Rezultati PISA testiranja, prema kojima je Crna Gora gotovo na dnu ljestvice zemalja u kojima se radi ovog test, takvi su jer se kod djece nije dovoljno razvilo funkcionalno znanje koje je važno za povezivanje različitih informacija dobijenih iz okruženja, smatra saradnik za edukaciju UNICEF-a, Ranko Rajović.

On je na predavanju Kako rastu veliki ljudi, koje je organizovalo udruženje Roditelji u saradnji sa Narodnom bibliotekom „Radosav Ljumović“, ocijenio da rezultati PISA testiranja pokazuju da djeca u Crnoj Gori samo dobro čitaju I ponavljaju ono što im se govori.

„Djeca sa naših prostora za razliku od onih koja žive u Kini ili Japanu gdje koriste slikovna pisma kao ranu stimulaciju, samo reproduktivno, a to učenje ne može da napravi asocijaciju odnosno sliku preko koje će dijete lakše da zapamtiti neku informaciju. Funkcionalno znanje djeci omogućava da povezuju informacije i na taj način dolaze do zaključaka“, smatra on. „Učenje se tada pretvara u igru, djeca misle da se igraju pa nauče sve i više se ne plaše škole“.

Rajović, koji je doktor interne medicine i jedan od autora NTC programa, tvrdi da učenje kroz igru i asocijaciju pomaže djeci da se pravilno razvijaju i razmišljaju, i nedostatak tih procesa zbog nesvjesnih grešaka roditelja usporava ili čak zauvijek oštećuje njihov razvoj.

On kaže da roditelji prave greške od samog rođenja djeteta tako što ih ne usmjeravaju da razvijaju mozak na pravilan način i ne omogućavaju im da uče i povezuju informacije kroz igru, koja je najbitnija za ranu stimulaciju djeteta.

Prema Rajovićevom mišljenju, reproduktivno učenje je možda nekada davno bilo dobro ali danas moramo naučiti djecu da misle.

“Mi moramo da znamo kako mozak radi pa da u skladu sa prirodom, tradicijom i kulturom razvijamo mozak djece”, navodi on i dodaje da nije potrebno da usvajamo tuđe modele učenja.

Posljedica reproduktivnog učenja je, kako je Rajović objasnio, da djeca ono što znaju napamet kažu u sekundi, i ne razmišljajući o tome, ali da zato ne mogu da obave misaoni proces.

Rajović je u razgovori sa učiteljima shvatio da su i oni svjesni da je svaka nova generacija učenika sve slabija i da su rezultati u školama sve gori, kao i da su sve češći problemi u učenju i pisanju i govoru – disleksija, disgrafija, diskalkulija.

Podaci kojima on raspolaže pokazuje da svako drugo dijete u Crnoj Gori ima premećaj govora, ali da niko ne objašnjava zbog čega je to tako.

On objašnjava da je velika greška evropskog obrazovanja što se u toku najznačajnijeg perioda za razvoj mozga – od rođenja do sedme godine života, djeca ne stimulišu kroz igru putem brojeva, slova I simbola koji formiraju dio mozga koji služi za razmišljanje.

Rajović smatra da se djeca u tom uzrastu ne trebaju opterećivati matematikom I fizikom ali da su do 12 godine života jako važni predmeti kao što su fizičko, muzičko i likovno.

Upravo zato savjetuje da djeca skaču kako bi neuroni mogli da rade.

„Mora da se vrti oko sebe i da održava ravnotežu da time aktivira leđne mišiće, a sve bebe moraju da puze i da se oslanjaju na ruke jer će u suprotnom zadržati neke primitivne reflekse kojih nikad neće moći da se oslobode“, kazao je Rajović.

On je saopštio i da čak 90 odsto djece u Crnoj Gori ima poremećaj držanja tijela, a ta bolest se prevenira trčanjem i skakanjem zbog čega roditeljima savjetuje da im sve to omoguće i ne zabranuju, ali uz nadzor i pažnju da se ne povrijede.

Rajović tvrdi da iako neko misli da se u školi neke stvari mogu nadoknadi, to nije moguće zbog čega smatra važnim da roditelji na vrijeme, u ranom uzrastu utiču na dijete.