Broj maloljetnika koji konzumiraju cigarete raste iz dana u dan, a procjenjuje se da ih u Crnoj Gori oko 30 odsto.

Djeca probaju duvan rano, najčešće sa 10, 11 ili 12 godina i to krišom, u krugu drugova. Sljedeća iskustva stiču se obično sa 14 do 16 godina. Većina djece poslije prve “probe hrabrosti“ ostavlja cigaretu. Nažalost, nije mali broj onih koji poslije prve, probaju i drugu i vrlo brzo zapadnu u začarani krug zavisnosti.

Iako su nam usta puna priče o štetnosti upotrebe duvanskih proizvoda, čini se da malo šta preduzimamo kako bi sačuvali djecu od te pošasti. Prije svega, marketi i kiosci, koji u svojoj ponudi imaju duvanske proizvode, trebalo bi jasno da istaknu zabranu njihove prodaje osobama mlađim od 18 godina. U većini slučajeva tih upozorenja nema, a svoju punoljetnost mladi ne moraju da dokazuje kako bi zadovoljili potrebu za nikotinom.

S tim u vezi, tržišni inspektori su u 2013. godini imali 1.194 inspekcijska pregleda, kojim su obuhvaćeni maloprodajni objekti koji imaju u ponudi duvanske proizvoda. U tim kontrolama inspektori su utvrdili 277 neoravilnosti, od čega u 39 slučajeva nije bila istaknuta propisana zabranu prodaje duvanskih proizvoda licima mlađim od 18 godin0. U postupku nadzora, kako su kazali CDM-u, nije je bilo slučajeva da su tržišni inspektori na licu mjesta zatekli maloljetnika u kupovini cigareta.

U Crnogorskom društvu za borbu protiv raka CDPR u stalnoj su borbi sa vetrenjačama. Putem raznih predavanja u osnovnim i srednjim školama pokušavaju da smanje broj pušača među mlađom populacijom, ali se to pokazalo nedovoljnim da bi uspjeli u svojoj namjeri.

“Počeli smo prvi sa ovim predavanjima još prije 12 godina. Sad smo stopirali te akcije, jer od njih nije bilo velike koristi. Došli smo do zaključka da je jako problematično raditi sa tom djecom jer jedan dio njih ne interesuju činjenice o štetnosti pušenja. Imali smo čak i nekoliko sitnih ispada zbog kojih smo nerijetko napuštali predavanja”, kazao je za naš portal sekretar CDPR-a Domagoj Žarković.

Prema njegovim riječima, svjetska istraživanja pokazuju da će jedno od desetoro djece koja su probala cigar u uzrastu od 10 do 12 godina sigurno nastaviti da puši. Već u osmom i devetom razredu raste broj pušača, a prevedeno u brojke, od 30 učenika u odjeljenju od tri do pet konzumira duvan.

Situacija u srednjim školama je znatno ozbiljnija. Tećina srednjoškolaca puši i to više iz neobjašnjive želje za dokazivanjem, nego stvarne potrebe za nikotinom.

“Jedna trećina učenika puši, druga trećina nikada neće zapaliti cigaretu, a treća se lomi i mi se za nju borimo. Bio bi uspjeh kada bismo se zadržali na onih 30 odsto učenika koji puše i koji će vjerovatno pušiti dok ne shvate koliko im to škodi”, naglasio je Žarković.

A da bi se smanjio broj pušača, Žarković smatra da je potrebna jaka kampanja u koju bi se uključili ministarstva zdravlja i prosvjete i nevladine organizacije.  On ukazuje da je porodica ključna u edukaciji, pa tek onda škole, a djeca treba da shvate da pušenje nije navika, nego zavisnost.

Kako bi bili primijećeni, mladi ne biraju mjesto gdje će zapaliti cigaretu. Zato ih nerijetko zatičemo kako puše u javnom prevozu, na ulici, čak i u učionici za vrijeme malih odmora.

Psiholog Zorica Minić kaže za CdM da maloljetnici puše jer žele da se ponašaju kao odrasli, imitiraju drugove i smatraju da će na taj način prevazići sopstvene problem.

“Kršenjem roditeljske zabrane, djeca imaju utisak da će brže ući u svijet odraslih. U početku se tako i osjećaju jer se poistovjećuju sa nekim svojim junakom ili se prisjećaju reklame koja indirektno pokazuje da je onaj ko puši odrastao, muževan, samostalan. Nema, pak, reklama koje pokazuju zube, pluća, srce, dah, onih koji puše”, rekla je Minić.

Statistika pokazuje da, u najvećem broju slučajeva prvu cigaretu ponudi drug i ona se može smatrati nekom vrstom rituala za primanje u grupu. Pored toga, u ovom uzrastu, uticaj drugova je mnogo jači od porodičnog.

Minić objašnjava da mladi koji su nesrećni ili nemaju dovoljno samopouzdanja, su i ranjivi i lako pristaju da probaju cigarete. Nestabilnost, traženje sopstvenog identiteta, pobuna protiv zabrana, čine da se u ovom životnom dobu i regrutuju najviše budućih pušača. To koriste duvanski magnati u marketinškom osvajanju tržišta. Tinejdžeri koji pod stresom učestalo uzimaju i pale cigarete da bi se riješili napetosti, stvoriće naviku i vrlo brzo otkriti da su uhvaćeni u zamku zavisnosti, navodi ona.

Ona sugeriše da se me mladima treba objasniti da će zbog pušenja imati loš zadah, žute zube i prste, taman ten, a model “nagrađivanja” može biti veliki podsticaj za ostavljanje duvana, posebno ako se izračuna njihov trošak za kupovinu cigareta i ponudi im se za tu nešto što žele.

Prema njenim riječima, mladi odlično znaju koje su štetne posljedice duvana ali im to neće dati želju da prestanu da puše jer oni ne razmišljaju o sebi za 10—20 godina.

A kako bi se spriječile loše navike, Minić preporučuje da porodica, škola, zdravstvena služba i društvo treba da deluju organizovano i sisematski.

Izvor: CDM