Dajte djetetu korjene i krila

helikopter

PIŠE: Jelena Holcer, dipl.pedagog

Moja majka nada mnom lebdi kao helikopter“, tinejdžer iz knjige Između roditelja i tinejdžera, Haima Ginoa.

Svaki roditelj za svoje dijete želi samo najbolje, podrazumijevajući pod “najboljim” ne samo uslove odrastanja već i formirano samopouzdanje, optimizam, samostalnost…
Međutim, upravo zbog ogromne snage ove želje, napori koje ulažu lako prerastu u opsesiju, napor, stres. “Helikopter” je pogrdan naziv za roditelje koji bdiju nad svojom djecom, nalik helikopterima. Oni dobro poznaju stres roditeljstva. Ulažu sve svoje kapacitete, vođeni najboljim namjerama, ali su ipak sve dalje od zamišljenog ideala samopouzdanog, optimističnog, samostalnog djeteta.

Antropolog sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu Karolina Iskijerdo boravila je nekoliko mjeseci sa Matsingenkama, plemenom iz peruanske Amazonije.

Tada je upoznala Janiru i iznenadila se njenom spontanošću, vedrinom i posvećenošću različitim fizičkim poslovima. Naime, Janira je bez ikakvih posebnih zahtjeva redovno čistila pijesak sa ležaljki, pomagala u slaganju listova, lovila rakove koje je zatim čistila, kuvala i služila ostalima. Veći dio dana brinula je sama o sebi, ali je ostajala vesela, ljubazna i predusretljiva, naročito prema starijima od sebe. U tom trenutku Janira je imala šest godina.

Istovremeno, na drugom kraju svijeta Elinor Ouks, antroplog sa istog univerziteta, ispitivala je trideset dvije porodice srednje klase za studiju o životu u Los Anđelesu u 21. vijeku. Osmogodišnji Ben, koga je Elinor prepoznala kao tipičnog predstavnika generacije u sredini u kojoj odrasta, odbijao je da jede zato što mu roditelji nisu postavili pribor za jelo, insistirao je da mu otac vezuje pertle, a za svako kupanje ili objedovanje bilo je potrebno dugotrajno nagovaranje.

Na vaspitanje Janire i Bena utiče i kulturna, obrazovna, materijalna sredina. Ipak, sigurno je i da njihovi roditelji za njih žele ono najbolje. Šta mislite, ko će od njih dvoje biti bliži cilju da postane samopouzdana, optimistična, samostalna odrasla osoba?

Helikopter roditelji su u svakom momentu spremni da “uskoče” u rješavanje djetetovih problema, da uklanjaju prepreke na njegovom putu, objašnjavanju u njegovo ime. Djeca su im centar sijveta, u tolikoj mjeri da izgleda kao da lični život i nemaju. Osim toga, uvjerenje da uvijek moraju biti u službi potreba svoje djece i pogrešno shvatanje pedagoških postulata da su djeca posebna i jedinstvena, doprinosi da svoje potomke doživljavaju kao neprikosnovena, savršena bića koja su baš uvijek u pravu.

Helikopter mame su sigurne da njihova djeca već samim postojanjem zaslužuju sve blagodeti, te da nema potrebe da ih na bilo koji način zasluže ili opravdaju, čak i ako je to na štetu druge djece.

Naime, s obzirom na odsustvo bilo kakve objektivnosti, misle kako sva djeca nisu “sveta”, već samo njihova. Svoje ponašanje (često opsesivno) pravdaju time kako “samo” žele da svoje mališane zaštite, ili da to čine “iz najbolje namjere”, da je to njihova roditeljska dužnost i da neće biti tako kada djeca odrastu. Međutim, ovi roditelji ne odustaju od večitog bdjenja nad djecom i kada ona uveliko osnuju svoje porodice. Naravno, to ne znači da je njima lako. Naprotiv. Istraživanja pokazuju da su majke koje ne dopuštaju drugima da im pomognu u brizi oko djece manje zadovoljne svojim životima. One su pod većim stresom, često narušenog zdravlja i veoma sklone depresiji.

Doktor Pol Redmond sa Univerziteta u Liverpulu izdvojio je nekoliko tipova “helikopter” roditelja:

– Roditelj “agent/menadžer” dogovora sastanke umjesto djece (studenata), pregovara oko ugovora, budućih poslova…
– Roditelji “helikopter” bankari, koji pregovaraju o zaradi koju će dijete (punoljetna odrasla osoba) dobiti, bez mogućnosti kompromisa, jer precjenjuju njegove sposobnosti;
– Roditelj “bijeli vitez” pokušava da pomaže iz sjenke, tiho, anonimno. Iako pomoć želi da sakrije od djeteta, uvijek se “podmeće” umjesto njega, rizikujući i gubitak povjerenja kada dijete otkrije da iza nekog uspjeha stoji roditelj, a ne ono.
– Tip roditelja “crni jastreb” je dobio naziv po poznatom vojnom helikopteru black hawk, koji prelazi velike udaljenosti kako bi obavio zadatak. Oni prave strategije i dugoročne planove da bi djeci osigurali barem taktičku prednost pred konkurencijom.

Kako se ovakva ponašanja roditelja odražavaju na djecu

Istraživanjem o generacijskim razlikama doktor Džin Tvendž sa Univerziteta San Dijego utvrdila je da generacija koja je pored sebe imala “helikopter” roditelje teži ka visokom standardu i prestižnom statusu, ali bez ulaganja ličnog rada.

Ova djeca su manje otvorena za nove ideje, ranjivija, manje samopouzdana. U kontaktu sa vršnjacima, kada shvate svoja ograničenja, dobijaju kompleks niže vrijednosti. Znaju da ne moraju mnogo da se trude jer su navikli da roditelji vode njihove bitke. Zato od ličnih izazova lako odustaju i odrastaju u nesigurne osobe.

Istovremeno, s ozbirom na to da roditelje doživljavaju kao besplatan servis, međusobni odnosi su im trajno poremećeni. Izostaje svaki roditeljski autoritet, nema kvalitetne komunikacije i razumijevanja.

Najčvršće drveće raste na najvjetrovitijim mjestima. Vi niste, ne treba da budete i za vaše dijete nije najbolje da mu postanete vječita sjenka. Za njega je važno da pronađe sopstveni način rješavanja problema. Vama, naravno, nije teško da ga hranite, oblačite i radite mnogo toga umjesto njega, čak i kada to može da čini samostalno, ali vaše pretjerano, često opsesivno činjenje u dugoročnom smislu ima više štete nego koristi. Umjesto da radite za dijete ono što ono može i samo, naučite ga da samostalno donosi odluke i snosi odgovornost za izbore.

Omogućite mu dovoljno podrške kako bi odraslo u snažnu osobu, spremnu za životne izazove. Najćvršće drveće zaista raste na najvjetrovitijim mjestima. To ne znači da ćete dijete namjerno “čeličiti”, ali pronađite sredinu. Roditeljstvo je putovanje koje će trajati do kraja vašeg života. Na svakoj stanici tog puta sačekaće vas prepreke, zamke, iskušenja. Želja da u svemu zaštitite dijete samo je jedan od izazova. A kako biste na tom putu imali što više radosti, ispunjenja i obostranog zadovoljstva, uvijek imajte na umu krajnje odredište: vaše odraslo dijete.

Jedna od definicija roditeljstva je omogućavanje djeci i korjena i krila. Korjeni predstavljaju porodično okruženje, sigurnost u koju uvijek može da se vrati sa izvjesnošću da će biti dobrodošlo sa svim svojim manama i slabostima, odnosno sa osjećanjem kako ne mora da u svemu bude najbolje da bi bilo voljeno. Sa druge strane, kada pustite dijete da se samostalno snalazi u spoljašnjem svijetu, da gubi, pobjeđuje, uči iz ličnog iskustva – podarili ste mu krila, a istovremeno ga učite samostalnosti, odgovornosti za svoja djela, spremate za život odrasle osobe. Obezbijedite mu i dovoljno korjena i dovoljno krila u svakom uzrastu.

Sjetite se Janire i Bena, jer se njihove osobine nalaze i u vašem djetetu. Ali koje će se ispoljiti, koje podsticati i njegovati velikim dijelom zavisi upravo od vas. Mislite o tome. Vaše dijete to zaslužuje.

Izvor: Sensa

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Leave a Reply