PIŠE: Jennifer Lizza, spisateljica i blogerka

Čuli ste za sve ovo ranije. Materinstvo je teško. Materinstvo je nepredvidivo. Možda se nikada više osjećati kao da znate šta radite. Iako je sve to tačno, puno je zadovoljstva, mudrosti i znanja koje idu uz materinstvo.

Moram da priznam, ipak, da nisam uvijek nalazila zadovoljstvo, mudrost ili znanje koje sam se nadala da imam. Bilo je dosta dana ispunjenih frustracijom i sumnjom. Bilo je dana kad sam željela da vrijeme za spavanje dođe ranije. Bilo je dana kada sam plakala telefonirajući mužu na posao. Bilo je dana kad sam vikala više nego što mi se dopadalo. To nijesu moji najponosniji trenuci kao jedne majke. Konačno sam shvatila da postoje neke stvari koje moram da promijenim.

Redefinišite ideje savršenog dana

Trebalo je da shvatim da dani nikada neće biti savršeni kao u časopisu. Djeca neće uvijek obučena u uparenu ili besprekorno čistu odjeću. Nećemo biti u stanju da jednom sedmično napravimo nešto kreativno i okačimo na frižider, ne bi li sva naša rodbina vidjela. Nećemo uvijek jesti savršeno spremljena organska jela, i to je u redu. Ponekad ćemo provoditi savršen dan u pidžami. Ješćemo perece i kolače i gledati previše televiziju. Prestaćemo da budemo oprezni i osjetićemo slobodu.

Ignorišite buku

Potrošila sam previše vremena govoreći djeci da se utišaju. Prestanite da vrištite! Zašto ste danas tako glasni?’ Dosadilo mi je da ja slušam samu sebe kako im govorim da se umire. Konačno sam shvatila da djeca jesu glasna. Sve što rade je bučno. Kretanje iz kuhinje u dnevnu sobu? Bučno. Pričanje jedno s drugim? Glasno. Pričanje jedno s drugim dok su u zasebnim kupatilima? Smiješno i glasno. Napokon sam prihvatila da je to jačina zvuka u našoj kući.

Dopustite im da se osjećaju ponosno čak i kad nije savršeno

Na kraju svakog dana, govorimo našoj djeci da pokupe igračke prije spavanja. To često znači da moraju da pospreme količinu igračaka ekvivalentnu prodavnici igračaka koja prodaje samo sitne igračke. Imamo posebne korpe za sve igračke. Iz nekog razloga sam očekivala da će šestogodišnjak i trogodišnjak uvijek odlagati stvari u adekvatne korpe. Uhvatila sam sebe kako govorim U redu, dobro je to,‘ a onda sve preraspoređivala kada bi oni otišli na spavanje. Zašto? Zašto sam osjećala potrebu da to radim? Jednog dana sam shvatila da se veoma trude. Shvatila sam da oni u stvari sklanjaju sve igračke i da su ponosni što pod više nije u neredu. Umjesto ”dovoljno dobro” počela sam da govorim ”sjajan posao, momci” a oni su počeli da se trude još više. Lekcija je savladana.

Pustite ih da prave greške

Ponekad je baš teško suzdržati se da se ne umiješam u sve što moja djeca rade. Kada je naš šestogodišnjak učio da vozi biciklo bez pomoćnih točkića prvi put, konstantno sam vikala Pazi!’, Pokušaj da se više nagneš na lijevo. TVOJE DRUGO LIJEVO! Jedan dan je sišao sa bicikla i rekao da odustaje. Nakon što sam mu održala ”kada ne uspiješ u nečemu odmah, to ne znači da treba da odustaneš” govor, shvatila sam da treba da malo ‘oladim’. Nijesam iznosila biciklo dvije sedmice. Onda smo jednog dana bili svi napolju i on je otišao sam u garažu i iznio biciklo. Stajala sam na drugoj strani našeg dvorišta grizući se za jezik i dozvolila mu da se naginje na pogrešnu stranu i nalijeće pravo na našu garažu više puta. Nakon nekih 20 minuta je uspio, a osmijeh na njegovom licu je bio vrijedan svog ujedanja jezika.

Usporite

Naši dani su baš puni obaveza. Između jurnjave od jednog mjesta do drugog, često bih sebe uhvatila kako govorim Ne mogu da dočekam da se ovaj dan završi. Jednog dana, moj šestogodišnjak je prokomentarisao I ja! Sačekaj sekund. Šestogodišnjak ne treba da želi da mu se dan završi prije nego što čak i počne. Shvatila sam da se moj stres prenosi na njih. Moja konstantna briga da brzo stignem na sledeće mjesto, ili da provjeravam listu stvari koje treba obaviti, su bile stresne po moju djecu. Odlučila sam da se uporno trudim da ne požurujem sebe toliko. Emailovi mogu da sačekaju. Prodavnice će biti otvorene i sjutra. Odlučila sam da usporim. Odlučila sam da umjesto da pravim domaću lazanju provedem još jedan sat jureći sa djecom napolju. Sir i jabuke će biti dovoljni. Odlučila sam da budem ovdje umjesto na drugom mjestu i srećna sam zbog toga.

Nemojte me shvatiti pogrešno; naši dani su i dalje ponekad stresni i haotični. Ne znamo uvijek šta će nam dan donijeti, ali jednu stvar znam, a to je da me sve ono što radim čini boljom majkom.

Izvor: Outsmartedmommy
Prevod: Bojana Rajković