Razvojna mapa djeteta do 3. godine

Iako je svako dijete „priča za sebe”, kako to doktori obično kažu, i razvoj svake bebe se sagledava bez generalizovanja, roditelji bi trebalo da budu upoznati sa nekim osnovnim pokazateljima i prate ih kako bi znali da je sve u redu. Razvojna mapa je samo okvirna šema razvoja, u kojoj saznajemo npr. kada bebe najčešće počnu same da sjede, prohodaju, progovore… Roditelji koji sumnjaju da njihovo dijete sporije napreduje ili ima smetnje u razvoju bez oklijevanja treba da konsultuju pedijatra.

Većina beba u prvom mjesecu:

  • Reaguje na poznate glasove i zvuke;
  • Dobro sisa i dodiruje majkinu dojku rukama;
  • Podiže obje ruke prema svojim ustima;
  • Okreće glavu ka ruci koja joj miluje obraz.

Znaci upozorenja:

  • Često i dugo plače bez vidljivog razloga;
  • Slabo vuče mlijeko iz dojke ili odbija da sisa;
  • Slabije reaguje ili ne reaguje na glasne zvuke i svjetlost;
  • Slabo pokreće ruke ili noge;
  • Povraća, ima proliv, otežano i ubrzano diše odnosno ima neki drugi simptom bolesti.

U ovom uzrastu roditelji treba da maze svoju bebu što češće; pričaju joj, pjevaju i govore stihove; budu nježni i strpljivi, kao i da odvedu bebu na prvi kontrolni pregled kada napuni mjesec.

Većina beba do šestog mjeseca:

  • Udvostruči težinu koju su imale na rođenju;
  • Sjede uz pridržavanje;
  • Okreće se i na lijevu i na desnu stranu, a kada leži na stomaku prevrće se na leđa;
  • Reaguje na sopstveno ime i poznata lica;
  • Guče i proizvodi zvuke kojima oponaša govor;
  • Počinje da oponaša zvuke i izraze lica;
  • Uzima predmete i razgleda ih ali i trese u ruci;
  • Podiže glavu i vrat kada leži na stomaku.

Znaci upozorenja:

  • Teško pravi pokrete;
  • Slabo reaguje ili ne reaguje na zvuke, na poznate osobe ili dojku;
  • Odbija dojku;
  • Izgleda ukočeno.

U ovom uzrastu roditelji treba da stavljaju bebu da leži na čvrstoj, ravnoj i sigurnoj površini, kako bi mogla slobodno da se pokreće; da odgovaraju na bebino gukanje; da joj i dalje pričaju,čitaju i pjevaju, i drže je u položaju iz kojeg može da vidi šta se dešava u njenoj najbližoj okolini.

Većina beba do 12 mjeseca:

  • Utrostruči težinu koju su imale na rođenju:
  • Sjedi bez pridržavanja;
  • Počinje da pravi korake držeći se za oslonac;
  • Puzi na rukama i koljenima i uspinje se da bi stajala;
  • Pokušava da oponaša riječi i razumije jednostavne zahtjeve i pitanja (Ne diraj! Gdje je meda?);
  • Ponavlja zvuke i pokrete kako bi skrenula pažnju na sebe;
  • Uživa u igri skrivanja ili tapšanja;

Znaci upozorenja:

  • Ne reaguje na roditelje;
  • Ne proizvodi zvuke kao odgovor drugima;
  • Ne prati pogledom predmete koji se kreću;
  • Nema apetit i odbija hranu.

U ovom uzrastu roditelji treba da nastave da podstiču razvoj bebe kroz igru; pokazuju i imenuju predmete iz okoline; naprave što bezbjedniji prostor kako bi izbjegli nezgode; daju djetetu slikovnice.

Većina djece do 2. godine:

  • Hoda, trči i penje se;
  • Samostalno jede kašikom;
  • Zna da pokaže predmete na slici;
  • Izgovara nekoliko riječi zajedno;
  • Slijedi jednostavna uputstva roditelja;
  • Žvrlja kada im se daju olovka ili bojica;
  • Uživa u kratkim pjesmicama i pričama;
  • Imitira ukućane;
  • Umije da pokaže znake ljubomore;

Znaci upozorenja:

  • Ne reaguje na druge osobe;
  • Nije stabilno dok hoda i sa teškoćom održava ravnotežu;
  • Nema apetiti;
  • Ima neobjašnjive povrede i promjene u ponašanju, posebno kada je u kontaktu sa drugim ljudima.

U ovom uzrastu roditelji treba da čitaju, pjevaju, razgovaraju i igraju se sa djetetom; uče dijete da izbjegava opasne predmete; prestanu da tepaju djetetu kako bi ispravno ovladalo govorom; utvrde jednostavna pravila ponašanja i realna očekivanja; budu dosljedni; pohvale i podrže dobro ponašanje djeteta i njegove pokušaje da bude samostalno; ohrabruju dijete da proba hranu ali ne i da ga prisiljavaju da jede.

Većina djece do 3. godine:

  • Prepoznaje i imenuje poznate predmete i slike;
  • Hoda, trči, šutira, skače i penje se uz stepenice;
  • Samostalno se hrani;
  • Zna svoje ime, pol i godine;
  • Imenuje boje;
  • Stiče higijenske navike;
  • Pravi rečenice od nekoliko riječi;
  • Pokazuje osjećanja;
  • Više koristi jednu ruku;
  • Samostalno oblači neke djelove garderobe.

Znaci upozorenja:

  • Ne pokazuje interesovanje za igru;
  • Nema razvijenu finu motoriku;
  • Ne razumije jednostavne naloge;
  • Često pada;
  • Ne može da izgovori nekoliko riječi u nizu;
  • Ima slab apetit, nije zainteresovano za hranu;
  • Nema strah od realnih opasnosti;
  • Bez povoda pokazuje agresivnost prema sebi i drugima.

U ovom uzrastu roditelji treba da razvijaju djetetu maštu; traže da im pokaže  i imenuje djelove tijela; pričaju mu priče, čitaju knjige, zajedno gledaju ilustracije, uče ga dječijim pjesmicama; prave loptice i gliste od plastelina; daju djetetu papir i bojice da crta; obezbijede djetetu sopstveni pribor za jelo; podržavaju ga u samostalnom oblačenju, pranju ruku i zuba, korišćenju toaleta.

Izvor: UNICEF Montenegro

http://www.unicef.org/montenegro/leaflet_razvoj.indd(1).pdf

Leave a Reply