se krajnici od puberteta značajno smanjuju, tako da odrasli ljudi rijetko imaju velike krajnike jer su oni u odraslom dobu atrofični. Znači, njihova uloga u organizmu u tome periodu prestaje i polako nestaje.

Kada je neophodno operisati krajnike?

Krajnici ipak imaju i negativnu ulogu. Znači njihova uloga, od prirode predodređena je da štite organizam, međutim, oni mogu postati  žarište i opasnost po organizam što se, na svu sreću, rjeđe dešava. Najveći broj populacije ima krajnike koji ne predstavljaju problem i samim tim nemaju bilo kakvog uticaja na njihovo zdravstveno stanje. Krajnici se operišu ukoliko postanu opasnost za organizam. To bi značilo da postoji mogućnost da žarište tj. upaljeni krajnici,  izazovu komplikacije na udaljenim organima, na primjer srcu, zglobovima, bubrezima. Tada moramo biti budni vodeći računa i o tome da predvidimo i preduprijedimo mogućnost stvaranja takve komplikacije. Rijetko se dešava se da su palatinalne tonzile ili takozvani palatinalni krajnici toliko veliki da prave djetetu mehaničku smetnju sa disanjem, češće se to dešava kada je treći krajnik u pitanju. Međutim, usljed njihove hipertrofije može da dođe do problema sa disanjem naročito u snu kada dodje do opuštanja svih mišića pa tako i mišića koji drže i okružuju krajnike.Veoma uvećani krajnici zapadnu na zadnji zid ždrijela i znatno redukuju prostor za disanje. To se manifestuje takozvanom apneom.tj. kliničkim sindromom koji je poznat kao sleep apnea i ima dosta negativne posledice za razvoj djeteta. Ovakve situacije su veoma rijetke, ali postoje. Znači u ovom slučaju su krajnici biološki zdravi, ne dolazi do njihove hornične inflamacije ili ponavljanja zapaljenja, ali oni svojom veličinom djetetu mogu da prave problem. Znači to ovo je jedna od indikacija za ukljanjanje krajnika, njihova prekomjerna veličina koja izaziva te posljedice. Međutim, ljekari krajnike uglavnom vade usljed njihovih bioloških neadekvatnosti, tj. usljed njihovog zapaljenja.

Koje su to situacije koje zahtijevaju operaciju prije treće godine?

Praktično takve situacije ne postoje. Izuzetno rijetko može mehanička zapreka, tj. prekomjerna veličina krajnika da bude toliko izražena da smo prinuđeni da vadimo krajnike prije navršene treće godine života. Krajnici u tom svom razvoju svoju maksimalnu veličinu postižu kasnije, poslije treće godine života, negdje između četvrte i šeste. Tako da na takvu situaciju nailazimo  izuzetno rijetko. Druga varijanta, koja je u današnje vrijeme više teoretska nego praktična, bi bila ako su krajnici uzrok sepse, što se opet veoma rijetko dešava prije navršene treće godine života. Meni su takvi slučajevi poznati samo iz literature u praksi tako nešto nisam sretao. Krajnici zbog hroničnog zapaljena, ili čestih akutnih angina vrlo rijetko prave problem prije navršene treće godine života. Do treće godine života po pravilu djeca imaju češći problem sa trećim krajnikom, a od treće godine života se palatinalne tonzile pojavljuju kao problem.

U praktičnom smislu, operacija palatinalnih krajnika prije navršene treće godine života, ne dolazi u obzir.

Da li je istina ili zabluda da svaka infekcija «otići na pluća», poslije operacije krajnika?

Za to nema adekvatnog objašnjenja. Krajnici nisu ti koji brane pristup donjim respiratornim putevima. Postoje drugi fiziološki mehanizmi i organi koji su od prirode za to zaduženi. Vazduh koji ide u pluća, ne ide preko krajnika izuzev u situaciji kada se diše na usta. Vazduh prilikom disanja na nos, prolazi iza krajnika pa je krajnje nebitno da li krajnici postoje ili ne, jer ih struja koja ide iz nosa zaobilazi.

Rekli smo da ne krajnike ne treba vaditi prije treće godine, da li postoji gornja uzrastna granica za njihovu operaciju?

Krajnici se vade u onom momentu kada padne imunološka barijera i kada oni postanu žarište u organizmu. Doktori ne mogu predvideti koji će to period života biti, a to se dešava u svim uzrastima. Naravno da je u mlađem uzrastu češće. Praktično ne postoji tačno definisana gornja granica za vađenje krajnika.

Kakva je preporuka za operaciju kod djece koja imaju astmu i bolesne krajnike. Da li se tada preporučuje operacija ili ne?

To je pitanje veoma kompleksno i na njega je nemoguće odogovoriti sa jednim kratkim i definisanim odgovorom, odnosno, sa da ili ne. Činjenica je, da je praksa pokazala, da djeca koja boluju od bronhijalne astme u nekim slučajevima mogu da imaju pogoršanje astme poslije vađena krajnika. Međutim, u slučaju da postoje ozbiljni razlozi za vađenje krajnika, ako dijete ima bronhijalnu astmu, ORL doktor se uvijek konsultuje sa pedijatrom-pulmologom koji vodi dijete pa zajednički dolaze do konačne odluke. Ako postoje vrlo ozbilji razlozi za vađenje krajnika, u smislu fokusa i permanentnog uticaja tog horničnog zapaljenja na organizam, tada ih svakako treba otkloniti. Međutim, taj problem zahtijeva timski pristup. U medicini je uvijek bolje kada se stvari sagledaju sa više strana i više specijalnost. Jer svi mi uskostručno gledajući problem ne možemo da ga obuhvatimo kompleksno već samo parcijalno, a to ne daje najbolje razultate.

Možemo zaključiti, ukoliko je problem velik, a drugi načini liječenja nisu dovoljno efikasni, preporučuje se operacija, a ako se problem može riješiti i manje invazivnim putem, predlaže se izbjegavanje operacije. Krajnja odluka je, naravno, na samom pacijentu ili na roditeljima djeteta.

Izvor: Moj Pedijatar

 

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply