Razvoj izvršnih funkcija mozga u ranom djetinjstvu veoma je važan za djecu i njihovo učenje, jer može da im pomogne da razviju sposobnost pamćenja, mentalnu fleksibilnost i samokontrolu. Zato se upoznajte sa nizom aktivnosti koje mogu da podstaknu taj razvoj kod mališana uzrasta od 6 do 18 mjeseci.

Izvršne funkcije mozga se definišu kao skup kognitivnih sposobnosti, koje pomažu u kontroli istovremenog izvršavanja više mentalnih funkcija. Ova grupa sposobnosti obuhvata procese odgovorne za ponašanje koje je usmjereno ka nekom određenom cilju. Izvršni procesi su od ključnog značaja za formulisanje ciljeva i strategija, a neki od njihovih elemenata uključuju: iščekivanje, izbor cilja, planiranje, mentalnu fleksibilnost i korišćenje povratnih informacija. Osim toga, izvršne funkcije doprinose samoregulaciji, odnosno sposobnosti samokontrole kod djeteta.

Djeca se ne rađaju sa kognitivnim sposobnostima, već sa potencijalom da takve sposobnosti razviju.

Za mališane je korisno da svoje sposobnosti razvijaju kroz različite aktivnosti, koje podstiču kreativnu igru i interakciju sa drugom djecom. Formiranje baze za razvijanje kognitivnih sposobnosti smatra se jednim od najvažnijih i najizazovnijih zadataka u ranom djetinjstvu. Za djecu je važno da dobiju adekvatnu podršku i steknu različita iskustva tokom perioda srednjeg djetinjstva, puberteta, pa sve do zrelog doba kako bi uspješno razvijala ovakve sposobnosti.

Ovo je lista aktivnosti preporučenih od strane Centra za razvoj djeteta na Univerzitetu Harvard, koje razvijaju određene aspekte izvršnih funkcija mozga i koje možete da praktikujete sa svojim djetetom kod kuće:

Aktivnosti za razvijanje izvršnih funkcija mozga za decu uzrasta od 6-18 mjeseci:

“Gdje si? Tu si?” – Igre sakrivanja lica stimulišu radnu memoriju djeteta, jer od bebe traži da zapamti ko se krije iza ruku ili ispod pokrivača. Neke varijante ove igre doprinose razvoju osnovne sposobnosti dječije samokontrole, kao kada beba čeka da se pokaže odrasla osoba koja se igra sa njom. U nekim drugim slučajevima, beba je ta koja kontroliše kada dolazi do otkrivanja. Na ovakav način dete uči kako da kontroliše napetost pred očekivano iznenađenje.

Djeca vole i pesmice koje se završavaju stimulativnim, a opet očekivanim iznenađenjem. Mala djeca razvijaju svoju radnu memoriju tako što uče stihove pesmice i vježbaju da predvide trenutak kada će uslijediti iznenađenje, kao i kako da kontrolišu sopstvene reakcije na mentalni stimulans.

Igre skrivanja su odličan način da se podstakne radna memorija djeteta.  Sakrijte igračku ispod prekrivača i podstaknite mališana da je potraži. Kada dijete nauči kako da brzo pronađe igračku, ponovo je sakrijte, ali tako što ćete ovaj put pokazati djetetu da ste je premjestili, pa mu dozvolite da je ponovo potraži. Kako biste povećali izazov, što bolje sakrijte igračku i to na različitim mjestima. Dok dijete pamti gde je bila igračka i mentalno prati potez sakrivanja, ono razvija svoju radnu memoriju.

Stariji mališani uživaju da se sami sakriju i slušaju kako ih glasno tražite dok prate gdje se nalazite. Predmet možete da sakrijete bez pokazivanja djetetu gdje se on nalazi, a onda dozvolite mališanu da ga potraži. Na taj način dijete vježba da locira traženi predmet.

Još jedna izazovna verzija ovakvih igara je igra u kojoj se nekoliko šoljica stavi na sto, koji može da se okreće. Zatim se neki predmet sakrije ispod jedne šoljice, a onda se stočić zavrti. Igra postaje još izazovnija sakrivanjem više od jednog predmeta.

Imitacije ili igre kopiranja – Djeca obožavaju da oponašaju odrasle. Kada vas imitiraju, mališani moraju pažljivo da prate vaše pokrete i radnje, zapamte ih, sačekaju da dođe njihov red, a onda da ponove ono što ste vi uradili. Tako djeca razvijaju koncentraciju, radnu memoriju i samokontrolu. Ovakve vrste igara mogu da se igraju na više različitih načina, od smjenjivanja jednostavnih pokreta (kao što je mahanje) do raspoređivanja igračaka tako da dijete da ponovi ono što ste vi uradili (npr. postavljanje igračaka životinja u ambar određenim redosljedom) ili pravljenje jednostavnih građevina od kockica. Te kockice se, zatim, obore kako bi ih dijete na isti način ponovo složilo. Kako dijete napreduje, osmislite komplikovanije šablone koje će kopirati.
Roditelji, takođe, mogu da pokažu djeci kako da se igraju sa igračkama, recimo da oponašaju galopiranje konja ili ljuljanje bebe lutke u kolijevci. Na ovaj način se uvodi koncept korišćenja igračaka kao zamjene za predmete u stvarnom životu.

Razgovori – razgovarajući sa svojim djetetom možete da mu pomognete da razvije koncentraciju, radnu memoriju, i samokontrolu.  Sa malim djetetom krenite u razgovor tako što ćete da pratite šta mu je okupiralo pažnju i naglas imenujte predmete za koje vam se učini da je posebno zainteresovano. Dijete će se tako duže zadržati na određenom predmetu i vježbaće da se usredsredi i održi pažnju.

Kako dijete odrasta, pokazivanje i pričanje o interesantnim predmetima ili događajima može da mu pomogne da nauči kako da usmjeri fokus na nešto na šta mu je roditelj ukazao. Bebe koje uče da govore, takođe, razvijaju memoriju tako što pamte ono što je roditelj rekao, da bi na kraju počele da povezuje riječi sa predmetima i aktivnostima.

Razgovori na bilo kom jeziku su veoma korisni. Utvrđeno je da bilingvalna jrazličitog uzrasta imaju bolje razvijene izvršne funkcije mozga nego djeca koja govore samo jednim jezikom. Zato je iskustvo korišćenja dodatnog jezika važna vještina.

Izvor: Fondacija Novak Đoković